EVROPA PRITISCE HRVATSKU

AIM, ZAGREB, 27.11.1993. Iza zatvorenih vrata, tajno i urotnicki, daleko od ociju javnosti, pa i onih najzainteresiranijih, hrvatska je vlada, tocnije njeno Ministarstvo za promet, veze i pomorstvo, dugo radila na izradi Zakona o telekomunikacijama i postanskim uslugama. I na prvi pogled izgleda posve suludo sto se jedan takav, "tehnicki" zakon skrivao, ali za neupucene treba reci da se zapravo radi o je- dnom od temeljnih akata s kojim se u Hrvatskoj regulira sloboda medija i to onih najmocnijih elektronskih - radia i televizije.

Trebao je to biti, pored Zakona o javnom informiranju, koji dosta uop- ceno regulira ovu materiju, te Zakona o Hrvatskoj Radio-televiziji, jos jedan u nizu dokumenata sto ce odredjivati informativna pravila igre. Ne zna se tocno koliko je ucinjeno verzija ovog zakona, ali se zna da su strucnjaci Vijeca Evrope imali od pocetka na njega niz primjedbi i da je on na kraju samo done- kle prilagodjen svjetskim i evropskim kriterijima. Zna se i to da je u Saboru dobio zeleno svjetlo, to jest prosao prvo citanje, s tim da ce prilikom usva- janja konacnog teksta morati uzeti u obzir i djelove zakona sto su ga na istu temu izradili liberali. A sporno je ostalo mnogo toga. Ponajprije ovaj zakon se ne odnosi na drzavnu televiziju, iako je HSLS trazio da ona bude jedna od ravnopravnih televizija. Nadalje sporan je i nacin dodjele koncesija buducim vlasnicima novih, posebice privatnih tv i radio stanica, kao i sastav komisije koja bi o tome trebala odlucivati. Vlada, nadalje nije prihvatila prijedlog da se iz sastava Hrvatske radio televizije u zasebno drustveno poduzece izdvo- je odasiljaci i veze, cime bi se dokinuo sadasnji monopol, a HDZ je ostao i dalje pri svojoj namjeri da se zakonom unaprijed odredi lavovski dio program- ske orjentacije, jer bi toboze u suprotnom privatne radio i tv stanice mogle ugroziti nacionalni interes. No, ono sto je pri svemu najspornije je da nitko ziv ne zna, ili nece da kaze, o koliko se zapravo radijskih ili tv frekvencija radi i koliko ce kostati jedna frekvencija. Sve u svemu to je po sadasnjoj varijanti jos jedan zakon koji ce onemoguciti slobodnu privatnu inicijativu i svaki pokusaj da se osnuju nezavisne radijske i televizijske stanice.

Sve se to dogadjalo istog dana kada je u Zagrebu poceo dvodnevni skup kojeg su pod pokroviteljstvom Vijeca Evrope organizirali Medjunarodna federaci- ja izdavaca (FIEJ), Medjunarodna organizacija novinara (FIJ), Hrvatsko novinar- sko drustvo i Hrvatski helsinski odbor a na temu zakonski okviri slobode jav- nih glasila. Bila je to prilika da predsjedavajuci primjeti kako je to prvi skup ovakve vrste na kojem jedan ministar prometa objasnjava jedan zakon vezan uz informiranje. Bio je s tom cinjenicom iskreno iznenadjen, ali on ne zna da je Hrvatska zemlja raznih cuda, da njezinu obranu vodi jedan bivsi licilac i pizza-man, da je sef diplomacije lijecnik, predsjednik vlade prosjecni advo- kat, a prvi covjek Tudjmanova kabineta mostograditelj...

Pa iako je tako pedesetak ucesnika raspravljalo zapravo post festum, makar sto se elektronskih medija tice, cini se da podosta toga sto je u dva dana dogovoreno u zagrebackom hotelu "Esplanade" nece otici u vjetar.

Uostalom pod pritiskom javnosti, a uz ogromnu pomoc iz Evrope, hrvatska je vlada nedavno odustala od prijedloga da se u sadasnji Zakon o javnom info-
rmiranju ubaci i clanak po kojem "nakladnik odgovara za stetu ako informacijom objavljenom u sredstvu javnog informiranja povrijedi dostojanstvo i ugled ili koje drugo zakonsko pravo Republike Hrvatske, organa vlasti ili drugih javnih osoba". Taj prijedlog, ciji je autor bio Vladimir Seks, odmah je u dijelu ja- vnosti nazvan Obznanom.

Ne treba gajiti velike nade da ce zagrebacko savjetovanje mnogo toga bitnog promijeniti, jer HDZ ne zeli ni pod koju cijenu prepustiti svoj mono- pol, ali vlast se ipak nece moci oglusiti. Uostalom kolika je zabrinutost Ev- rope za stanje u hrvatskim medijima (slucajevi "Glasa Slavonije", "Slobodne Dalmacije", "Danasa", niza lokalnih novina, radio i tv stanica, sumnjive pri- vatizacije, te najnoviji pokusaji monopolizacije distribucije i stamparije) najbolje govori podatak da su upravo na slucaju Hrvatske FIEJ i FIJ prvi put u svojoj povijesti suradjivali i djelovali zajednicki, iako se radi o organiza- cijama koje okupljaju "suprotstavljene" strane: vlasnike i novinare.

A osnovne ocjene ovog skupa, koji se nije odlucio na donosenje neke posebne deklaracije, vec samo na upucivanje nekoliko prijedloga Vladi, su da na podrucju odnosa medija i vlasti u svijetu nastupa vrijeme liberalizacije i da postupno nestaju svi oblici institucionalne ili posredne kontrole, dok je u Hrvatskoj taj proces potpuno obrnut. Dok je Evropa naucila zivjeti po svojim profesionalnim kodeksima, u Hrvatskoj se Kodeks casti krsi, a pritom to vrlo cesto rade i novinari.

U praksi je doslo do redukcije vec dosegnutog pluralizma i kriticke politiziranosti novinarstva - kako je to ocijenio predsjednik Hrvatskog novi- narskog drustva Ante Gavranovic, a stvoren je takozvani "demokratski monopo- lizam". To je dovelo do niza otkaza i neutralizacije novinarske struke. Novi- narstvo je pocelo gubiti svoju temeljnu funkciju. Drzavna je administracija novinarima oduzela pravo na poduzetnistvo, sto se posebno vidi u procesu ta- kozvane privatizacije, ciji tok ne daje naslutiti bitno nove vlasnicke odnose u medijima. Bozidar Novak, potpredsjednik Hrvatskog helsinskog odbora i neka- dasnji direktor kuce "Vjesnik", nekada najvece na Balkanu, a danas svedene na nekoliko listica, u tom je smislu izvjestio da je svaki zaposleni godinama izdvajao oko 300 maraka mjesecno za razvoj kuce, a danas ti ljudi, ne da nema- ju nikakva prava, vec ih je vecina na ulici. Hrvatski fond za privatizaciju raznim je smicalicama i protuzakonitim postupcima onemogucio provedbu mota: novine - novinarima, pod izlikom da se radi o drustvenim sredstvima, kao da upravo novinari i drugi zaposleni nisu to drustvo. Za sada je takozvana pret- vorba, koja je najcesce bila pritvorba, provedena u tek nekoliko znacajnih me- dija. Najbolje je pritom prosao rijecki "Novi list" ciji su radnici kupili
64,68 posto dionica, dok je "Slobodna Dalmacija" postala privatna na nacin da je stranka na vlasti odlucila kome ce je prodati.

Zanimljivi su i indikativni primjeri "Vecernjeg lista", kojeg je sa 86,7 posto vlasnik Republicki mirovinski fond i "Vjesnika" gdje taj fond ima 64,6 posto dionica. I dok je s "Vecernjakom" za sada manje vise sve u redu, jer stvara dobit, pitanje je tko je u ime penzionera kupio "Vjesnik" ciji je dnevni gubitak oko sest-sedam tisuca maraka? Uostalom o kakvoj se pretvorbi u cijeloj Hrvatskoj radi govori i podatak da je Mirovinski fond vlasnik 2,4 mi- lijarde maraka u dionicama, a da istodobno nema novaca za isplatu mirovina ili su one minimalne. Zna se, to je tek jedan od oblika da se pretvorba ne prove- de, jer Fond i nije nista drugo do obicna drzavna institucija.

O svemu tome upoznati su ljudi iz Evrope, ali se na tome nece stati. Vec sredinom prosinca (decembra) isti organizatori planiraju skup na temu eti- ka u novinarstvu, a kako je najavljeno bit ce pozvani i predstavnici drugih zemalja sa teritorija bivse Jugoslavije. Susret zagrebackih i beogradskih intelektualaca, uz sve kontroverze koje su ga pratile, a posebice cinjenica da je povratak u Beograd pokazao gdje je kamen spoticanja za konstruktivniji i otvoreniji dijalog, tako ce na neki nacin biti nastavljen. K tome treba do- dati da ce Zbor slobodnih novinara Zagreba uskoro u Zagrebu organizirati sus- ret sa svojih desetak kolega iz Beograda, a da se pritom nada da mu nece biti potrebna ona vrsta osiguranja koja je pratila susret u "Mimari".

Nitko, pritom, naravno, na potcjenjuje eventulane opasnosti, jer na sa- mo spominjanje termina "beogradski novinari" ovdje se mnogima, s pravom ili ne drugo je pitanje, dize kosa na glavi i bude se strasti i sjecanja. No, kao sto je skup u "Esplanade" hotelu, iako su za istim stolom sjedili nezavisni, rezi- mski, partijski i ini novinari, zajedno sa politicarima, pravnicima i strana- ckim predstavnicima, protekao u demokratskoj atmosferi, nema razloga da tako ne bude kada budu razgovarali novinari (naglasak je na novinari) iz dviju neprijateljskih drzava, cijem su neprijateljstvu debelo kumovali i njihove kolege "novinari". GOJKO MARINKOVIC