TAVORENJE U SPLITU

AIM, SPLIT, 16.11.1993. Biti mlad, a zivjeti u Splitu i nije neko sretno rjesenje. S time se mozda ne bi slozili vjeciti optimisti vodeci se onom tko zna koliko puta po- novljenom uzrecicom: "A tko ce platiti ovo more i sunce", ali oni koji cvrse
stoje na zemlji naci ce, na zalost, i te kako argumenata za ovu tvrdnju.

Za ilustraciju svakodnevnog zivota gradjana Splita, pa tako i mladih, rjecita je i zabrinutost koju su na konferenciji za novinare sredinom stude- noga iskazali splitski gradonacelnik mr. Nikola Grabic i clanovi gradskog Po- glavarstva. Oni su tada, kako je zabiljezeno u "Slobodnoj Dalmaciji", upozo- rili na goruce probleme koji pritiscu grad kao sto su: bespravno useljavanje u stanove, delozacije izvan normi pravnog sustava ili sprecavanje pravomocnih delozacija, bespravna izgradnja, raznovrsni sverc, nerazjasnjavanje slucajeva miniranja objekata, velik broj neregistriranih automobila u prometu, ilegalno povecanje broja stanovnika. Zbog svega toga sto ugrozava pravnu i fizicku si- gurnost gradjana i njihove imovine, gradonacelnik Splita uputio je i dopis hrvatskom premijeru Nikici Valenticu zamolivsi ga da ucini sve da institucije sistema pravne drzave u Splitu normalno funkcioniraju.

Sto, dakle, Grad moze pruziti svojoj omladini kad i njegovi celnici iskazuju ovakvu zabrinutost i bespomocnost? Cudi li, stoga, sto sve vise mla- dica i djevojaka luta splitskim ulicama a da ne nalazi smisao svog zivota? Depresivni, nezaposleni, drogirani, pijani... Zabrinjava li to koga i tko im moze pomoci?

Eto, dobro je znano da je Split po broju narkomana u samom nezavidnom vrhu hrvatskih gradova. Prema nekim procjenama, u policijskim i bolnickim kru- govima, u ovom je gradu oko dvije-tri tisuce ovisnika o heroinu dok se broj uzivatelja opojnih sredstava penje na nekih 13 do 15 tisuca. Dnevno se u trgovini drogom obrce oko 250 tisuca njemackih maraka. Narkomani se vise ne regrutiraju iz kriznih skupina (nesredjene obitelji i sl.), vec pusenje trave i potom uzivanje teskih droga postaje sve cesce imperativom mlade generacije. Medjutim, unatoc tome sto je ovaj problem uocen ipak je izostala sustavna dru- stvena briga u njegovom rjesavanju. Sve se svelo na malobrojne pokusaje pomoci ovisnicima bez prave financijske podrske i osobitih rezultata.

Ako se o narkomaniji u Splitu jos i govori, rjedje se ukazuje na problem alkoholizma medju mladima. A nije rijetkost da i srednjoskolci u dobi od 15-16 godina dodju u skolu u alkoholiziranom stanju. Grad podno Marjana ne moze se pohvaliti ni brojkama o maloljetnickoj delikvenciji, a znatan broj onih koji svojim ponasanjem pune stranice "crnih kronika" regrutira se medju narkomanima koji tako dolaze do novca za svoj "piz" heroina.

Kad se govori o mladima u Splitu, nikako se ne moze zaboraviti ni prob- lem nezaposlenosti. Prema najnovijim podacima Podrucne sluzbe Split Zavoda za zaposljavanje, u gradu je evidentirano 19.105 nezaposlenih medju kojima je 11.070 zena, a od ukupnog broja, njih 7057 nema ni dana radnog staza. Vladine mjere aktivne politike zaposljavanja daju neke rezultate, ali pitanje je hoce li donijeti osjetnije smanjenje nezaposlenosti kad je i u mnogim tvrtkama evi- dentna latentna nezaposlenost. A koliko to sto su poslani na "cekanje" ili sto bezuspjesno tragaju za poslom, utjece na psihu nezaposlenih, dobro znaju i u psihijatrijskim ambulantama.

Depresivna stanja i drugi psihosomatski poremecaji kod mnogih gradjana, medju kojima ni mladi nisu izuzetak, potencirana su u mnogome i blizinom rata. Jedna od posljedica rata je i nesigurnost u vecernjim izlascima splitskih momaka i cura. U ionako siromasnoj ponudi vecernjih i nocnih dogadjanja jos mo- raju misliti na to hoce li ih mimoici kakav zalutali metak. Tako je nedavno zabiljezena pucnjava u trenutno najpopularnijoj splitskoj diskoteci "Mississi- ppi", kada je 24-godisnji J.T. ispalio sedam metaka u strop i zrcala, pri cemu je od metka koji je pogodio sank, krhotinama stakla lakse ozlijedjen 22-godis- nji M.M., pripadnik Hrvatske vojske. Splicani pamte i ubojstvo u diskoteci
"Kakadu", miniranje diska "Hoolywood" ogromnom kolicinom eksploziva, a ostaci
nekih, u podmetnutim eksplozijama unistenih kafica, podsjecaju mlade da su sa- mo koji sat ranije i sami tu bili.

No, usprkos tim opasnostima mladost jednostavno mora vani. Od kafica do kafica, s povremenim posjetama diskotekama, da vide i budu vidjeni. Hit mjesta u posljednje vrijeme su "Mississippi" u kojem sredinom studenog biljezimo i gostovanje britanskog benda "Flying Pickets", te kafic "Picasso" u kojem ima zive svirke i likovnih izlozbi. Popularan je i caffe "Nostradamus", osobito za subotnjih suncanih podnevnih sati. Takva su mjesta najcesca okupljalista mla- dih Splicana, ali su rijetka ona mjesta koja, osim uzivanja u kavi, koja je i najtrazenija zbog plitkih dzepova, te ostalih napitaka, nude i nesto drugo.

Dovoljno je u dnevnim novinama zaviriti u rubriku "Split danas" da se uvjerimo u skroman izbor svakodnevnih kulturnih dogadjanja. Tu su tri kina, jedna kinoteka, dva kazalista od kojih je, uzgred receno, Kazaliste mladih
dugogodisnji beskucnik, te (ovisno o kojem danu) vise ili manje izlozbi u splitskim muzejima, galerijama i salonima. U kinima se prikazuju najnoviji filmovi, izbor filmske klasike nalazi svoju publiku, predstave imaju svoje stalne i povremene posjetitelje, isto vrijedi za izlozbe likovnih umjetnika, ali sve to ne stvara dojam da Split zivi, da se nesto desava. Dio mladih isko- ristit ce priliku da sudjeluje u Glazbenoj slusaonici sto se odnedavno subotom organizira u kinu "Zlatna vrata", neki ce se angazirati u kulturno-umjetnickim drustvima, drugi ce se zainteresirati za predavanja u Institutu za primijenje- na drustvena istrazivanja, ali jos vise ostat ce ih na putu od kafica do kafi- ca, makar ne bili ovisni niti o drogi niti o alkoholu.

Koliko bi njima svima, a i samom gradu, znacio Dom mladih? Treba, naime, znati da se u Splitu jos 1974. godine rodila ideja o takvom stjecistu omladine sa raznovrsnim kulturnim i obrazovnim sadrzajima, da je 1977. godine polozen i kamen temeljac za tu gradjevinu, da je Dom i izgradjen, ali da nikada zapravo nije dovrsen. Mozda su mladi Splita najbolje osjetili sto bi takav dom mogao pruziti 1985. godine kad se obiljezavala Medjunarodna godina omladine. Tada je u Splitu bilo nekih alternativnih scena, a neuredjeni amfiteatri ovog zdanja zivjeli su tih nekoliko dana. Kroz protekle godine, omladinska organi- zacija trazila je od ranije vlasti da im pomogne staviti Dom u funkciju. I sa- da Hrvatsko vijece mladih Splita istaklo je zahtjev "Dom mladih - mladima", a podrske radi pokrenuli su i potpisivanje peticije medju Splicanima. Kako su ne- davno izjavili predstavnici ovog Vijeca, u tim nastojanjima da urede Dom mla- dih kao centralno-zabavno okupljaliste u kojem nece biti alkohola i droge, podrzavaju ih i veci broj gradskih vijecnika, javnih djelatnika i vodje split- skih politickih stranaka. Kolikogod ovo lijepo zvuci, iskustva onih sto su vec usli u srednje godine cekajuci i trudeci se da osmisle Dom mladih, upozoravaju na oprez. Mnogi ce i od onih mladjih reci: Kome je jos stalo? I onda ce jedni otputovati negdje trazeci sretniji zivot, a drugi ostati u Splitu, uglavnom, tavoreci. LJUBICA VUKO