ZAVRSIT CEMO U CIVILIZACIJSKOJ KARANTENI

AIM, ZAGREB, 14.11.1993. Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora u Poljskoj hrvatski mediji, u cemu je prednjacila televizija, gotovo da su odrzali lekciju poljskom narodu, jer kako su pobogu mogli, upravo oni koji su prvi rusili komunizam ponovo gla- sati za komuniste. Izostale su ozbiljne analize, a strah od "poljskog sindroma mogao se opipati u zraku. Gledajuci iz uske ideoloske i politicke perspektive slicnu sudbinu plosnosti i neutemeljenosti dozivjela su i zbivanja u Ru-siji. Hrvatska je sluzbena politika taj krvavi moskovski sukob, sto je prijetio da se pretvori u gradjanski rat, a potom mozda i u kataklizmu sirih razmjera, jednostavno okarakterizirala kao sraz demokrata i fasisticko-komuninisticke klike. Predsjednik Tudjman hitno je poslao telegram u Moskvi u kojem njegovoj ekselenciji(!) Borisu Jeljcinu daje podrsku da ustraje u borbi za demokraciju. No, da li je to bas tako jednostavno, sto se zapravo dogodilo i u Poljskoj i u Rusiji upitali smo Branka Puharica, nekadasnjeg ambasadora SFRJ u Varsavi, koji je i nakon isteka mandata ostao tamo raditi kao uspjesni poduzetnik, pre- dstavnik jedne velike strane tvrtke. Puharic je sasvim sigurno jedan od najbo- ljih poznavalaca prilika u zemljama bivseg "realnog socijalizma", a njegova bogata politicka biografija bivseg visokog duznosnika SK, direktora radija i televizije, kao i zastupnika Sabora u prvom mandatu, gdje mu je kao predstav- niku SDP-a bilo ponudjeno mjesto vodje opozicije, sto je kasnije HDZ, kao i mno- go stosta drugoga, izvrdala, legitimira ga kao covjeka koji izuzetno kompeten- tno moze govoriti i o prilikama u Hrvatskoj i uopce prostorima bivse Jugosla- vije.

Kad je rijec o Poljskoj njegova je temeljna ocjena da se ne radi ni o kakvoj pobjedi ljevice, posebno ne komunista, vec o porazu radikalne desnice, jer ni jedna od tih stranaka nije prekoracila prag od pet posto glasova koliko je bilo potrebno da se udje u Sejm (poljski parlament). Pri tome je najzanim- ljivija cinjenica da se medju gubitnicima nalaze i tri, do jucer neprikosnovene institucije poljskog politickog miljea: Katolicka crkva, sindikat "Solidarno- st" i Lech Valensa. Kao pikantan podatak navodi da je kardinal Glemp, prvi covjek Poljske katolicke crkve, smireno i odmjereno izjavio da izborne rezul- tate smatra pobjedom poljske demokracije.

AIM: Tako misli Glemp, ali u hrvatskim medijima stalno se napuhava opa- snost od povratka boljsevizma?

Puharic: Nema opasnosti od povratka boljsevizma u Poljskoj, iako to za Rusiju ne bih kategoricki tvrdio, pogotovo onog njegovog oblika koji se zalaze
za obnovu Velike Rusije, cemu sada tezi i Jeljcin. Za Poljake je boljsevizam simbol kolonijalnog statusa njihove drzave u sovjetskoj imperiji, a u menta- litetu Poljaka, u njihovoj svjesti, duboko je ukorijenjen osjecaj patriotizma. Strah od boljsevizma panicno sire desne snage u Evropi, posebice ekstremne de- sne snage u novim demokracijama, jer ne uspijevaju odgovoriti na sve slozenije izazove suvremenog razvoja.

AIM: Sto mislite o ocjeni koja se iznosi u hrvatskim medijima, ili je mozda ipak u pravu Gorbacov kada kaze da se radi o sukobu, u biti, dviju bolj- sevickih struja?

Puharic: Da se ne radi o borbi izmedju demokratske i retrogradne politi- cke opcije pokazuje i podatak da su Jeljcin, Ruckoj i Hasbulatov bivsi politi- cki saveznici i suradnici, a razlike medju njima nastale su oko ocjene putova reformi, s tim da su prestizni razlozi i borba za vlast i prevlast imali ve- likog udjela u narastanju medjusobnih neprijateljstava. Potvrdilo se staro pra- vilo da politicku vlast u Rusiji ima onaj koji osigura podrsku vojske. Jeljcin nije porazio svoje protivnike na nacin koji bi njegovoj, sada neogranicenoj vlasti, davao politicki dignitet. No, da su kojim slucajem Hasbulatov i Ruckoj uspjeli dobiti vojsku na svoju stranu oni bi, nema sumnje, postupili isto. Sa toga stanovista Gorbacov je u pravu.

AIM: Otkuda onda tako masovna i jedinstvena podrska Zapada Jeljcinu? Puharic: I tu se potvrdilo jedno staro pravilo da je na svijetu sve pr- olazno osim interesa. Zapadu je, naime, bilo jasno da Jeljcin "visi", ali nji- hova je realna procjena bila da bi njegov nasilni pad izazvao takve tektonske poremecaje u ruskim politickim strukturama, da nije bilo iskljuceno izbijanje velikih nereda, uz kaos i anarhiju do gradjanskog rata, koji bi mogao zaprije- titi i svjetskom miru. U svakom slucaju Jeljcin je izvojevao Pirovu pobjedu i zato nema mnogo razloga za triumfalizam, a uz to sam siguran da on na duze st- aze nema sansi. Nije to tip covjeka kojeg bi Amerikanci i Zapad zeljeli na ko- rmilu velikog ruskog broda.

AIM: Od kuda U Hrvatskoj toliki strah od "poljskog sindroma"? Puharic: Hrvatska nema nikakvog razloga da se plasi "poljskog sindro- ma", razloga za strah ima HDZ. Strah za HDZ potpuno je realan. Ne treba zabo- raviti povijesnu cinjenicu, da je socijalizam uz sve povijesne greske, ostavio iza sebe veci miraz nego sto se moze reci za poljski slucaj. HDZ se u ovom trenutku, zbog realno marginalizirane ljevice, ne plasi reputacije poljskog slucaja, on se, kao svaka vlast, plasi same pomisli da bi mogao prepustiti vlast nekom drugom, nekoj drugoj politickoj opciji. Ako je "Solidarnost" kao svjetski simbol borbe protiv komunisticke diktature, dozivjela da na polskim izborima nije cak ni usla u parlament, onda HDZ ima dovoljno razloga ne samo za strah od liberala, HSS-a, ili neke potencijalne ljevice, vec ponajvise svo- jih zabluda, jer ucinio je vece greske nego sto je to cinila poljska desnica. Predsjednik Tudjman je vec u nekoliko navrata ponovio kako je hrvatska demokra-
cija najstabilnija u svim postkomunistickim drzavama. Tesko je vjerovati da bi se s takvom ocjenom slozio bilo koji istaknuti europski drzavnik, politicar ili novinar.

AIM: Kakvog ce utjecaja na zbivanja na Balkanu imati moskovski dogadjaji? Puharic: Zbivanja u Rusiji imala su do sada, a tako ce biti i u buduce, znacajan utjecaj u diplomatskim igrama i ponasanju medjunarodne zajednice prema krizi na Balkanu, posebice na prostorima bivse Jugoslavije. To se posebno mo- glo vidjeti prilikom izglasavanja Rezolucije 871 u Vijecu sigurnosti. Naravno da je Jeljcin trgovao svojim stavovima oko jugokrize, iako se na kraju gener- alno moze reci da to rusko ponasanje nije ozbiljno ugrozilo interese Hrvatske. Treba razumijeti to njihovo balansiranje u srpsko-hrvatskim odnosima i sve do- tle dok politika Rusije bude u trazenju balansa to je pozitivno za Hrvatsku. U svakom slucaju demokratska opcija ruskih kretanja daleko vise odgovara Hrvat- skoj nego ona koja bi radikalno suprotstavljala velikoruske i zapadne intere- se.

AIM: Ali i sami ste rekli da je Jeljcin krenuo putom stvaranja Velike Rusije, koja je nemoguca bez pomoci Pravoslavne crkve?

Puharic: Izgradnja Velike Rusije moze ici samo uz asistenciju pravosla- vlja kao najsireg ideoloskog okvira za preporod ruske nacije. Vec sada Ruska pravoslavna crkva predstavlja veliki moralni autoritet i snaznu kohezionu sna- gu suvremene Rusije. Ovaj drugi trend mogucih politickih kretanja vise bi, na- ravno, odgovarao srpskim interesima. Medjutim, razvoj situacije u Rusiji nece zavisiti od zelja Srba ili Hrvata, niti su srpsko-hrvatski konflikti od veli- kog interesa za ovu veliku zemlju,. Obratno, to je na rubu ruskih drzavnih in- teresa. Ruski dogadjaji utjecat ce na svjetska zbivanja, a doticat ce jugosla- vensku krizu samo na marginama globalnih pomjeranja u odnosima snaga velikih na svjetskoj sceni. Veoma je provincijalno to megalomansko meditiranje novih patuljastih drzava na prostorima bivse Jugoslavije o nekom njihovom navodnom velikom znacaju za svjetsku politiku. Takvim zabludama doprinose i cinjenice da su mnogi politicari s ovog prostora dosli na prve stranice svjetskih novina i udarne TV emisije, pa je ta "negativna popularnost" stvorila fikciju o veli- kom znacaju njihovih novih drzava. Otreznjenja ce doci brzo i mogu biti veoma neugodna. Svijet se vec zasitio jugokrize i pomalo je umoran od balkanskog primitivizma. Ukoliko stvari ne budu isle kraju, i ukoliko mir i politicka rjesenja ne zamjene ratne opcije, svi cemo ovdje, nezavisno od stupnja kriv- nje, zavrsiti u nekoj vrsti civilizacijske karantene.

GOJKO MARINKOVIC