TUDjMANOVA VERZIJA POMIRENJA

AIM, ZAGREB, 15.11.1993. Kada je Sabor, prije nesto vise od godinu dana, donio odluku da ce se nova hrvatska moneta zvati kruna, i kada je sve to zajedno sa pripadajucim zakonom o Narodnoj banci objavljeno u Narodnim novinama, na trenutak se cinilo da je konacno skinuta dilema o povratku kune, monete koja se u povijesti hrva- tskog naroda upotrebljavala jedino u zloglasnoj NDH. Ali, onaj isti koji je raspravu prerezao i predlozio krunu, to jest dr. Franjo Tudjman, uskoro na jed- nom od sastanaka HDZ-a mijenja misljenje i kaze da ne vidi nista stetno, ni
cudno, ni povijesno neopravdano u tome da hrvatska valuta bude upravo kuna. I
tako je sve vraceno na pocetak, a hrvatski je Sabor u ponovljenoj raspravi promjenio zakon na kojem jedva da se ohladila i osusila stamparska boja, i pored brojnih protesta opozicije, donosi odluku da Hrvati ponovo uvedu "svoj povijesni novac".

Uzaludni su bili argumenti, uzaludna su bila pitanja zasto ponovo otva- rati medjuhrvatski sukob i kome sve to zapravo treba. Pored kompletnog vojnog nazivlja, boje oficirskih uniformi, komandi, cinova iz bivse NDH, pored vraca-
nja nekih arhaicnih rijeci koje su neodoljivo podsjecale na te najcrnje dane hrvatskog naroda i mnogo cega drugoga sto je asociralo i asocira na fasizam, sada je, eto, pravo gradjanstva dobila i kuna. Ali nije sve, naravno, proteklo bez kritika i upozorenja, a najnovije je uputio Koordinacioni odbor Zidovskih opcina Republike Hrvatske koji u pismu predsjedniku Tudjmanu, Saboru i Vladi navodi da je "odluka o uvodjenju kune kao hrvatske monete nepovoljno djelovalo na raspolozenje u zidovskoj zajednici i probudila mucne uspomene, jer kuna ni- kada i nigdje nije bila novcana jedinica osim u ustaskoj NDH, te je time pos- tala jednim od karakteristicnih simbola koji su obiljezili tu drzavu, zlocina- cku po svom opredjeljenju i djelovanju".

Kontinuitet simbola te zlocinacke drzave u sadasnjoj Hrvatskoj, simbola koji ce biti u trajnoj upotrebi, trajno ce izazivati nelagodu, vjerojatno ne samo kod pripadnika zidovske zajednice. Odbojnost prema toj drzavi imaju i Srbi, ali i brojni Hrvati antifasisti koji su bili zrtve njene zlocinacke ide- ologije i prakse. I na ovom primjeru hrvatska je nova drzava pokazala svoju dvolicnost, jer dovodi se u pitanje iskrenost antifasistickih istupa, pa i sam Ustav koji se bazira na antifasistickoj tradiciji direktno navodeci da hrvat- ska drzava kao dio svog kontinuiteta ne priznaje NDH, vec partizanski pokret i ZAVNOH.

Hrvatski Zidovi upozoravaju da su jednako tako "uznemireni najavljenim zeljama da se na podrucju nekadasnjeg ustaskog logora Jasenovac, gdje je ubi- jeno oko 18.000 Zidova, prenesu posmrtni ostaci poslijeratnih zrtava iz podru- cja Bleiburga i sa Kriznog puta. Smatramo da svim zrtvama pripada pijetet, pa i blajbursko-kriznoputnim, ali ne mozemo zaboraviti da medju njima, pored mnogo nevinih, ima i onih koji su ubijali u Jasenovcu". Zidovi se protive "izjedna- cavanju i posmrtnom zdruzivanju, jer to vrijedja najzalosnije uspomene, koje
zelimo prepustiti povijesti, a svako ozivljavanje smatramo nepozeljnim i bol- nim".

A autor ove nebulozne i sulude ideje, pa makar ona bila izrecena i u
najboljoj namjeri, iako je prije rijec o potpunom nerazumijevanju, opet je dr.
Franjo Tudjman, koji je i prvi iznio i u nekoliko navrata objasnjavao. On tako kaze: "Jasenovac je bio posljedica ideoloske podjele Europe i svijeta na dvije glavne suprotstavljene ideje, fasizma i komunizma. Te dvije ideje borile su se za zivote i duh naroda i prouzrocile su uzasna zla... Osudili smo Jasenovac i zrtve koje je NDH u okviru fasisticke Europe ucinila i nad Srbima, i nad Zi- dovima, i nad Hrvatima antifasistima, ali isto tako treba osuditi zrtve koje je komunizam ucinio. Prema tome kad vec imamo spomenik na tom mjestu, utvrdimo povijesnu istinu i obiljezimo posebno zrtve Zidove, Srbe, Hrvate. Neka svatko ima svoje mjesto, svoj muzej, svoju kapelicu kao dokaz jednog povijesnog vre- mena. Upravo jedno takvo mjesto moze biti mjesto pomirbe, zblizavanja, apela da se u buducnosti sprijeci slicno zlo".

Mnogo toga je klimavo u ovim Tudjmanovim rjecima, jer ako su komunizam i fasizam bile dvije glavne ideologije , tko je zapravo pobijedio i gdje svrsta- ti Amerikance, Engleze, Francuze...? A da kapelice ne mogu nista popraviti vi- di se valjda i danas. A njegova ideja o pomirenju mrtvih, ali naravno i zivih, i nije nista drugo do dolijevanje ulja na vatru i rezultat dogmatskog mislje- nja, koje bi da miri narode i to svaki ponaosob. A nije li u tome zapravo kli- ca jedinstva, sloge ili kako se to vec ne nazivlje po potrebi?

Hrvatski Zidovi idu i dalje upozoravaju da "jos uvijek usred Zagreba jedna skola nosi ime ustaskog doglavnika i ratnog zlocinca Mile Budaka, kao i jedna mjesna zajednica na sirem podrucju grada. Istodobno preimenovane su neke ulice koje su nosile imena zidovskih antifasistickih prvoboraca, a nad jamom u bivsem konclogoru Jadovno, gdje pored drugih lezi i oko 1500 pripadnika zi- dovske zajednice, demoliran je spomenik, i usprkos nasim visestrukim prosvje- dima nije vracena cak ni spomen ploca".

Nova hrvatska vlast kao svoju prvu svetu duznost promjenila je grb i zastavu, a zatim sustavno krenula u preimenovanje ulica, trgova i ustanova. Posto je odmah prepoznala tko su joj dva glavna neprijatelja: Jugoslavija (Srbija) i komunisti, i ponasala se po tom obrascu. Racuna se da je u Hrvat- skoj u ove tri godine unisteno preko 4.000 spomenika i obiljezja iz vremena Narodnooslobodilacke borbe, a sve sto je nosilo zvijezdu kao da je bilo vrazji znak. Uzalud su bila upozorenja da se radilo o hrvatskim partizanima i hrvat- skim komunistima. Nitko nije mrdnuo prstom. Tudjman se jedino oglasio kada je u Limskom kanalu miniran spomenik "Hrvatska ptica" (koji je uzgred budi receno trebao, da nije bilo promjena, nositi ime "Jugoslavenska ptica"), jer je to bio dokaz da Istrani imaju nesto protiv Hrvatske. Jedan od prvih zagrebackih trgova, pored Trga Republike, koji je prilicno bezbolno postao Trgom bana Je- lacica, kojem je promjenjeno ime bio je Trg zrtava fasizma i koji je dobio be- zimeno i bezlicno - Trg hrvatskih velikana. To valjda da se u taj pojam moze smjestiti svatko tko zeli i koga se zeli. U Zagrebu i danas postoji ugledna i brojna grupa intelektualaca koja se nikada nije slozila sa ovom promjenom, a da je dirnuto u nesto sto dirati nije trebalo pokazuje i ovogodisnji skup antifasista od 9. svibnja kada se na Trgu zrtava fasizma, kako ga oni i dalje zovu, okupilo, i pored pritisaka i prijetnji, preko 3000 ljudi. Preimenovanje
ovog trga dio je ideje Franje Tudjmana da u njegovoj okolici stvori takozvani "hrvatski partenon", jer sve ulice koje se ulijevaju u taj trg, ili su u nje- govoj blizini, dobile su imena hrvatskih kraljeva i knezova. Vlast, medjutim nije uspjela provesti svoj naum da Trg marsala Tita, a potom jednu ulicu u kojoj je smjesteno nekoliko velikih zagrebackih fakulteta, nazove imenom Mile Budaka. Ovaj kvazipisac, ustaski doglavnik, tvorac i provoditelj ideje "Srbe na vrbe" ipak se ponegdje i udomio, kao naprimjer, u susjednim Sesvetama, ili nekim drugim gradovima Hrvatske.

Samo u Zagrebu oko 300 ulica i trgova promjenilo je ime. Gotovo da je nestalo svega sto je imalo veze sa NOB, revolucijom, marksizmom ili jugoslav- enskim, odnosno srpskim toponimima. Ulice i trgove izgubili su mnogi narodni heroji i prvoborci bez obzira na nacionalnost. Podjednako nije bilo milosti za Kardelja, Kidrica, Veljka Vlahovica, Mosu Pijade, Kostu Nadja, kao i za Radu Koncara, Ivu Lolu Ribara, Marka Oreskovica ili Jozu Vlahovica. Jednako su pro- sli i teoreticari marksizma: Marx, Engels, Lenjin, Klara Zetkin, Svetozar Mar- kovic, Togliati i Gramshi. Nestale su sve ulice nazvane po partizanskim jedi- nicama, pa makar one nosile imena Braca Radic, Pavel Miskina ili Zagrebacki korpus. Izbrisana su gotovo sva imena sto su podsjecala na znacajne datume NOB i revolucije, ili na velike ustaske zlocine. Nema vise ni ulica sto su nosile imena gradova, rijeka i planina iz Srbije i Crne Gore, ali zato su ostavljena ona iz BiH, Slovenije i Makedonije.

Nove velike ulice dobili su Andrija Hebrang, kardinal Stepinac, niz biskupa i svetaca, ali i mnogi ljudi sto su zaduzili Hrvatsku u povijesnom, kulturnom, znanstvenom ili sportskom smislu: Grga Novak (nekadasnji predsje- dnik JAZU), knjizevnik Ivan Raos, pjesnik Vjekoslav Majer, Mate Ujevic (ured- nik enciklopedije HAZU iz 1941.), jezikoslovci Ljudevit Jonke, Ivo Hergesic i Josip Torbarina, nogometas Bernard Vukas, stolnotenisac Antun Stipancic, kosa- rkas Drazen Petrovic. Najvece avenije dobili su Vukovar, Dubrovnik i Slavoni- ja.

Vjerojatno jedini covjek iz Srbije cija ulica nije dirana je kosarkas Radivoje Korac. Ali potkrala se u ovoj velikoj cistki i po koja greska, pa tako u Zagrebu i dalje postoje Cesarceva, Gortanova, Hanzekoviceva, Marinkovi- ceva, a neka naselja i dalje se zovu Kerestineckih, Remetineckih, Februarskih i Prosinackih zrtava. Ili, tko ce ga znati mozda u tome i ima nekog sistema.

Ali da posao nije svugdje bas najbolje zavrsen govore primjeri iz Ses- veta gdje jos postoji ulica Vladimira Bakarica, Boska Buhe, Ive Lole Ribara, Kate Pejnovic i Rade Koncara, ali i ona sto spada pod vjerovali ili ne: Brat- stoa i jedinstvo. U Zapresicu nisu promijenili ime Trgu zrtava fasizma.

GOJKO MARINKOVIC