PRIVREMENI I STALNI ORGANIZOVANI KRIMINAL

Albanija:

Faruk MYRTAJ

Godina 1997. Albaniju je ostavila s bandama. Vise ih nema: neke su se uzajamno istrijebile, druge su po zatvorima gdje čekaju da ih oslobode politički pokrovitelji za koje su radile.

AIM Tirana, 20.05.2003

U Tirani vole reći: "Ovdje je sve povezano s politikom." Mozda i zato što u albanskoj zbilji nisi niko i ništa ako nisi nešto u politici, ne vrijediš ništa sam po sebi nisi li ničiji politički sluga. Ne možeš se uzdati ni u najprostije zaposljenje ako nisi angažovan u nekoj političkoj partiji. I poslije deset godina pluralističke demokratije, političke rokade završavaju rotacijom u cijeloj administraciji. Da bi bio zaposlen u carini, nekom pristaništu, na graničnom prelazu gdje se najbolje zaradjuje, potrebna je politička saglasnost a ne profesionalni kvaliteti, treba platiti za mito i po deset miliona uz svijest da će ti to biti višekratno vraćeno.

I pored tako vidljive korumpirane albanske stvarnosti, niko u političkim krugovima nije iskusio odgovornost. U medjuvremenu svi znaju da 80% radnika radi "na crno" bez ikakvih ugovora, socijalnog i zdravstvenog osiguranja. Samo 10% bogataša kontroliše 40% nacionalnog bogatstva. S druge strane, 20% najbjednijih albanskih porodica živi samo s jednim dolarom dnevno! A istovremeno, prije i poslije izbora, političke partije se izjašnjavaju u prilog borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala da bi ih potom same menadžirale.

Otkud sumnja da su upravo politicke partije glavni podstrekac kriminala i korupcije?

Sumnja potiče iz proste činjenice da niko zapravo ne zna, odakle se finansiraju političke partije. Tim više što ne postoji nikakav propis kojim bi se finansiranje kontrolisalo. Pri tome, očito je da nekima nedostaje sve drugo osim para. Tačnije, ranije je postojao nekakav zakon, no uslijedio je užas 1997. pa rečeni zakon ostade "mrtvo slovo na papiru". Vremenom mediji su iznosili u javnost groteskne činjenice: dvije najveće partije - Demokratska Salija Beriše i Socijalistička Fatosa Nanoa- imaju krupne, neizmirene dugove prema velikim državnim preduzećima kao što su elektro-privreda i telekom.

Demokratija podrazumijeva odgovornost nosilaca javnih funkcija. Krivičnu odgovornost za one koji dodju u sukob sa zakonom, takodje. No, u zemlji u kojoj se partiziraju sudovi, takva odgovornost se odnosi samo na one koji su daleko od vlasti. Doduše, cinici danas kazu da albanski sudovi nisu politizirani već samo korumpirani. Dodaju da novac nema političku i partijsku boju Ali, za razliku od novca, pravda ima itekako prepoznatljivu boju. Boja se najčešće slaže s bojom zastave partije koja trenutno drži vlast u rukama. Stoga, svjedoči su obično bez očiju, ušiju, jezika. Bez dokaza sudstvo se pretvara u novinarstvo iz onog najcrnjeg monističkog perioda.

Godina 1997. Albaniju je ostavila s bandama. Više ih nema: neke su se uzajamno istrijebile, druge su po zatvorima gdje čekaju da ih oslobode politički pokrovitelji za koje su radile. Uz to, ni za jednu bandu sudjenje nije okončano uspjehom. Prema podacima Albanskog centra za studije organizovanog kriminala i mafije u Tirani, sudjenja grupama povezanim s politikom obično su zatvorena odlukom samih sudova pri čemu sudije najčešće podnose ostavke i odlaze u inostranstvo.

Kriminal rodjen 1997. godine, čini se, nastavlja se i danas. Prve noći bombardovanja Bagdad je struju imao bez prekida i samo jednu žrtvu; Tirana je iste te noći struju imala samo četiri sata a jutro je dočekala s četvoro poginulih. Zvanična verzija ona standardna: obračun kriminalnih bandi. Medjutim, prema govorkanjima u Tirani koja se počesto potvrde kao istinita, pominju se imena političara koji su inspirisali ili podržavali obračun. Nista čudno ako se u obzir uzmu sumnje da ovdašnje političke partije svode vlastite račune upravo obračunima kriminalnih bandi da bi se zatim podsticalo njihovo medjusobno istrebljivanje kako bi materijalna dobit ostala u rukama nekolicine bosova koji će taj kapital pretvoriti u visoke višespratnice, luksuzne centre. Otuda i saputanja, koji poslanik je izabran od koje kriminalne bande. Ovdašnji mediji pri tome, da bi umirili javnost, znaju naglašavati da se ovako gradila i Amerika!?

Danas skoro svi u Albaniji priznaju da postoji privremeni i stalni organizovani kriminal. Prvi s konkretnom namjenom i ogranicenim rokom trajanja, upotrebljiv za konkretne usluge u sklopu izborne kampanje. Trajne kriminalne grupe obično su u "rodbinskim odnosima" s konkretnim političkim partijama. Takvim kriminalnim grupama pripisuju se mnogobrojna zlodjela. Ipak, sve ostaje u sferi spekulacija. U medjuvremenu nekadašnji predsjednik Udruženja biznismena K. Dako otet je i nema nikakvog traga da li je živ ili mrtav. Florian Vila, biznismen koji se bavio uvozom i izvozom željeza, korektan u pogledu izvršavanja obaveza, bio je ubijen pred ulazom u svoju vikendicu. Sekretar Muslimanske zajednice Albanije ustrijeljen je u prostorijama Zajednice. Istovremeno, ministar javnog reda reći će da su u pripremi prijave protiv osumnjičenih. Prije izvjesnog vremena isti ministar objelodanio je parlamentu da ima i političara švercera. Medjutim, ni poslije ovakvih optužbi, nikakve reakcije organa vlasti nije bilo.

Sada, kad Balkan stremi regionalizaciji i boljoj uzajamnoj saradnji drzava, izgleda da je najefikasniji u regionalnoj saradnji organizovani kriminal. Otuda i tvrdnje da ono sto ne uspijeva balkanskim političarima - medjusobna saradnja - kriminalne grupe su ostvarile još u prvim godinama kad su ova društva napuštala socijalističko uredjenje. Albanska mafija, potekla iz najizolovanije komunističke zemlje, hitro se snašla i i uspostavila kontakte s ostalim kriminalnim centrima u regionu i šire. Reklo bi se, negdašnji ideološki internacionalizam sada je zamjenjen medjunarodnom trgovinom drogom, ljudima, vozilima, duhanom, naftom i slično. Mediji tako često izvještavaju o saradnji ovdašnjih kriminalnih grupa sa sličnima u Srbiji, Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Rusiji. Dobar geografski položaj opredjeljuje da Albanija bude središte Balkana i jugoistočne Evrope. Zemlja postaje zanimljiva italijanskoj, grčkoj, bugarskoj ili srpskoj mafiji. To će reći, mafija je odavno postala multietnička i poodavno ostvaruje multietnički koncept koji Evropa toliko želi vidjeti na Balkanu. Samo, ta njena "multietničnost" ima razornu rušilačku moć po region.

Koliko je proširena regionalna povezanost organizovanog kriminala potvrdjuje nekoliko sljedećih primjera. Tokom aprila, maja i novembra iz Turske je preneseno 150 kilograma heroina. U novembru 2001. jedan zvanični izvještaj evropskog ogranka INTERPOL-a je procjenio da 40% heroina prodaju Albanci. U novembru 2002. jedan žitelj Kosova osumnjičen za ubistvo policajaca u Albaniji, uhvaćen je u Sofiji pod sumnjom da je umješan u šverc heroina. U februaru 2002. jedan albanski švercer uspio je pobjeći iz sudnice u Atini I sve ovo govori da balkanska mafija dobro uzajamno saradjuje. Uostalom, samo tako je moguće objasniti trgovinu ljudima koju je nemoguće organizovati bez pomoći policije više balkanskih zemalja.

Od glasno najavljivane borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala sadašnje i svih prethodnih vladajućih garnitura, nema nikakvih rezultata. Naprotiv. Kriminal i korupcija postaju presudni oblici ponašanja koji odredjuju sudbinu samog drustva. Krivicu za takvo stanje moguće je potražiti i u korumpiranom sudstvu isto koliko i u nedorečenim zakonima za koje ovdašnje elite tvrde da su u saglasnosti s medjunarodnim institucijama. I civilni sektor pokazao se nemoćnim u borbi s devijantnim pojavama koje razaraju sve društvene pore.

U jednom od svojih posljednjih govora premijer Albanije je potvrdio da je iz redova policije odstranjeno 200 pripadnika zbog učešća u švercu kao i to da je izvjestan broj policijskih načelnika, direktora u ministarstvima pa čak i zamjenika ministara optuženo za učinjeni kriminal. To predstavlja najbolji dokaz da je kriminal unutra - u samim institucijama, upravo onim koje se trebaju boriti protiv njega. Iz ovoga potiče i nepopravljivi pesimizam ovdasnjih gradjana da borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala nije moguće započeti jer je trebaju povesti oni koji su njihovi glavni akteri. A ko je vidio da neko sam sebi stavi ruke u okove?

U Albaniji je bilo nekoliko programa sa zapadnim stručnjacima za profesionalno usavršavanje ovdašnjih kadrova. No, porazavajuća činjenica je da su i polaznici takvih kurseva poslušnici iz vodećih političkih partija. Politički i partijski klanovi su uvučeni u sve strukture tako da postaje vrlo laka njihova borba protiv ostalih. Upravo ovih dana su obznanjene dvije istine: prva negativna - Centar za borbu protiv šverca u Fljori, glasno promovisan i najavljen prije godinu dana, proglašen je nepostojećim. Ministar policije to je objasnio sljedećim riječima: "Još uvijek nismo dobili podršku partnera!" A partneri su trebali biti susjedi koji stradaju od istih problema. Partneri su trebale biti i neke medjunarodne institucije sa Zapada koje za sada, cini se, nisu posebno zainteresovane za ovaj centar. Druga pozitivna istina objelodanjena ovih dana: osnovan je sud za teški kriminal koji će imati zadatak da se nosi s teškim kriminalnim djelima, organizovanim kriminalom, terorizmom u zemlji i izvan nje. Sud je sastavljen od pet čclanova koji će uživati posebnu ličnu zaštitu kao i zaštitu članova porodice i imovine.

Prije godinu dana, Albanija je dobila pozitivnu ocjenu američke vlade i činilo se kao da je napustila društvo zemalja trećeg nivoa u pogledu visokog procenta kriminala. Posljednji podaci kao i primjedbe Colina Powella tokom posjete Tirani vraćaju Albaniju medju zemlje treće grupe kojim prijete i medjunarodne sankcije. Na koncu, na Dan pravde javni tužilac Teodori Solaku će konstatovati: "Naše strukture rade s jednom novom fazom kriminala koji je postao agresivniji nego ikad ranije s obzirom da je postao organizovaniji, ekonomski moćniji nego ranije i s čvrstim vezama s drugim zemljama regiona i šire".