TERET PROŠLOSTI

Crna Gora:

Draško DJURANOVIĆ

Unutar crnogorskog MUP-a formiran je Ured za borbu protiv organizovanog kriminala a do kraja godine biće postavljen i specijalni tužilac za borbu protiv tog zla. Zbog čega se sve to radi ako ovdje - kako tvrde crnogorski zvaničnici - nema organizovanog kriminala?

AIM Podgorica, 20.05.2003

Slika prva: Ubistvo u Stokholmu. "Znam da će biti još montiranih razgovora i svjedoka, montiranih potjernica. Poslaće i odrede za likvidaciju. Ali, nadam se da ću se jednog dana mirno vratiti u Crnu Goru i ispričati do kraja svoju priču". Ovako je, prije godinu dana prijetio Ratko Đokić, jedan od posljednjih velikih bosova podzemlja bivše Jugoslavije. Đokić je pozornost šire javnosti izazvao nakon izbijanja duvanske afere koja je potresla vlast u Podgorici zbog bronjih optužbi da crnogorski zvaničnici kontrolišu nelegalan biznis trgovine cigaretama.

Mada je duvanska afera vremenom utišana, Ratko Đokić nije stigao da ispriča sve što je znao. Duga ruka mafije stigla ga je u dalekoj Švedskoj: u ponedjeljak 5. maja, dvojica nepoznatih ubica sa 28 metaka izrešetali su Đokića na ulicama Stokholma. Daleko ubistvoali po domaćem receptu - klasična "sačekuša". Đokić je dio tajne o duvanskoj aferi ponio sa sobom u grob i mnogi su ovdje u Crnoj Gori odahnuli.

Ratko Đokić je u Crnoj Gori je bio, zajedno sa Ratkom Kneževićem, bivšim šefom crnogorske trgovinske misije u Vašingtonu, označen kao osoba koja je bila u pozadini duvanske afere koju je prvo u javnost plasirao hrvatski nedjeljnik "Nacional". Njih dvojica su direktno optuživali tajanstvenog biznismena Stanka Subotića i aktuelnu crnogorsku vlast na čelu sa Đukanovićem za saradnju sa italijanskom mafijom u organizovanju šverca cigaretama.

Đokiću, očito, nijesu mu oprošteni grijesi iako je, prema informacijama koje je objavio crnogorski nedjeljnik "Monitor", pokušavao da uspostavi kontakt sa crnogorskim vlastima i obezbijedi siguran povratak u Crnu Goru. Da li je tada potpisao vlastitu smrtnu presudu, jer pokajnike niko ne voli?

U međuvremenu, preko mora u Italiji, otpočelo je preliminarno suđenje italijanskom mafiozama za šverc cigareta. Mnogi od njih, poput Frančeska Prudentinija i Salvatorea Vantađata, bili su sredinom devedesetih stacionarani u Crnoj Gori. Da li će italijanski žestoki momci biti govorljiviji od ovih ovdašnjih, koji su, uglavnom, svi završili pod zemljom prije nego što su išta zucnuli?

Slika druga: Država i seks trsfiking. "Neko će debelo da plati za sve ovo", javno je zaprijetio Zoran Piperović, pomoćnik crnogorskog državnog tužioca, u času kada su ga, u svojoj kući u Baru, uhapsili specijalci crnogorskog MUP-a zbog osnovane sumnje da je učestvovao u jednom od najprljavijih zločina: trgovini ljudima. Daljom akcijom crnogorske policije osim Piperovića uhapšene su još četiri osobe osumnjičene da su, zajedno sa ili uz znanje zamjenika državnog tužioca, organizovale trgovinu ljudima. Odnosno, strankinjama - Ukrajinkama, Ruskinjama...kojima su nalazili, uz odgovarajući procenat, "uhljebljenje" po crnogorskim noćnim barovima i klubovima.

Pompezno hapšenje tužioca Piperović, krajem prošle godine, izgledalo je kao konačni početak dugo najavljivanog i dugo odlaganog obračuna države sa kriminalom i "mangupima u sopstvenim redovima". Tim prije što je tadašnji ministar policije Andrija Jovićević slovio za čovjeka od velikog povjerenja Mila Đukanovića i što su Jovićevićevi zamjenici bili iz redova Socijaldemokratske partije Crne Gore, koalicionog partnera Đukanovićeve Demokratske partije socijalista. Kada je specijalni policijski tim promoviso i ključnog svjedoka afere seks trafiking, moldavsku državljanku S.Č. Nesrećna Moldavka je svjedočila da su mnogim državnim činovnicima, pa i viokim političarima, bile poznate njene usluge na koje je bila primorana.

Izgledalo je da je državni vrh definitivno dao "zeleno svjetlo" za akciju uklanjanja komprovitovanih državnih službenika. Istovremeno, povodom afere vrh koalicione SDP zatražio je ostavku državnog tužioca Božidara Vukčevića, a u Podgoricu su pristigli i mngobrojni predstavnici Evropske unije da bi dali podršku specijalnom policijskom timu za dalju borbu protiv organizovanog kriminala. Zaista: ličilo je sve na dobro organizovanu akciju države.

Inauguralni govor novog premijera Mila Đukanovića, međutim, bacio je prvu sjenku na priču o koordiniranoj državnoj akciji. Đukanović je govorio o konstruisanoj aferi i čak zaprijetio da će svi "učesnici ove montirane afere biti optuženi i osuđeni". Da li slučajno, dva dana nakon Đukanovićevog skupštinskog govora preko dnevnog lista "Publika"koji uređuje Đukanovićev kum (!)iz pritvora se javio i sam Piperović tvrdeći da mu je aferu napakovao sam ministar policije i šef specijanog policijskog tima za borbu protiv trgovine ljudima Milan Paunović. Potom su mediji pod kontrolom DPS-a preuzeli igru u svoje ruke nastojeći da obesmisle svaku vrstu optužbe. I na kraju: u novu Vladu Mila Đukanovića nije ušao dotadašnji mistar policije Jovićević iako je do izbijanja afere seks trafiking važio za čovjeka vrlo bliskog Đukanoviću, Piperoviće je trenutno na slobodi.

To je bio siguran dokaz da državni vrh Crne Gore ne želi "pustiti niz vodu" Piperovića niti da popusti pod očiglednim pritsikom međunarodne zajednice da se afera rasčisti do kraja. Da li je potez državnog vrha motivisan samo spašavanjem Piperovića ili iz straha da zamjenik državnog tužioca eventualno u zatvoru ne progovori o mnogim bitnim aferama i stvarima u kojima su bili mnogi upleteni?

I nakon više od pola godine afera seks trafikinga u koju je bio upleten zamjenik državnog tužioca još nije dobila epilog: suđenja za sada nema niti se zna da li će ga biti.

Slika treća: država i korupcija. Crnogorska privredna vijest prve nedjelje mjeseca maja glasi otprilike ovako: Ministar zdravstva dr Miodrag Pavličić i direktor Fonda zdravstva Ramo Bralić oštro su urgirali da se poništi tender za nabavku ljekova "zbog niza učinjenih propusta i čudnih odluka". U stvari, prevedeno na običan jezik: dvojica uglednika crnogorskog zdravstva spriječilisu državnu firmu "Montefarm" da - bez prave kontrole - potroši 19,5 miliona eura za nabavku ljekova!

Polemika oko monopala nad nabavkom ljekovima traje već poodavno između već pomenutog direktora za zdravstvo Bralića i bivšeg ministra zdravstva Mićovića. Bralić je Mićovića vrlo direktno okrivio za godišnji manjak od cirka 12 milona eura, ističući da se mora stati na kraj "marlevzacijama u zdravstvu i uopšte nekontrolisanom korišćenju ljekova i medicinske opreme". Crnogorska opozicija je, u više navrata, optuživala ministra Mićovića za zloupotrebu nabavke ljekova, naglašavajući da je za par godina ministarskog staža dr Mićović ostvario "rapidan rast ličnog standarda (saopštenje SNP-a).

Na osnovu brojnih izjava državni tužilac Božidar Vukčević je zatražio od MUP-a da ispita sve okolnosti nabavke ljekova, a ministar unutrašnjih poslova Milan Filipović je kazao da je policijska istraga već duže traje. Njeni rezultati, međutim, još nijesu poznati javnosti. Da li će vlast dopustiti da se sazna istina o korupciji službenika vlasti?

Tri opisane slike samo su kockice crnogorskog kolaža svakodnevice, dokaz da država nije zagazila u vode odgovornosti za javne poslove. Istovremeno, to su pokazatelji da su korupcija i kriminal debelo ušli u sve pore društva. Riječ je o mračnom teretu prošlosti: od početka ratova devedesetih godina prošlog vijeka Crna Gora je postala prava meka za brojne vrste šverca, od nafte i naftnih derivata, ilegalnih novčanih transakcija do takozvanog tranzita cigareta za Italiju i Evropsku uniju.

Italijanski mediji su procijenili da je tokom 1993. i 1994. godine ukupan promet cigareta preko Jadranskog mora bio fantastičnih milijardu maraka, od čega se prema Crnoj Gori odlivalo oko 300 miliona maraka, što u budžet, ne manje u - privatne džepove organizatora posla.

Kada se Đukanovićev DPS 1997. godine okrenuo protiv Miloševića, međunarodna zajednica je gledala kroz prste zvaničnoj Podgorici na mnoge nezakonite radnje. No, od oktobra 2000. godine i pada Miloševićevog režima, vlasti u Podgorici bile su prinuđene da, pod pritiskom međunarodne zajednice, pokušaju "očistiti" vlastito dvorište.

Tome je naročito pogodovala afera "Nacional", odnosno duvanska afera, kada su na svjetlost dana izašle mnoge kompromitujuće činjenice za crnogorske zvaničnike u pogledu pokroviteljstva nad švercom cigareta u regionu.

Tokom posljednje dvije godine famozni "tranzit cigareta" je naprosto ugašen, crnogorska vlast je "dopustila" stranim ekspertima apsolutnu kontrolu punjenja budžeta i, generalno gledano, moglo bi se reći da je zvanična Podgorica poprilično uradila da skine sa sebe hipoteku "posljednje oaze pokrovitelja kriminala".

"U Crnoj Gori nema organizovanog kriminala, makar ne u većem obimu nego u bilo kojoj zemlji koja je u tranziciji", konstatovao je nedavno crnogorski premijer Đukanović. Premijer je izjavu dao u jeku akcije "Sablja" u Srbiji, kada je srpska vlast počela veliki obračun sa organizovanim kriminalom. Naravno, vlast u Podgorici je požurila da sopstvenoj i, još više međunarodnoj javnosti, ukaže kako je situacija u Crnoj Gori mnogo bolja nego kod susjeda gdje je carovao takozvani "zemunski klan".

Da li je baš tako, da li je Crna Gora izliječena od pošasti organizovanog kriminala i korupcije?

Crnogorska opozicija tvrdi da je Crna Gora "posljednji bastion mafiokratskog režima u regionu" (saopštenje Koalicje za promjene). Miodrag Živković, politički lider Liberalnog saveza Crne Gore i kandidat za crnogorskog predsjednika je u nedavnoj izbornoj kampanji ustvrdio da je direktno Milo Đukanović "glavni krivac što Crna Gora sve dublje tone u blato korupcije i organizovanog kriminala".

Da bi obrazložio tu tvrdnju Živković je posegnuo i za dokazima, pominjući - famozni "slučaj Jube". O čemu je riječ? Firma "Jube" je tokom 1998 i 1999. godine, ustanovilo se i sudskim putem, neograničeno raspolagala dijelom - državnog novca. Preko te firme crnogorska Vlada je kupila avion u inostranstvu, a ta je firma velikodušno uplaćivala novce i u opštinski budžet Cetinja, navodno za razvoj tog kraja. Da sve bude interesantnije, kada je Liberalni savez na prošlim izborima pobijedio u opštini Cetinje afera je postala "javno dobro" svih: ispostavilo se da "Jube"- preko koje je crnogorska Vlada nabavljala avion ili preko koje su uplaćivana pozamašna sredstva opštini Cetinje ili KK "Budućnost" - nema vlasnika! Tačnije u sudskom registru je upisano ime nepostojećeg građanina Crne Gore. Kako je to bilo moguće, osim ako neko iz državnpog vrha nije dao "zeleno svjetlo" za brojne sumnjive finansijske operacije?

"Sve to govori o specifičnosti crnogorske situacije" kaže za AIM dr Srđan Darmanovć, direktor Centra za ljudska prava iz Podgorice. Darmanović ističe da je, u poređenju sa dosadašnjom situacijom u Srbiji, crnogordska svakodnevica nešto bolja, ali takođe smatra da je Crna Gora daleko od iskorenjivanja problema kriminala ili korupcije. "Ovdje nije postojala ta eksplozivna veza između ratnog kriminala i organizovanog kriminala kao u Srbiji. Rekao bih da je ovdje prisutan klasičan oblik takozvanog ortačkog kapitalizma. To je situacija kada Vlada ili određeni uticajni ljudi u njoj, omogućavaju pojedincima ili firmama državne monopole, na račun toga, enormne profite. To je oblik korupcije koji razara system", kaže dr Darmanović.

No, korupcija je, bez dileme, po mišljenju građana jedan od najvećih problema u Crnoj Gori. Tako, u istraživanju Centra za demokratsku tranziciju više od 73 odsto ispitanika smatra da korupcija postoji u Crnoj Gori dok svega 2 odsto tvrdi da je nema. Prema stavovima anketiranih, korupcija u Crnoj Gori je najrasprostranjenija u oblasti carina, a potom slijede: državni vrh, državni mediji, opštinske službe...

Dakle, teško bi se baš mogao potkrijepiti zvanična verzija crnogorskih čelnika da u Crnoj Gori nema korupcije i organizovanog kriminala.

Uostalom, ono što je građanima odavno poznato, jer su posljedice osjetili na svojoj koži, indirektno su priznali i čelnici crnogorske države. Crna Gora će, već do kraja godine, po najavama crnogorskog ministra pravde Željka Šturanovića, dobiti specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala. I ne samo to: u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova već je formiran specijalni ured za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dakle, logično se zapitati: ako organizovanog kriminala nema, kao što tvrdi Đukanović, zašto onda Vlada čiji je Đukanović predsjednik, predlaže formiranje institucije specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala? Preciznije: zašto su čelnici DPS negirali sami sebe i priznali postojanje problema?

Dio odgovora je svakako vezan za pritisak međunarodne zajednice. Rezultati u borbi protiv organizovanog kriminala postali su ključni uslov za dobijanje međunarodnih donacija.

Izgleda da su crnogorski čelnici dobro razumjeli poruku: ako žele dobiti novce neophodne za preživljavanje domaće ekonomije moraju ispuniti uslove.

Svakako da su i dešavanja u okruženju, prvenstveno u Srbiji, uticala na odluku crnogorskih vlasti. Operacija "Sablja" više je doprinijela podizanju ugleda srpske vlasti nego li donošenje reformskih zakona i obećanje reformi.

Zato se samoj ideji crnogorske vlasti - formiranje institucije specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala - nema što načelno prigovoriti. Problem je samo rastumačiti kakvi će biti stvarni dometi te akcije? Jer, da bi zaista funkcionisao, specijalni tužilac moraće da se pozabavi i radom dosadašnjeg "redovnog" tužilaštva. Javna je tajna, a to je i crnogorska policija više puta javno saopštila, da mnoge krivične prijave mjesecima i godinama leže zaključane u fijokama državnog tužilaštva. Valjalo bi konačno utvrditi: zašto i po čijem nalogu?

Osim toga, da bi stekao primarni ugled - i u zemlji i u inostranstvu - specijalni tužilac će morati dobro da "pročešlja" rad mnogih državnih i paradržavnih firmi. Drugim riječima: ideja formiranja specijalnog tužioca mogla bi biti vrlo opasna bađ za promotere te ideje. Je li realno očekivati da će vlast koja je i dovela do srozavanja ugleda pravosuđa i koja je, makar indirektno, dozvolila širenje kriminala i korupcije sada naprasno promijeniti i strategiju i taktiku?

Ili će se sve završiti na velikim riječima i malim djelima? Slično kao kada je formirana Komisija za borbu protiv korupcija na čijem je čelu čovjek iz državne uprave. I, naravno, zbog krivičnog djela korupcije ili primanja mita u Crnoj Gori do sada nije odgovarao - ni jedan viđeniji državni funkcioner.