KOJIM PUTEM IDE MAKEDONIJA

Skopje Nov 13, 1993

AIM, Skopje, 13.11.1993

Georg Keni, strucnjak za Balkan, koji je demonstrativno napustio Clintonovu administraciju zbog neodlucne americke politike prema Bosni u intervjuu sofijskom listu "24 sata" predvidja "reprizu 1913 godine". Drgim recima, novi Balkanski rat. Ne isklucuje mogucnost da bi ta ponavljanje povijesti moglo poceti na Kosovu, ali ipak, prednost daje Makedoniji. Kako kaze "Makedonija ce prevariti sve".

Taj bivsi funkcioner State Departmenta pridruzuje se tako citavom nizu prognoza u kojima se predvidja da bi "Makedonija mogla postati nova Bosna". Crne slutnje u posljednje vreme umnazaju geometrijskom progresijom. I turski ministar odbrane Mehmed Gelhan u intervjuu Makedonskom radiju nedavno je izjavio da "ako Srbija ne odustane od stvaranje Velike Srbije, moguce je prosirenje rata na Makedoniju". A tada, kako je naglasio, "Turska, htjela ona to ili ne , bit ce prinudjena umijesati se u taj nezeljeni rat".

Ni grcki ni srpski zvanicnici ne odricu opasnost, ali za razliku od turskog ministra oni procenjuju da ce presudan razlog za takav razvoj dogadjaja biti antagonizam makedonskih Albanaca i Makedonaca. Predsjednik Srbije Milosevic nedavno je izjavio da se "albanski separatisticki pokret voema razvio uz podrsku republicke vlasti u Skoplju". To je njemu bio samo uvod za ironican zaklucak da ne bude drzave s kojom je Grcka u sporu. Dakle, da ne bude Makedonije.

Paralelu izmedju Makedonije i Bosne nedavno je povukao sef grcke diplomacije Papuljas u pismu upucenom generalnom sekretaru UN Boutrosu Gahliju. papulas uvjerava Ghalija da je "prerano priznavanje Bosne i Hercegovine, priznavanje bez predhodnog rjesavanja unutrasnjih etnickih problema doveli do gradjanskog rata i mijesanja susjednih zemalja". Grcki ministar sada "strahuje da bi se taj presedan s Bosnom mogao ponoviti i sa Skopjem". Jer, kako tvrdi , u toj novoj balkanskoj drzavi, koju Grcka ne priznaje zbog spora oko imena makedonske drzave, "dvije etnicke grupe antagonisticki su nastrojene jedna prema drugoj", pa "mogucnost pogorsanja u njihovim odnosima uvijek postoji".

Papuljas, doduse, u svom pismu upozorava i na "mogucnost narusavanja mira na Balkanu ako Skopje bude inzistiralo na imenu Makedonija". Jer, tvrdi papuljas u pismu "radi se o tome da se iza svega krije nova, povjesno nepostojeca nacija u cijoj osnovi leze teritorijalne pretenzije, posebno, prema sjevernoj regiji u Grckoj - Makedoniji".

Sve u svemu, Makedonija se, iako iz razlicitih motiva i razloga, priblizava situaciji metafore, koja o njoj govori kao o zemlji, koju okruzuju "cetiri vuka". Smatra se da svaki od njenih susjeda Grcka, Bugarska,Albanija i Srbija imsaju prikrivene nacionalisticke stranke koje isticu otvorene pretenzije prema njenoj teritoriji. Nije nikakva tajna, na primjer da u djelu srpske nacionalisticke javnosti Makedonija figurira kao "juzna Srbija", kojoj je nakon Drugog Balkanskog rata 1913 godine voema kratko vrijeme doista i pripadala.

Te povijesne naslaga dosada su, medjutim , neutralizarali, upravo, sukobljeni interesi zemalja iz njenog okruzja . Naime, rat u Makedoniji, kako kazu sve procjene, sigurno bi eskalirao u siri balkanski rat (dva su vec vodjena 1912 i 1913 godine). A ono sto je posebno neugodno za stratege "novog svjetskog poretka", u tom bi se slucaju dvije clanice NATO , Grcka i Turska, nacle na suprotnim stranama.

Dali je , medjutim , taj neusmnjivo jak argument, koji ima siri regionalni znacaj, i dalje dovoljan da sprijeci sirenje rata na Makedoniju? U makedonskim krugovima bliskim vladi jos uvjek veruju u snagu americkog osiguraca koji je, kroz tristotinjak americkih vojnika angaziranih u misiji UN vec polozen u Makedoniji. Ali pitanje je hoce li taj osigurac izdrazati pritiskom daljnje eskalacije jugoslavenske krize.

Popusti li Makedoniji slijedi sudbina slicna onoj iz 1913 godine i bila bi raskomadana. U Drugom balkanskom ratu sira geografska regija Makedonije, koja je znatno veca od istoimene bivse jugoslavenske republike, bila je podeljena na tri djela. Grckoj je pripalo vise od polovice te balkanske regije, Srbiji blizu 30 posto, a ostalo, najmanje, Bugoarskoj koja je bila porazena u tom ratu. Vradja li se avet proslosti ponovo na jug Balkana da definitivno zavrsi svoj posao? VERA GEORGIEVSKA