DALMATINSKI ODBOR SOLIDARNSOTI

AIM, SPLIT, 10.11.1993. Otkako je u lipnju 1992. godine osnovan, Dalmatinski odbor solidarnosti (DOS) imao je, na zalost, i te kako povoda za svoje temeljne aktivnosti. Na- ime, glavni ciljevi ovog udruzenja gradjana su pruzanje humanitarne pomoci,
otklanjanje posljedica rata i zbrinjavanje izbjeglica, resocijalizacija inva- lida rata i demobiliziranih vojnika, antiratna kampanja, borba protiv ovisno- sti o narkoticima, evidentiranje povreda ljudskih prava i ratnih zlocina, in- stitucionaliziranje i postivanje gradjanskih prava prigovora savjesti, zastita ugrozenih gradjana, uspostavljanje pravnog drustva i organizacija dobrotvornih priredaba, javnih predavanja i znanstvenih skupova. A kad se samo pogledaju novinske stranice, pogotovo one crnih kronika, lako je uociti da u Dalmaciji, i to narocito u Splitu, clanovi DOS-a imaju previse prilika za svoj humanita- rni rad i zastitu ljudskih prava.

Ucestale eksplozije u kojima posljednju godinu-dvije stradavaju ugosti- teljski objekti, poslovni prostori, odvjetnicki uredi, kuce, prostori politi- ckih stranaka, nerazjasnjena ubojstva i nestanci ljudi; iseljavanje iz vojnih stanova pod prisilom; trazenje prava drzavljanstva kroz dodjelu domovnica; za- htjevi za stecenim mirovinama u bivsoj JNA ili drugim republikama ex-Jugosla- vije; otpustanje s posla zbog nacionalne "nepodobnosti"; pomoc invalidima do- movinskog rata u Hrvatskoj koji smatraju da su zakinuti u svojim pravima iz radnog odnosa..., sve to povod je Dalmatinskom odboru solidarnosti za djelo- vanje.

Obracajuci se razlicitim institucijama, DOS pokusava pomoci svima koji od njega zatraze pomoc. Obraca se nadleznim ministarstvima, osobito Ministar- stvu unutarnjih poslova i MInistarstvu obrane, predsjedniku hrvatske Vlade i drugim ljudima koji mogu ispraviti nekom gradjaninu nanesenu nepravdu. DOS kon- taktira i sa vise medjunarodnih udruzenja za zastitu ljudskih prava, kao i sa slicnim udruzenjima u Hrvatskoj, te sa istaknutim pojedincima i nezavisnim organizacijama u svijetu, a od njih se u pojedinim slucajevima trazi konkretna intervencija.

Kazuju nam tako u DOS-u, da je posredstvom Odbora upuceno svojedobno stotinjak zalbi zbog uskracivanja domovnice, a ubrzo bi poslije slanja tih zalbi gradjani dobili obavijest iz MUP-a da imaju pravo na hrvatsko drzavljan- stvo. U vise slucajeva pomogli su ljudima i u dobivanju zasluzenih mirovina, a isto tako u zadrzavanju stanarskog prava. Inace, problem vojnih stanova je- dan je od onih problema sto ne gubi na aktualnosti, a u posljednje vrijeme na udaru su najcesce supruge i djeca nekadasnjih vojnih lica koji vise nisu u Hrvatskoj. U dokumentaciji DOS-a tako je primjer zene, Hrvatice, koja ima sud- sku presudu da nakon razvoda braka ima stanarsko pravo u stanu koje je prije ovog rata glasilo na njezinog tadasnjeg supruga, oficira nekadasnje jugoslave- nske vojske. Onima koji je izbacuju iz stana ta pravomocna sudska presuda oci- to ne znaci nista. Pravnici ce podsjetiti i na "Zitnicki sporazum" koji regu- lira pitanje vojnog stambenog fonda, a koji kao da se zaboravlja. Osim toga, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima stiti clanove obite- lji nekadasnjih nositelja stanarskog prava u vojnim stanovima na nacin da mogu zadrzati odredjeni stan ili dobiti drugi odgovarajuci.

Jedna od glavnih aktivnosti DOS-a u zadnje vrijeme je i pomoc invalidi- ma domovinskog rata u trazenju njihovih prava s osnova invaliditeta i radne sposobnosti. Desava se, naime, da invalidi nisu zadovoljni prvostepenim rjese- njima o visini invaliditeta smatrajuci da je podcijenjen, te cinjenicom da za veliki invaliditet primaju malu invalidninu.

Nadalje, u Dalmatinskom odboru solidarnosti pripremaju i jedan projekt, koji ce radi financiranja biti ponudjen i nekim medjunarodnim institucijama, a odnosi se na zastitu prava radnika od strane poslodavaca i od radnickih sindi- kata, koji cesto u vlastitom nadmetanju zapravo ugrozavaju svoje clanove, te, takodjer, i na zastitu samih sindikata.

No, kad se govori o DOS-u, ne moze se zaobici cinjenica da je i sam svojevrsni beskucnik. U trenutku osnivanja za sjediste Odbora registrirane su prostorije u Kruzicevoj ulici u Splitu, gdje je i sjediste Dalmatinske akcije, ciji su pojedini clanovi potakli osnivanje DOS-a. Kako je, medjutim , Odbor ne- stranacko i nevladino udruzenje, a osim toga prostor u Kruzicevoj je neuvjetan (koncem rujna, kako je poznato, razrusen je u podmetnutoj eksploziji u DA) clanovi DOS-a sastajali su se na raznim mjestima. Stoga je i od Gradskog pog- lavarstva zatrazeno da im se dodijeli uredski prostor kako bi mogli komunici- rati sa ljudima. Ovih dana nadaju se povoljnom odgovoru od strane gradskih vlasti, a ocekuju i financijsku pomoc nekih inozemnih fondacija.

Kad se rijesi to pitanje uredskih prostorija, bit ce i clanovima DOS-a lakse raditi. Inace, oni - uglavnom sveucilisni profesori, poznati odvjetnici, pravnici - djeluju u centrima formiranim prema spomenutim ciljevima Odbora (npr. Centar za zastitu ugrozenih gradjana). Najvisi organ DOS-a je Skupsti- na, a njezin izvrsni organ je Koordinacijski odbor koji broji sedam clanova. DOS ima dinarski i devizni racun, a njegove aktivnosti financiraju se iz do- brovoljnih priloga clanova, sufinanciranjem od strane drugih organizacija i donacijama. LJUBICA VUKO