SVI PREDSJEDNIKOVI PREDSJEDNICI

Krajiski izbori

,AIM, Beograd, 28.11.

Za razliku od Republike Srbije u kojoj su zakazani parlamentarni izbori, u Republici Srpskoj Krajini birace se, 12. decembra, pored poslanika i predsjednik ove tvorevine. Tko god nesto predstavlja u tamosnjom politickom zivotu potrudio se da istakne kandidaturu; tu su Goran Hadzic, Milan Babic, Mile Paspalj, Rade Leskovac, Mile Martic, Jovan Opacic i Dusan Vignjevic, s tim da lista predetenata, po svoj prilici, nije zakljucena. Izgledi svih njih razlicito se procjenjuju. Nesumnjiv bi bio apsolutni triumf, kada bi se kojim slucajem kandidirao, Slobodan Milosevic. Njega, u otvorenom pismu zainteresiranoj srpskoj javnosti, podrzavaju aktualni predsjednik RSK Hadzic, te predstavnici vojne (general Mile Novakovic), policijske (Martic) i izvrsne (premijer Djordje Bjegovic) vlasti, a poznato je da u Krajini, sem vojske i policije, prakticno nista drugo ne funkcionira. To sto su potpisnici posljednjeg krajiskog pisma podrske Milosevcu, u medjusobnoj zavadi i sto trojica njih istupaju jedni protiv drugih na izborima, od malog je znacenja; zna se cija je komanda izvrsna i tko je predsjednik nad predsjednicima.

U IME NARODA: Nema tog krajiskog lidera koji se ritualno ne zaklinje na volju naroda. U ime naroda proglasavane su autonomne oblasti i nezavisnost, prikljucivalo Srbiji, ujedinjavalo sa Republikom Srpskom i cinilo sve sto je trebalo. U isto ime organizirani su i referendumi na kojim se sve to potvrdjivalo sa sto posto, stodvadeset posto, stopedest posto, odnosno, koliko je vec trebalo. Jedino gdje je stvar zapinjala, bili su narodni predstavnici. Naime, dio njih se mogao pozvati iskljucivo na legitimitet ostvaren na izborima u Hrvatskoj (maja 1990). poput vlasti u Kninu, Gracacu i Donjem Lapcu, a drugi dio, u opcinama sa srpskom vecinom gdje je SDS propao na izborima, jednostavno je nametnut na "antibirokratski" nacin putem mitinga, prozivanja, prijetnji, zastrasivanja... Dok se ratovalo, tijekom 1991., problema nije bilo; u to vrijeme, iza jedinstvene SDS, otvoreno je stajao srbijanski rezim. Medjutim, nedoumice su nastale kada je Milosevic, zarad potpisivanja Vensovog plana, tocnije dearanzmana bivse JNA iz rata u Hrvatskoj (krvoprolice u BiH se sve vise priblzavalo) uklonio neposlusnog ratnog druga - Milana Babica. Oktroirana Hadziceva garnitura, sve veca bijeda i bezvlacce, navela je znatan dio Krajisnika da se zapita tko, zapravo, govori u njihove ime, pita li ih itko uopce ista, odnosno da li su samo moneta za potkusurivanje u krvavoj jugoslavenskoj drami. Izbori tako postaju dominantan tema u Krajini kroz cijelu, relativno mirnu 1992. No, oni po svoj prilici nisu odgovarali nikom; Beograd ne zeli povratak Babica ili dolazak kakvog slicnog neposlusnika, a nezgodno je i zbog medjunarodne javnosti - smatralo se, sasvim opravdano da bi Zagreb imao sve argumente za optuzbe da se pod okriljem Vensova plana stvara legitimna srpska drzava. Ipak, nezadovoljstvo stanovnistva, raspad SDS na posvadjane frakcije, te posvemasnji privredni slom prisilili su Hadzica i njegove nalogodavce da obecaju izbore pocetkom

1. Maslenicka akcija Hrvatske vojske od 22. januara, ucinila je obecanja bespredmetnim pocto je u Krajini zavedeno ratno stanje. Postoje cak i spekulacije da se hrvatski drzavni vrh odlucio na tu akciju, bez obzira na zaostravanje odnosa sa medjunarodnom zajednicom, pored ostalog i zbog onemogucavanja krajiskih izbora. Navodno, za takvo sto postojala je i saglasnost Beograda. Time se opravdava zaustavljanje napredovanja HV.

POGODAN TRENUTAK: Prema svema sudeci, hrvatski i srpski "veliki posao" u Bosni i Hercegovini blizi se kraju i sada ga treba posto - poto legalizirati. Najvecu prepreku u toj raboti predstavlja Krajina; Zagreb nije u stanju da odustane od nje, kako zbog politicih tako i vitalnih drzavnih razloga, a Beograd, sa svoje strane, doveo bi, dizanjem ruku od Krajisnika, u pitanje kredibilitet politike vodjene posljednjih nekoliko godina. Medjutim, stanje nacionalnih ekonomija i ratni zamor, ucinili su svoje. Hrvatsko - srpski sporazum, tacnije, izvlacenje iz rata, cini se da je na pomolu; Zagreb je spreman balgosloviti sve sto Beograd zeli u BiH (i Kosovo pride), a za uzvrat, protuusluga bi bila u prepustanju Krajine Hrvatskoj, dakako, pod odredjenim uvjetima i u odgovarajucem trenutku. Konacno, "modus vivendi" za UNPA zone s kojim operiraju kopredsjednici mirovne konferencaije, kao da na to ukazuje.

Predosjetivsi, valjda, da je takav zaokret rezima neminovan i da se u njemu vise nece moci uklopiti, lider SRS, dr Vojislav Sseselj, odlucio se da pocne rasciscavanje stvari u Krajini, gdje se osjecao najjacim pred veliki obracun u Srbiji. Naime, on je za racun tog istog rezima, prakticno, zbrisao SDS kao relevantan politicki faktor; netko je trebao kanalizirati velikosrpske nezadovoljnike i neutralizirati sve one koji su kakvu - takvu sansu za mir vidjeli u relizaciji Vensovog plana. Seselj je, dakle, zajedno sa svojom desnom rukom u Krajini, Radom Leskovcem, pokrenuo lavinu optuzbi protiv Gorana Hadzica za kriminal i korupciju. Potom je, zajedno sa tvrdom kninskom strujom (Martic i Babic), uspio iznuditi izbore. Cinilo se u prvi mah da ce Beograd ponovo pronaci nacin da ih odlozi za neodredjeno vrijeme, no, jedino sto se desilo, bilo je odlaganje od 21. novembra za 12. decembar. Toliko je, valjda, stratezima SPS bilo potrebno da pripreme teren.

Prvi potez je bio organiziranje tajnih hrvatsko - krajiskih pregovora u Norveskoj. Kako navode odredjeni izvori, pojedini clanovi delegacije RSK, poput Slobodana Jarcevica, bili su toliko zateceni pojavom sefa hrvatske delegacije, Hrvoja Sarinica da su su citavu stvar hitno morali pustiti u javnost kako bi izbjegli bilo kakvo stvarno dogovaranje. Poslanica dr Tudjmana jasno je ukazala kuda bi stvari trebale ici i tako posluzila Beogradu da Kninu demonstrira sto se moze desiti ukoliko ne bude postupao po instrukcijama. Zatim je uslijedila serija separatnih primirja; pocelo je od Hadziceve istocne Slavonije, preko zapadne Slavonije do Banije i Korduna. Do njih ni u kom slucaju ne bi moglo doci bez pritisaka iz Beograda - inace, krajiski sluzbeni stav je da nema primirja bez povlacenja HV iz "ruzicastih zona". Zagreb je na taj nacin pokazao da je, za sada, speman na neometanje izbora, a na pitanje zasto, odgovorio je Goran Percevic svojom posjetom Kninu.

Prije svega, posvadjani krajiski lideri, dozlogrdili su i Beogradu i Zagrebu - malo sto se sa njima moze dogovoriti, a jos manje izvrsiti. Percevicev blagoslov stvaranju Srpske partija socijalista u Krajini pod vodjstvom Djordja Bjegovica, koga bije glas da je umjerenjak i koji je znao davati izjave da je zamisliva konfederacija sa Hrvatskom, jasno je demonstrirao kakvoj opciji rjesavanje statusa Krajine Slobodan Milocevic daje prednost. Potom, ljubljenje mladog socijaliste sa Marticem (po tri puta u obraz) trebalo je da predstavlja signal da Beograd ima oruzanu snagu za sprovodjenje svoju volje u djelo. Naime, krajiski ministar unutrasnjih poslova, predsjednicki je kandidat grupe gradjana, iza njega ne stoji politicka stranka, a opet krajiski SPS nije istakao predsjednicog kandidata. Reklo bi se - ruka ruku mije; upadljivo je da se Percevic, barem javno, nije sastao ni sa jednim od ostalih krajiskih glavesina.

STO CEKA POBJEDNIKA: Svi predsjednicki kandidati u Krajini zaklinju se da ni po koju cijenu nece opdstupiti od ideja svesrpskog ujedinjena. Pritom ne skidaju pogled sa Beograda; jedni su spremni na izvrsavanje naredjenja (Hadzic, Martic,Paspalj), drugi su spremni na ucjenjivanje srbijanskog rezima (Babic,Leskovac), a na trece malo tko ozbiljno racuna (Opacic, Vignjevic). U svakom slucaju, ne moze se ocekivati da ce ijedan od njih u prvom izbornom krugu osvojiti dovoljan broj glasova, kao cto je i za pretpostaviti da niti jedna od stranaka nece dobiti vecinu u parlamentu. Hadzicu se daju male sanse - ocekuje se da ce novi predsjednik biti iz Knina. Medjutim, malo je razloga da novog drzavnog poglavara u istocnoj Slavoniji i Baranji itko
dozivi imalo ozbiljnije nego cto su Kninjani dozivjeli Hadzica. Uostalom, on je vec formirao sopstvenu regionalnu stranku, za koji mnogi Krajisnici smatraju da joj je iskljucivi cilj proglasavanje nezavisnosti tog podrucija i njegovo prisajedinjenje Srbiji.

Sto se, pak, tice Slobodana Milosevica i njegovih socijalista, kako je vec najavio Vojislav Seselj, oni za sada, dok traje izborna trka, cine sve da nicim ne dovedu u pitanje legitimet tvoraca RSK. Rjesavanje statusa Krajine bice ozbiljan postizborni posao, a ako je za vjerovati dr Tudjmanu, tajni pregovori koji se vode, to samo potvrdjuju. U svakom slucaju, pobjednika na krajiskim izborima, ma tko to bio, ceka uloga realizatora dogovora na relacije Beograd - Zagreb; on je taj koji ce morati ubjedjivati ratom i neimastinom izmrcavareni narod da su to njegove vjekovne teznje.

FILIP SVARM

Aleksandar Ciric Milos Vasic