ZLOCIN BEZ KAZNE

Beograd Nov 13, 1993

,AIM, Beograd,12.11.

U mnogim svojim pristupima ratu i medjuetnickim sukobima na tlu bivse Jugoslavije Amerikanci se izgleda vise bave njegovim posljedicama nego stvarnim uzrocima. To se najbolje vidi iz najnovijih americkih prijetnji zaracenim stranama,a posebno srpskoj,u pogledu izrucenja i sudjenja ratnim zlocincima.

Ono sto posebno karakterise americki pristup jeste neka vrsta uvjerenja u rat bez ubijanja! Tome bi se moglo posebno pridruziti i njihovo insistiranje na kaznjavanju mnogobrojnih zlocinaca bez osude samog zlocina koji je zapravo,ona druga,izvrnuta strana razbijanja Jugoslavije i podjele BiH.

Rat bez ubijanja?

Osuda ubijanja "neduznog" stanovnistva,kako vec isticu ameri- cki sluzbeni krugovi,moze ostati samo povrsna humanisticka fraza ukoliko se ne razumiju stvarni uzroci smrtonosnog nasilja na tlu bivse Jugoslavije. Ubijanje "neduznog stanovnistva" je upravo cilj medjuetnickih ratova,jer prema projektantima nacionalnih drzava "bez ostatka" samo se tako moze "uvecati" vlastita nacija i "smanjiti" protivnicka!

To je ona mortalna osa ratne subkulture na nekadasnjim jugoslovenskim prostorima. Ko ne shvata da je to cilj takvih ratova,razumije se,povezan sa nacionalnim planovima o "konacnom resenju" tome ostaje da se bavi njegovim posljedicama "humanisti- cki" ih osudjujuci.

Od pocetka rata u bivsoj Jugoslaviji nije se radilo o tome da se samo osudi ubijanje "neduznog stanovnistva",mada je i to potrebno,nego da se sprijece naci(onalisticki) planovi kojima je rat samo sredstvo za njihovo ostvarenje,a s time povezano - ubijanje pripadnika drugih i tudjih etnickih skupina sam cilj!

Dobro je to sto se daju medjunarodna obecanja da ratni zlocini nece proci nekaznjeno. Samo bilo bi bolje da su ratni zlocini sprijeceni imajuci u vidu upravo cinjenicu da je razbijanje Jugoslavije i podjela BiH put u zlocine bez povratka. A,oni su mogli biti sprijeceni jedino zaustavljanjem naci(onalistickih) politika i projekata koji su upravo kao takvi zakonito vodili medjuetnickim ratovima kao rjesenju nacionalnih pitanja sto je sve i zavrsilo u zlocinima cijih se sada posljedica Amerikanci uzasavaju.

Bez takvog pristupa ostaje se na jednoj neshvatljivoj i,moram priznati,vrlo cudnoj osudi ratnih zlocina. Naime,s jedne stra- ne,tolerise se politika medjunacionalnih sukoba,a sa druge pak,strane,osudjuju se ratni zlocini koje upravo ona uzrokuje!

Svaki rat znaci i ubijanje pa na svu zalost,i neduznog stanovnistva. Ratovi na nasem tlu,medjuetnicki i medjuvjerski prije svega,po svojoj takvoj prirodi u razdoblju 1941-45. godine i danas,jos su u tom pogledu suroviji,jer su to najmanje ratovi izmedju vojski nego vojski protiv tudjeg etnickog stanovnistva.

Zato,zagovarati samo sudjenje ratnim zlocincima,a ne i njihovim idejnim i politickim tvoriteljima,sudjenje koljacima i ubicama pomucene etnicke svijesti umjesto i onima koji su im stvorili ideju,nacinili od nje politiku i dali oruzje da ubijaju neduzan narod predstavlja vrhunac zapadnog cinizma kad je rijec o odnosu medjunarodne zajednice prema krizi na prostorima bivse Jugoslavije.

Praktican slijed ovog pristupa bi znacio i ovo. S jednima(onim najodgovornijim!) ce se pregovarati o razbijanju Jugoslavije i podjeli BiH,a s drugima ce se ici na sud! Naravno,nije daleko ni dan kad ce se Milosevic,Tudjman,Izetbegovic,Karadzic,Boban... i cijela ta naci(onalisticka) bratija primati u zvanicne posjete kao vrlo ugledni drzavnici,ljudi od punog povjerenja zapadne hemisfere. Ali,tako se ne moze i nadam se,ne da umiriti savjest Zapada.

Razbijanje Jugoslavije je zlocin!

Nema razbijanja Jugoslavije i podjele BiH na etnickim osnovama i sa naci(onalistickim) ideologijama bez masovnih zlocina,medjusobno provedenih genocida i zvjerstava ravnih zoni ljudskog sumraka. Samo razbijanje Jugoslavije je vec po sebi zlocin i nas i medjunarodni,ali je i uvod u nastavak zlocina kao jedne od glavnih crta smrtonosne kulture na ovom djelu Balkana.

Jos je veca zabluda vjerovati da su mortalni masakri na tlu bivse Jugoslavije posljedica otrzavanja i ostrvljenja nekih ekstremista u odnosu na svoje komande. To nije dovoljno da se razumije budjenje demona u nasim ljudima koji su posli putem zlocina,zvjerstava i genocida.

Zlocinacka nedjela ekstremista zakonito proisticu iz ekstremno postavljenih naci(onalistickih) projekata u rjesenjima nacionalnih pitanja te nastalih politika na toj osnovi. Budjenje zvjeri u nama nije posljedica postojanja nase takve prirode nego sovinistickih ideja i politike koje su od od ljudi nacinile masovne zlocince!

Stoga,razbijanje Jugoslavije i podjela BiH pretpostavlja dolazak na vlast ekstremnih naci(onalistickih) snaga sa takvim politikama koje nuzno vode i zavrsavaju u masovnim zlocinima,onima koji se navodno otrzu svojim komandama. Ali,zato,samo su takve ekstremne naci(onalisticke) snage i mogle da postave sebi za cilj razbijanje Jugooslavije i podjelu BiH! "Terenski" zlocinac samo je nalicje Velikog Zlocinca koji gospodari ustanovama postjugo- slovenskih naci(onalistickih) tvorevina.

Mozda nije na odmet jedno korisno podsjecanje na sudjenje u Nirnbergu. To sudjenje je bilo uvod u de-nacifikaciju buduce i nove Njemacke. Sam sastav sudjenih govori o opseznosti suocavanja sa svima onima koji su doprinjeli na odredjen nacin da se Njemacka gurne u krv,zlo i masovne zlocine,a jedan veliki narod povede putem sramote i ponizenja.

U Nirnbergu,na sudjenje je izveden dvadeset i jedan nacisticki glavesina. Gering,nekadasnji predsjednik pruske vlade i nacifrani marsal avijacije dakle,odgovoran i politicki i vojno,poslije Hitlera prvi covjek Treceg njemackog Rajha; Hes,do svoga spektakularnog avio-leta u Englesku treci covjek u nacistickoj hijerarhiji; Ribentrop,ministar vanjskih poslova i ratni Firerov diplomata; general Kajtel,jedan od vojnih tvoraca ratnih planova; Rosenberg,partijski i nacionalni "filozof",nesto poput naseg Dobrice,"kakademaca" i "francuza"; Strajher,masovni ubica Jevreja; Saukel,otac "prinudnog rada" u Trecem Rajhu; Fon Sirah,prvi Hitlerov vodja nacisticke omladine kasnije gaulajter Beca; Funk,nasljednik dr Sahta; Saht,jedan od tvoraca koncentracionih logora; Fon Papen,najvise odgovoran za Hitlerov dolazak na vlast(u nasim uslovima njegov je pandan Nikola Ljubicic koji je omogucio Milosevicev dolazak na vlast!); Fon Nojrat,prvi ministar spoljnih poslova; Sper,ministar ratne industrije; Sajs-Inkvart,austrijski kvisling; veliki admirali Reder i Denic; krvavi Kaltenbruner,nasljednik Hajdriha; Frank,inkvizitor Poljske; Frik i Frise...

Kad se kod nas bude sudilo politickim vodjama,idejnim tvorcima naci(onalistickih) projekata,kartografima i "maparima" velikoetnickih ogradjivanja,generalima i admiralima,piscima debelih knjiga o "velicini" svoga naroda onda ce to biti istinski obracun sa zlocinom,a ne samo sa zlocincima pogotovo onim "terenskim" kojima je receno da opstanak njih i njihovih naroda zavisi od ubijanja drugih naroda,jer oni navodno ne mogu da zive zajedno!

Ali,ovaj tekst,moram priznati,pati od jedne krupne slabosti. Kako suditi zlocinu i zlocincima kad su nasi narodi zadojeni naci(onalizmom) u obliku "izbornog tela" odabrali zlocin za svoju sudbinu,a zlocince slobodnom voljom doveli na vlast?!

Kako suditi narodima?