STRAŠILO ZA PTICE

Makedonija:

Zeljko BAJIĆ

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala! - s ovim bojnim pokličom dobijeni su svaki dosadašnji izbori u samostalnoj Makedoniji. Na zalost, " paukova mreža " ispletena je toliko prefinjeno da su se mnogi bivši grlati opozicionari, postavši dio vlasti, pogubno zapleli u njoj

AIM Skopje, 20.05.2003.

Bez mnogo uvijanja, mandatar za predsjednika vlade nakon parlamentarnih izbora prošle jeseni Branko Crvenkovski, podnoseći 31. oktobra parlamentu ekspoze o budućim zadacima svog kabineta, ocjenio je da je Makedonija, ni manje ni više, kriminalna i korumpirana drzava. Kako bi se postojeće stanje prevladalo, kao budući premijer ponovio je tada predizborno obećanje da mora zavladati pravo te da će odgovarati svako ko bude postupao u suprotnosti sa zakonom.

Nakon ravno šest mjeseci vladanja Crvenkovski očito ne kani podnositi javnosti neki poseban račun, šta je sve uradjeno u oblasti koju je na početku (po)stavio kao prioritet. Ako bi se podvukla crta, bilans nije naročito slavan: zbog nezakonitih poslova iza brave se našla nekolicina visokih funkcionera prethodne vladajuce koalicije - VMRO-DPMNE i Demokratske partije Albanaca, neki su se suočeni s policijskim potjernicama povukli u ilegalu. Sadasnja opozicija čiji kadrovi su se, zapravo, i našli pod istragom pokušava dokazati da se radi o gnjevu pobjednika što s kriminalom nema nikakve veze. Uistinu, ne dokaže li što prije aktuelna vlast da i u njenim redovima ima mangupa, moglo bi se naći dovoljno onih koji bi tvrdnje opozicije počeli shvatati više nego ozbiljno.

Vlada Crvenkovskog je nedavno pripremila prijedlog antikorupcijskih mjera. Neki sličan dokument s pretencioznim nazivom " Nacionalni program " priprema drzavna Komisija za borbu protiv korupcije. On bi na uvid javnosti trebao biti dat krajem maja.

Ponudjena vladina strategija koju bi Sobranje uskoro trebalo ozvaničiti ukazuje, u stvari, na mjesta koja godinama predstavljaju " trulo tkivo " u funkcionisanju drzavnog organizma.Vlada preambiciozno zahtijeva ustavne izmjene koje bi omogućile ukidanje imuniteta za drzavne funkcionere, uključujući i ministre, u slučaju da se dokaze da imaju " ljepljive prste ". Kao " pop nad popovima " treba biti uveden takozvani " Vrhovni savjet pravde " koji bi sačinjavalo devet " bezgrešnika " sa zadatkom da predlažu kandidate za izbor sudija na svim nivoima, ocjenjuju njihov rad te predlažu kazne.

Slijedjenjem rada sudija i, što je još važnije, praćenjem njihovog imovnog stanja, vlada se nada da će izliječiti sudstvo. Kao jedna od predloženih mjera jeste i formiranje antikorupcijske mreže na čemu bi bili angažovani policija, tužilaštva i istražne sudije. Ovlaštenja tužilaštava bi, u skladu s vladinim prijedlogom, bila proširena preuzimanjem nekih sadašnjih nadležnosti sudova. Vladinom strategijom predvidjeno je pooštravanje odgovornosti poslanika Sobranja odnosno odgovornost za izvršavanje parlamentarnih odluka.

Po prvi put, jedan državni organ pozabavio se i nečim sto predstavlja jedan od korijena mnogih zala s kojima se država suočava kad je o korupciji i organizovanom kriminalu riječ. Naime, zamišljeno je uvodjenje sistema javnog izvještavanja o načinu finansiranja političkih partija.

Predsjednica državne Komisije za borbu protiv korupcije Sladjana Taseva smatra da vladina strategija predstavlja izraz političke volje no da je malčice brzopleta. Jer, ovim dokumentom vlada se ne oslobadja odgovornosti koje ce po nju proisteći iz budućeg " nacionalnog programa ".

Najnovija vladina strategija jeste posljednji ali nikako ne i jedini dosadašnji pokušaj da se korupciji (kao vidljivijem) i organizovanom kriminalu (kao neprobojnijem) obliku nezakonitog djelovanja stane ukraj.

Isti ovaj Branko Crvenkovski je u svojstvu predsjednika vlade, poslije kraha finansijske piramide TAT, jedne od najneprijatnijih afera u zemlji, s proljeća 1997. s parlamentarne govornice grmio da će se obračunati s " oktopodom " tj. organizovanim kriminalom i svim njegovim pojavnim oblicima; ni korupciju tada nije zaboravio. I, osim što je bitka s " oktopodom " postala predmetom sprdnje, u narednih godinu i po nije učinio ništa. Zato, baš zato, je na parlamentarnim izborima pao s vlasti uz glasan tresak.

Poletni Ljubčo Georgievski na čelu koalicije koja je osvojila vlast kleo se kako će demontirati državni aparat stvaran ne samo za prethodnih nekoliko godina vladanja Socijaldemokratskog saveza nego i sve ono sto se nataložilo za prethodnih pet decenija komunizma. Kleo se pa se doslovno obrukao.

Napuštajući vladine zgrade u jesen prosle godine njegovi partijski drugovi pa i on lično, opšti je utisak javnosti, postali su mnogo bogatiji nego kada su u njih prije četiri godine ušli. Očekivati da se zavidno bogatstvo od vipe miliona eura stekne na pošten način u zemlji gdje državni funkcioner može legalno zaraditi jedva 1.000 eura mjesečno znači biti ili krajnje naivan ili krajnje licemjeran.

Domaći i strani stručnjaci za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala sve su skloniji tezi da ovaj fenomen tranzicije sa komunizma na demokratiju valja zasjeći od samih korijena. U makedonskom slučaju, zemlja je platila danak svim medjunarodnim nedaćama koje su pogodile region s početkom ratova iz ranih devedesetih. Suočila se s dvostrukom blokadom granica: prema sjeveru bila je obavezna postovati medjunarodne sankcije prema Saveznoj Republici Jugoslaviji, prema jugu morala se uhvatiti u koštac s jednostranom blokadom koju je zbog spora oko imena države zavela Grcka.

Ministar unutrasnjih poslova Hari Kostov, odgovarajući na novinarsko pitanje o kršenju sankcija kao korijenu organizovanog kriminala, skopskoj televiziji A1 19. aprila, podsjetio je da su makedonske firme u vrijeme sankcija čak uz znanje medjunarodne zajednice, pravile poslove s partnerima iz SRJ. U tome, po njegovom mišljenju, nema ništa kriminalno, a kriminal se pojavljuje tek ako se neka firma bavila švercom, utajivala poreze, carine. Za to, pak, Ministarstvo unutrašnjih poslova dokaze nema.

Javna je, metjutim, tajna da su novopečeni makedonski bogataši svoj osnovni kapital stekli baš u pomenuto vrijeme. Policijska akcija " Sablja " u susjednoj Srbiji u više navrata je ukazala na neke " zanimljive " kontakte kriminalaca s obje strane granice. Ministarstvo unutrašnjih poslova u Skoplju na tvrdnje medija da su mnoge ugledne ličnosti iz svijeta politike, biznisa, estrade bile povezane sa " zemunskim klanom " ustrajava na tvrdnji da dokaza nema ne isključujući mogućnost da veza ima.

Oruzani konflikt izmedju makedonskih snaga bezbjednosti i Oslobodilačke nacionalne vojske u proljeće i ljeto 2001. pa i kosovska kriza dvije godine ranije ne jednom su dokazali da kriminalne strukture pripadaju istom " nevidljivom bratstvu ". Ne jednom u skopskim medijima su se pojavljivale verzije da, uprkos topovima, kriminalno podzemlje, bez obzira na nacionalnu pripadnost, funkcioniše odlično. U svakoj takvoj priči poneki bitan trag vodi prema državnim činovnicima koji pružaju neophodno visoko pokroviteljstvo.

Na žalost, za organizovani kriminal u Makedoniji do sada sve presude mogu se prebrojati na prste jedne ruke. Kada se zna dužina izrečenih kazni čovjeku dodje da se nasmije. Ni s presudama za korupciju ne stoji ništa bolje. Poneka " sitna riba " dopala je u " državni akvarijum " tek kao ogledni primjerak da bi se pred svijetom moglo reći da se nešto radi. A društvo je korumpirano od vrha do dna - svjedoče ankete, istraživanja, iskazi običnih smrtnika prinudjenih da se svakodnevno nose sa " stoglavom aždahom " nezajažljivih činovnika.

Nije da ni do sada nije postojalo kakvo-takvo zakonodavstvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Veći je, očigledno, problem u ljudima i najbolji zakon, nema li što političke što ljudske volje, da se provodi, predstavlja samo obično " strašilo za ptice ".