BOSNA NA IRSKI NACIN

Glas cetvrte Bosne - razgovor sa Ivanom Dzidicem, clanom mostarskog Kluba intelektualaca, koji je jos u proljece 1992. godine preporucivao medjunarodnoj zajednici da nad BiH uspostavi svoj protektorat

AIM,BEOGRAD,10.11

Pregovori o miru u Bosni i Hercegovini vode se jos od prije pravog pocetka rata. Vec su zaboravljeni evropski diplomati koji su jos u sarajevskoj rezidenciji Konak pokusali da nadju "kljuc za Bosnu". U septembru je svijetom zavladalo uvjerenje da je samo pitanje dana kada ce u Zenevi biti potpisani papiri, a u napacenoj Bosni uspostavljen mir. Sve se rasprsilo kao mjehur od sapunice. Vjerovatno je da ce zavrsiti tako i svi naredni pokusaji, ukoliko, kao dosadasnji, put do mira budu trazili u podjeli Bosne po etnickom principu. Ukoliko budu potpuno zanemarivali da postoji cetvrta Bosna - ona u koju su 6. aprila

1. godine, pred bosanskohercegovackom skupstinom u Sarajevu, pucali Karadzicevi i Izetbegovicevi snajperisti, Bosna koja je mogla i voljela da zivi zajedno, ljudi cije porodice i nekoliko koljena unazad nisu etnicki ciste. To su Bosanci i Hercegovci kojima diplomatski kabineti evropskih drzava nikada nisu dali podrsku ni dovoljno publiciteta. Jedan od njih je i Ivan Dzidic, profesor iz Mostara, covjek koji je svoj profesionalni zivot proveo baveci se pozoristem. Bio je rukovodilac Mostarskog teatra mladih, jedan od osnivaca i rukovodilac Dana teatra mladih i Privremenog pozorista u Mostaru, pomocnik upravitelja zagrebackog Teatra Itd, te jedan od osnivaca Kluba intelektualaca u Mostaru, vanstranackog nenacionalnog udruzenja koje se od pocetka nacionalnih napetosti na prostorima bivse Jugoslavije zalagalo za gradjansku opciju.

N.Buturovic: Da li i dalje ostajete pri tome da Bosnu ne treba dijeliti?

I.Dzidic: Mnogo je onih, izvan i unutar prostora koji danas zovemo bivsom Jugoslavijom, koji su svaki iz svojih razloga i zarad svojih interesa, nista ne naucivsi iz vjekovne povjesti, dakle, sa defektnim vlastitim povjesnim pamcenjem, krenuli da razbijaju taj prostor. Oni temelje svoj razbijacki put na stvaranju nacionalno i religijski "cistih" drzavnih organizacija, koristeci glupo i pokvareno, dakle zlonamjerno, sukob tzv. istocnog i zapadnog carstva, uz asistenciju (da li samo asistenciju?) islama. Naravno, pri tom ne mislim na religioznost koja pripada sferi privatnosti svakog pojedinca. Nadali smo se da se ta glupost nece pretvoriti u krv. Mislili smo da ce se zaustaviti bar na granicama Bosne i Hercegovine, ne kao "male Jugoslavije", kako su nam je decenijama sugerirali, podmecuci nam to namjerno ili nenamjerno, vec kao vrlo specificne multikulturne, multietnicke, multireligijske ljudske situacije. Nadali smo se da se Bosna i Hercegovina, kao izuzetak, nece unistavati, vec da ce se pretvoriti u prostor na kojem ce se zasijati sjeme buduce demokratske gradjanske Evrope. Glupost, nastala vec pomenutim defektom u povjesnom pamcenju, zbog koga nije mogla, niti vidi Bosnu i Hercegovinu kao politicki i vojni Bermudski trougao, nije se zaustavila tamo gdje je morala. I sada imamo to sto imamo. Bilo koje rjesenje koje vodi do prestanka pogibija, patnji i razaranja dobro je doslo, ali ja ne mislim da je etnicka podjela Bosne i Hercegovine pravo rjesenje. Etnicka podjela BiH moze samo transformirati stanje rata u stanje ni rata ni mira, ukratko u stanje terora. To moze biti samo bosanska varijanta nekog irskog lonca. Dakle, etnicka podjela Bosne i Hercegovine ne samo da nece biti sjeme buduce demokratske gradjanske Evrope, vec naprotiv, bice sjeme zla od kojeg se nece moci spasiti ni Evropa.

N.Buturovic:Sta je onda rjesenje za BiH ?

I.Dzidic: Jos u martu 1992. godine na skupu "Bosna i Hercegovina

• perspektive mira", odrzanom u Sarajevu, predlagao sam da medjunarodna zajednica uspostavi protektorat nad Bosnom i Hercegovinom. Prijedlog sam ponovio u pismu koje sam u maju iste te godine uputio na adrese OUN,KEBSa i EZa, Karingtonu, Guldingu, Kutiljeru, Busu, Galiju ... Upozorio sam da se smrt, razaranja, glad i bolest sire Bosnom i Hercegovinom, prijeteci kataklizmicno da potpuno uniste svaki zivot, sve sto su ljudi vijekovima na tim prostorima stvarali, da zatru svaku nadu u mogucnost covjeku primjerenog organiziranja Bosne i Hercegovine kao specificne ljudske, zivotne i kulturne situacije. Podsjetio sam ih da je uzrok toj neizmjernoj tragediji, politika nacionalistickih stranaka - politickih teroristickih organizacija i njihovih instruktora i centara i izvan Bosne i Hercegovine. Politika, temeljena na najgorim kolektivistickim ideologijama, nacionalizmu i fasizmu. Politika organizacija koje su ratom i terorom, razaranjem i ubijanjem, "u smislu i zestini" do usijanja razvile mrznju kojom dalje zele do svog monstruoznog cilja: dijeljenje nedjeljivog do njegova konacnog unistenja. Rekao sam da takve organizacije i njihove vodje niti jesu, niti mogu biti predstavnici naroda, jer gradjanima Bosne i Hercegovine mogu ponuditi samo dva stanja, stanje rata i stanje terora. Porucio sam da i dalje prihvatati nacionalisticke stranke za sagovornike i priznavati ih faktorima rjesenja bosanskohercegovacke tragedije, znaci priznati i legalizirati politicki terorizam i terorizam uopce. Znaci, otvoriti prostor svima onima koji misle da terorizmom mogu do svojih politickih i drugih ciljeva. Znaci, ugroziti sva prava i slobode iz Povelje OUN i dovesti u pitanje sva ljudska, civilizacijska i kulturna postignuca. Opomenuo sam da tragedija prijeti da se kao epidemija prenese na druge prostore bivse Jugoslavije, ali i na balkanske pa i evropske, a da se u Bosni i Hercegovini moze zaustaviti samo na jedan jedini nacin - protektoratom.

N.Buturovic: Zar sve sto se do sada dogodilo u Bosni i Hercegovini, sva krv, pogibije, rusenja, patnja, nije dokaz da tamosnji narodi ne mogu zivjeti zajedno?

I.Dzidic: Ta tvrdnja uopce ne stoji. Tu tezu podmetnule su svjetskoj politici i javnosti nacionalisticke stranke i druge apetitli strane, nakon sto su uradile to sto su uradile. To nije ni prvi ni drukciji pokusaj prisvajanja i podjele Bosne i Hercegovine. Traje to, recimo, vec stotinama i stotinama godina. Mnogi su to pokusavali, uvijek se to tragicno dogadjalo, ali su se i Bosna i zajednicki zivot u Bosni, kao Feniks, ponovo iz pepela dizali.

N.Buturovic: U ovom casu traziti protektorat nad BiH izgleda naivno, a uspostaviti ga - prakticno neizvodljivo.

I.Dzidic: Mozda i jeste naivno sa stanovista trenutnog razvoja dogadjaja, ali uspostaviti ga nije neizvodljivo. Uvazavajuci sve sto se dogadjalo od pocetka rata do sada, jos se moze Srpsku demokratsku(?!)stranku, Hrvatsku demokratsku(?!)zajednicu, Stranku demokratske(?!)akcije u BiH zvanicno proglasiti teroristickim organizacijama i iskljuciti ih kao pregovarace u rjesavanju BiH tragedije. Uostalom, potpuno je neprihvatljivo, i moralno i pravno i politicki, dozvoliti onima koji su tragediju proizveli ili joj doprinijeli, ucestvovanje u njenom zaustavljanju.Potpuno je nelogicno ocekivati da je oni mogu zaustaviti. Nelogicno je i neprihvatljivo, takodjer, da o sudbini jedne medjunarodno priznate drzave odlucuju predstavnici drzava koje u njoj ratuju zeleci je unistiti i teritorijalno podijeliti. Kao sagovornike u trazenju konacnog rjesenja za Bosnu i Hercegovinu treba prihvatiti i pozvati predstavnike "cetvrte Bosne". One koji polaze od cinjenice da je zajednicki zivot u BiH moguc. One koji polaze od toga da gradjanin, pojedinac nije slobodan kada je kolektiv (znaci i etnicitet) kojem pripada "slobodan", vec da je sloboda pojedinca ogledalo slobodi kolektiva i slobodi uopce, te da ljudska prava i slobode, demokraciju, ne moze garantirati drzava utemeljena na suverenitetu kolektiva, vec samo drzava u kojoj je suveren politicki narod -gradjanin. Kao podloga za razgovor onda bi se mogao koristiti Nacrt Ustava BiH, poznat pod nazivom "Grebin Ustav", koji je uz grupu strucnjaka izradio prof.dr.Zdravko Grebo. Uspostava protektorata podrazumojeva dalje postavljanje snaga OUN duz granica BiH i onemogucavanje svih komunikacija osim onih u humanitarne svrhe i pod kontrolom OUN. Nakon toga potrebno je izvrsiti potpunu demilitarizaciju BiH i omoguciti i pomoci povratak svim njenim gradjanima koji su protjerani, koji su pobjegli od razaranja i pogibelji, koji su "promijenili mjesto boravka" u okviru "humanog" etnickog ciscenja, koji su je napustili ne zeleci da ucestvuju u zlocinu nad njom, koji su otisli radi bilo kojeg slicnog razloga. Potom, ekonomskim mjerama sanirati posljedice rata i pomoci privredni oporavak, a politickim mjerama stvoriti pretpostavke za sazivanje Ustavotvorne skupstine.

N.Buturovic: Gdje je i ko je ta "cetvrta Bosna", zasto je do sada nije bilo na politickoj sceni?

I.Dzidic: Gdje je? Jedan mladi pisac na to kaze: "Ako zamislis kartu svijeta (ili je stavis preda se), zamisli onda (ili prospi po njoj) kristal secer, svukuda. Veseli i tusti, pokoreni propascu (trenutnom slaboscu) milimo, osvajamo ..." To je ona Bosna u koju je pucano i u koju se i dalje puca. Ona Bosna koja jos uvijek misli da se sve moze rijesiti mirno, nenasilno, demokratski ... Ona Bosna koja, iako rasprsena, i sada zivi zajedno. Ona koje nema na politickoj sceni, iako je brojnija, jer se brojnijom i vaznijom, izgleda, svima cini ona koja do svega hoce i dolazi samo silom, ona koja je pucala i puca.

N.Buturovic: Gdje ce i sta ce ta Bosna ako sila uspostavi etnicki ciste teritorije?

I.Dzidic: U Bosnu i u Neretvu. Ili ...? Ne moze se tek tako prebrisati tri miliona ljudi. Oni su tu negdje. A svoje mjesto i svoju Bosnu mogu imati u Sarajevu i Mostaru, kada budu pod protektoratom OUN i EZ. I eto nas opet kod protektorata i prave Bosne. Dakle, "nema nam druge nego prve".

AIM BEOGRAD NATKA BUTUROVIC