OPOZICIJA U HRVATSKOJ

AIM. ZAGREB, 18.11.1993. Opozicijske stranke u Hrvatskoj vec od proljeca ove godine traze od drzavnog vrha da napravi zaokret u vanjskoj i unutrasnjoj politici. Opozicija trazi od hrvatske vlasti da otvori vrata demokratskim procesima u zemlji te da
promijeni politiku prema susjednoj Bosni i Hercegovini kako bi se sprijecio potpuni raspad te drzave koja se u krvavom ratu podijelila na tri etnicke re- publike - srpsku, hrvatsku i muslimansku.

Opozicijski politicari smatraju da bi ocuvanje cijele bosanske drzave bila najveca prepreka srpskim pobunjenicima u Hrvatskoj u teznji da se terito- rijalno spoje sa Srbima u Bosni i ukljuce u Veliku Srbiju. Istodobno, najzna- cajnije opozicijske stranke smatraju da bi demokratizacijom i boljom zastitom ljudskih prava Hrvatska postala stabilnija, stekla bolji medjunarodni polozaj i pridobila mnoge pobunjene Srbe da ostanu u Hrvatskoj.

Medjutim, opozicijske stranke u Hrvatskoj uglavnom su samo promatraci u vodjenju drzavne politike, jer vladajuca Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ima vecinu mandata u parlamentu. Naime, zbog tzv. vecinskog izbornog sustava, HDZ je na parlamentarnim izborima u kolovozu 1992, te na dopunskim izborima u veljaci 1993, na temelju 44 posto glasova biraca dobila parlamentarnu veci- nu. Od 206 mjesta u donjem i gornjem parlamentarnom domu HDZ je dobila 122.

HDZ je bila jedna od prvih opozicijskih politickih organizacija u komu- nistickoj Hrvatskoj, koju je u proljece 1989. pokrenula skupina disidenata na celu s dr. Franjom Tudjmanom, sadasnjim predsjednikom drzave. HDZ je naglo oja- cala u narodni pokret za nezavisnost Hrvatske, okupivsi sirok spektar politi- ckih usmjeranje - od radikalnih do umjerenih. Ta cinjenica zadaje predsjedni- ku Tudjmanu velike glavobolje, jer mora neprekidno stvarati ravnotezu izmedju razlicitih struja, sto dovodi do cudnih kompromisa i cesto nerazumljive drza- vne politike.

Promatraci vjeruju da ce se taj pokret prije ili kasnije raspasti u nekoliko stranaka. Medjutim, razlicite politicke orijentacije unutar HDZ na okupu je odrzala vanjska opasnost po drzavu, te zajednicka bojazan od gubitka vlasti.

Da bi izbjegla sirenje sukoba izmedju dvije glavne suprotstvaljene fra- kcije u HDZ, konzervativne i liberalne, HDZ se na stranackom kongresu u listo- padu proglasila narodnom strankom demokrscanske orjentacije. Uoci kongresa ocekivala se pobjeda konzervativne frakcije i desnih radikala. Medjutim, Tudjman je sprijecio zaokret u desno s obrazlozenjem da bi to naskodilo ugledu Hrvat- ske u svijetu. Tudjman je podrzao umjerene politicare u obje glavne frakcije, te utjecao na potiskivanje stranackih ekstrema u drugi plan, a istodobno je jos vise ucvrstio vlastiti polozaj i kontrolu nad razvojem stranke.

Medju opozicijskim strankama najutjecajnija je Hrvatska socijalno libe- ralna stranka (HSLS) koju vodi mladji politicar Drazen Budisa, bivsi disident. Na parlamentarnim izborima 1992. liberali su osvojili 18 posto glasova, a pola godine kasnije 27 posto, ali nemaju vise od 30 mjesta u parlamentu. Liberali se predstavljaju kao politicka alternativa stranci na vlasti, dok podrsku do- bivaju vise u urbanim nego ruralnim sredinama. Za razliku od HDZ, koja se za- laze za predsjednicki sustav vlasti, liberali traze sustav parlamentarne de- mokracije. Dok vladajuca stranka kontrolira drzavni radio i televiziju, libe- rali se zalazu za slobodu medija i, uopce, za brzu privatizaciju vlasnistva.

Javna je tajna da su liberali u opoziciji po svojim nazorima vrlo bli- ski liberalima u vladajucoj stranci, a mnogi pretpostavljaju da bi oni u bu- ducnosti - u slucaju zaostravanja u HDZ - mogli jos cvrsce suradjivati, a mo- zda u istoj stranci.

Treca po snazi stranka u Hrvatskoj je Hrvatska seljacka stranka (HSS), umjerenog politickog ponasanja, koja se oslanja na male poduzetnike i selja- stvo, a rasirena je uglavnom u ruralnim podrucjima. Vodi je bivsi disident Drago Stipac. Ta stranka ima sanse doci na vlast samo u koaliciji, a sklona je suradjivati i s HDZ i s opozicijom.

Kao zanimljivost u Hrvatskoj treba spomenuti i dvije regionalne stranke koje su ojacale zbog ubrzane centralizacije vlasti u Hrvatskoj, koju potice
vladajuca stranka. Na najvecem hrvatskom poluotoku Istri naglo se razvio Ista-
rski demokratski sabor (IDS), koji trazi vecu autonomiju Istre, a na lokalnim izborima pocetkom godine osvojio je dvije trecine mjesta u lokalnim skupstina- ma. Na drugoj strani, u Dalmaciji, jaca regionalna Dalmatinska akcija, koja je
na lokalnim izborima dobila sedam posto glasova.

Bivsi komunisti u Hrvatskoj znatno su oslabili nakon prvih demokratskih izbora 1990, kada su dobili trecinu glasova biraca. Na nedavnim izborima dobi- li su samo cetri posto. Za razliku od drugih novih drzava u Istocnoj Eevropi, reformirani komunisti u Hrvatskoj nemaju izgleda za povratak na vlast. Vjeruje se da na vlast mogu racunati prije svega liberali.

Medjutim, liberali i druge znacajnije opozicijske stranke uglavnom ne traze izvanredne izbore, jer vjeruju da bi to utjecalo na zbijanje redova u HDZ, u kojem se nastavio proces razilazenja frakcija i unutrasnjih sukoba. Vodeci opozicijski politicari racunaju da vrijeme radi za njih. Smatra se da vecina njih ceka da zaostreni odnosi u vladajucoj stranci sami po sebi dovedu do izvanrednih izbora, koji su, po rasirenom misljenju, vrlo vjerojatni.

S druge strane, takav oprezan stav nailazi na kritiku manjeg dijela ra- dikalnijih opozicijskih politicara, kakvih ima medju liberalima, ali i u drugim strankama. Oni smatraju da opozicija ne moze cekati skrstenih ruku. Tvrde da
treba udruzenim snagama - cak i demonstracijama - provocirati rasciscavanje u vladajucoj stranci, u kojoj potreba za ravnotezom dovodi do krivudave poli- tike.

Medjutim cinjenica da je u vladajucoj stranci nedavno izbjegnut zaokret udesno, smanjila je manevarski prostor opoziciji i oslabila polozaj njenih
radikala.

Stoga je opozicija u posljednje vrijeme usmjerila paznju na novi zakon o medijima koji bi joj trebao omoguciti veci pristup drzavnoj televiziji i dugorocno osigurati veci utjecaj na javnost u dogadjajima koji slijede.

Istodobno, opozicija je paznju usmjerila i na rad u parlamentu, gdje
svojim zakonskim i drugim inicijativama nastoji podijeliti vladajucu vecinu,
bilo da se radi o hrvatskoj politici prema Bosni ili o unutrasnjim pitanjima.

Glavne opozicijske stranke vjeruju da je dosadasnja hrvatska politika poticala suradnju Hrvata sa Srbima na podjeli Bosne, te provocirala sukobe s Muslimanima. Malo tko jos vjeruje da je moguce sprijeciti ucvrscenje triju etnickih republika u Bosni, ali opozicija smatra da Hrvatska mora utjecati na smjenu vodstva Hrvata u Hercegovini i na prekid sukoba s Muslimanima. To bi omogucilo opstanak oko pola milijuna Hrvata u Bosni, koji u suprotnom trebaju zauvijek napustiti svoje domove pred nadiranjem bosanske mulsimanske vojske.

Predsjednik Tudjman nedavno je pokrenuo vise inicijativa za obustavu su- koba Hrvata i Muslimana, a istodobno je pokrenuo i mirovnu inicijativu u Hrva- tskoj, kojom zeli pridobiti pobunjene Srbe za pregovore i za miran povratak okupiranih krajeva pod kontrolu hrvatskih vlasti. Sve to podrzala je i opozi- cija, a na rezultate treba jos pricekati. VEDRAN STIMAC