TUDjMANOVA VERZIJA MIRA

AIM, ZAGREB, 03.11.1993. U utorak navecer, u udarnom TV dnevniku HTV, hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman iznio je svoju mirovnu inicijativu za rjesavanje sukoba u biv- soj Jugoslaviji, a potom je u poduzem razgovoru sa glavnim urednicima njemu sklonih medija (jer nije bilo, recimo, predstavnika "Novog lista" ili "Globu- sa") objasnio sto je zapravo pozadina, svrha i cilj ovog njegovog obracanja domacoj javnosti i svijetu. Tudjman je mnoge zatekao ovim svojim potezom, pa cak i sklone mu novinare, jer oni nisu bili u stanju procitati znacaj proslo- tjednog saopcenja sa sjednice Vijeca za obranu i nacionalnu sigurnost, te po- sebice nekih njegovih istupa u kojima je prvi puta javno progovorio o potrebi da se konacno rjesi srpsko-hrvatski spor. To im je cak i spocitnuo rekavsi: "Molio bih vas da se u sredstvima javnog priopcavanja, na televiziji, na radi-
ju, u novinama tim problemima jos intenzivnije bavite nego li do sada."

Vec prosloga tjedna bilo je jasno da ce Tudjman ponuditi platformu za razgovor sa pobunjenim Srbima u Krajini, Istocnoj i Zapadnoj Slavoniji i Bara- nji i pomniji analiticari ocekivali su sto ce to zapravo biti. Iako se radi o cjelovitom prijedlogu za rjesavanje jugo-krize i prekidu rata, nije nikakvo iznenadjenje sto se najveci dio prijedloga odnosi na pokusaj normalizacije od- nosa unutar hrvatskih medjunarodno priznatih granica, to jest o mirnom putu za reintegraciju UNPA podrucja u hrvatski politicki i teritorijalni korpus. Sto se u tim prijedlozima posebno istice kao novina?

Vec na pocetku Tudjman nudi da se u roku 15 dana zakljuci sporazum o prekidu svih neprijateljstava s krajinskim Srbima, dajuci im pravo na lokalnu i kulturnu autonomiju. Hrvatska je spremna, u okviru svog ustavnopravnog pore- tka, osigurati u UNPA primjenu svojih propisa, ali i medjunarodnih konvencija o zastiti prava i sloboda srpske etnicke zajednice. U tom smislu nudi punu loka- lnu autonomiju u kotarevima Knin i Glina u kojima Srbi imaju natpolovicnu ve- cinu, te osiguravanje kulturne autonomije srpske etnicke zajednice na cijelom podrucju Hrvatske, a osobito pravo na odgoj i obrazovanje na njezinu jeziku i pismu, dvojezicno ispisivanje toponima na podrucjima gdje ima natpolovicnu vecinu, provedbu izbora za lokalne samoupravne vlasti pod medjunardonom kont- rolom i osnivanje posebnih policijskih uprava u kotarevima Knin i Glina, s tim da nacionalni sastav sluzbenika odgovara nacionalnom sastavu pucanstva prema posljednjem popisu. Radi nadzora pune gradjanske i politicke ravnopravnosti i djelotvorne zastite gradjanskih i etnickih prava Srba u Hrvatskoj, Hrvatska je spremna prihvatiti osnivanje posebnog medjunarodnog tijela, te posebnog Suda za prava covjeka, kojem ce se moci obratiti svaki gradjanin nakon iscrpljivanja redovnog pravnog puta. Od konkretnih ponuda izdvajamo jos poduzimanje mjera za uspostavu normalnog zivota u UNPA, ukljucujuci uspostavu svih komunikacija, opskrbu svih, to jest i srpskog stanovnistva (bez diskriminacije) u predstoje- cem zimskom razdoblju, obnovu socijalne i zdravstvene zastite, normalan rad skola, opskrbu elektricnom energijom, isplata mirovina, primanje u sluzbu svih drzavnih sluzbenika, te ukljucenje svih ostalih djelatnosti u sveukupan gospo- darski i pravni sustav Republike Hrvatske.

Svjestan da se radi tek o prvoj ponudi, Tudjman iznosi spremnost Hrvat- ske da se pristupi pregovorima o politickom rjesenju svih otvorenih problema, osim onih koji bi dovodili u pitanje njezin teritorijalni integritet i suve- renitet.

Hrvatski predsjednik otisao je, dakle, koracic dalje od onoga sto je govorio prosloga tjedna kada je prvi puta spominjao politicku autonomiju. Sa- da on to ne samo ponavlja, vec i osnazuje time sto Srbe u Hrvatskoj vise ne naziva "nacionalnom manjinom" vec "etnickom zajednicom". Objasnjavajuci zasto to cini kazat ce da "njih smeta naziv nacionalna manjina. Oni su nauceni da Srbi ne budu nacionalna manjina, iako bez zazora tako nazivaju daleko brojni- je albansko pucanstvo na Kosovu. Mi ne zelimo da s nase strane neki formalni razlozi budu zapreka u uspostavi povjerenja."

Svoje mirotvorstvo pokusao je pokazati i na primjeru povratka progna- nika i ratnih zlocinaca, jer "ako bismo sada isli istrazivati tko je sve ratni zlocinac, na neki nacin bismo probleme i zaostravali. Prema tome taj bi prob- lem trebali svesti na najnuzniju mjeru zbog politickoh i humanih razloga, da
ne bismo zaostravanjem tog pitanja zapravo sprijecili mirovni proces i tako produzili rat, pa time i ratne zlocine."

Pa ipak sustinski Tudjmanovi prijedlozi nisu zapravo nikakva novost i nesto su iznad razine onoga sto je Srbima u okupiranim podrucjima vec i do sa- da nudjeno, ali su to oni glatko odbijali, sa argumentima: nikad pod sahovnicu, nikada u ustasku drzavu, ili drzava ili nista. Naime, ako se Tudjmanove rijeci o posebnom statusu Srba u opcinama gdje su oni po popisu iz 1991. godine imali natpolovicnu vecinu, to jest u kotarevima Knin i Glina, o cemu je odavno izg- lasan i posebni ustavni zakon, prevede na konkretne brojke onda je rijec o 11 opcina. Srbi su tada imali vecinu u opcinama Benkovac, Knin, Obrovac, Vojnic, Vrginmost, Donji Lapac, Gracac, Korenica, Dvor, Glina i Kostajnica i tamo ih je zivjelo 144.260 ili 24,8 posto od ukupnog broja (581.663) u Hrvatskoj. A problem UNPA podrucja mnogo je siri, jer Srbi sada drze dijelove opcina Daru- var, Pakrac, Gradiska, Zadar, Sibenik, Osijek i Vinkovci, a u potpunosti opci- ne Slunj, gdje je Hrvata bilo 63,76, a Srba 29,22 posto, Vukovar gdje je Hrv- ata bilo 43,84, a Srba 37,35 posto i Beli Manastir gdje su Hrvati bili zastup- ljeni sa 41,91, a Srbi sa 25,53 posto.

Na cemu onda Tudjman bazira optimizam glede svoje inicijative? Kao i obicno on je tu prilicno jasan, jer ne spada u drzavnike koji upotrebljavaju diplomatski jezik, vec u one sto na umu to na drumu: "Racunam s tim da i u Beogradu i u Kninu ima ljudi koji su dosli do spoznaja da nastavak sadasnje politike ne vodi nicemu, jer je upravo dosadasnja imperijalna politika stva- ranja Velike Srbije dovela Srbiju u medjunardonu izolaciju koja poprima sve posvemasnije razmjere, te je gura u ekonomsku katastrofu, pa ce stoga biti prisiljeni da idu na noramalizaciju odnosa sa Hrvatskom." Ali Tudjman zato ne- sto i nudi. U okviru prijedloga za noramlizaciju odnosa drzava nastalih na tlu bivse SFRJ on predlaze da se potpise svecana deklaracija o medjusobnom prizna- nju u medjunardono priznatim granicama, obavi sukcesija, sklope ugovori o pro- micanju gospodarskih i prometnih veza i trgovine, potpise deklaracija o pravi- ma manjina, te pocnu pregovori o zakljucenju sporazuma o regionalnoj sigurno- sti zemalja s podrucja bivse Jugoslavije. I onda ono najvaznije: "Smatram da kad mirovni plan bude ostvaren, sankcije prema Srbiji i Crnoj Gori treba uki- nuti bez odlaganja."

Lako se da zakljuciti da Tudjman igra na kartu direktne povezanosti Kra- jine i Beograda, te da ce ekonomska situacija i opca izolacija SR Jugoslavije doprinijeti pokretanju stvarnog mirovnog procesa. U tome, naravno, Hrvatska ostaje otvorena za sva sporna pitanja. Ima, medjutim, i drugacijih misljenja. Neki analiticari smatraju da se ponesto i "iza brda valja", i da Tudjmanova inicijativa ima podlogu u nekim vec zapocetim razgovorima. Raznim nagadjanjima pridruzio se i saborski zastupnik Ivica Vrkic, koji pisuci Tudjmanu kaze: "Saz- najem ovih dana za pricu da su Vam neki svjetski uglednici ponudili zamjenu hrvatskog teritorija zapadne Slavonije za privremeno okupiranu hrvatsku Bara- nju i to tako da se Srbi iz zapadne Slavonije presele u Baranju (koja bi osta- la u sastavu tzv. Krajine) a da se Hrvati iz Baranje nasele u zapadnu Slavoni- ju. Po ovom prijedlogu, ovakvom zamjenom hrvatskog teritorija za hrvatski te- ritorij, Hrvatska bi ostvarila svoju unutarnju komunikaciju i cjelovitost, ali sve na racun Baranje. Navodno su ponudjena jamstva da ce Hrvatska, prihvati li ovakvu ponudu, ponovo dobiti pod svoje okrilje istocnu Slavoniju s Vukovarom, Ilokom i ostalim mjestima."

Mozda je sve ovo samo rekla-kazala, ali nesto vise svjetla na ovu kon- strukciju baca izjava jednog visokog HDZ i drzavnog funkcionera koji izjavlju- je: "Nije vazno kolika je Hrvatska vec koliko je u njoj Hrvata."

Najnejasniji dio Tudjmanove inicijative je onaj koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, jer osim prijedloga da se potpise dogovor o prekidu vatre u roku od 14 dana pod prijetnjom sankcija prema svim trima stranam, predlaze se potpisivanje "deklaracije o prihvacanju Ustavnog sporazuma o Uniji Republike Bosne i Hercegovine i sporazuma koji su im dodani". A to zapravo znaci da Tudj- man nije za ono sto je vec potpisao, vec zapravo za daljnje razbijanje BiH na niz malih drzavica. U potezu Fikreta Abdica, Tudjman zapravo vidi mogucnost da i Hrvati dobiju jos po neku hrvatsku republicicu, jer je shvatio da su oni izgubili Posavinu i srednju Bosnu. Pritom opet mjenja taktiku, jer dok je
jos nedavno bilo govora o nekakvoj hrvatsko-mulsimanskoj konfederaciji sada je jasno protiv toga i zalaze se za cisto etnicki princip. Pritom ne vidi opas- nost da mu se takva zalaganja vrate kao bumerang.

Istina, on promjenom terminologije, od nacionalne manjine ka etnickoj zajednici, donekle priznaje problem, ali inzistiranje na nacionalnoj drzavi, sto je istina zapisano samo u preambuli Ustava, i pozivanje na AVNOJ-evske granice ne idu zajedno. Jer te granice, to jest ono sto je bilo unutar njih, imalo je u to vrijeme drugaciji sadrzaj, a bitan je onaj da su Srbi tada, po svim ustavima, bili drzavotvoran narod. Naravno, to vazi i za Srbiju gdje su, recimo, Albanci imali takav status sve do svecanog lomljenja pogace, kada je Srbija postala samo drzava srpskog naroda.

Za sada, sto je i normalno, nema reakcija na Tudjmanov mirovni plan i ponudjenu ruku, sto je i razumljivo zbog kratkoce vremena, ali vec ovog tje- dna znat ce se mnogo vise. Ponajprije tko sve stoji iza ovakvog plana, sto ce
Srbi odgovoriti i konacno ono sto je najvaznije: nije li ovo tek alibi? Jer posto do sada pobunjeni Srbi nisu pristajali ni na kakve hrvatske prijedloge, od medjunarodne zajednice treba dobiti presutnu potporu za oruzanu opciju. U to je tesko povjerovati, ali ima onih, kao na primjer dr. Zdravko Tomac, koji misle da bi svijet zazmurio. O razlozima zasto je Tudjman odabrao bas ovaj da- tum za svoj istup mozda govori i podatak da danas, u srijedu, predsjednik Sa- bora Stipe Mesic u Strasbourgu razgovara o statusu Hrvatske u Vijecu Evrope. Ne radi se o prijemu u najstariju evropsku asocijaciju, vec cak i o izbaciva- nju iz cekaonice. A mirovna inicijativa moze onda dobro doci.

GOJKO MARINKOVIC