Oziljci na dusi

Tuce medju srednjoskolcima razlicitih nacionalnosti predstavljaju minijaturu onog sto cine ili sto bi najradije cinili njihovi odrasli idoli pod okriljem politickih partija

AIM, Skoplje, 17.10.2002.

U nedjelju uvece u ulici u kojoj zivi u Skoplju od strane cetiri maskirane spodobe otet je 17-godisnji ucenik Srednje medicinske skole Agim Ismaili. Nakon sto je onesvjesten i pretucen, Ismaili je izbacen iz automobila. Policija traga za cetvoricom utjerivacca straha skopskim srednjoskolcima. Naime, nekoliko dana ranije Ismailijevu sudbinu, na ovaj ili onaj nacin, dozivjela su jos petorica srednjoskolaca: Faton Krueziu, predsjednik Unije srednjoskolaca Albanaca je pretucen a na trbuhu mu je ostrim predmetom urezano slovo L – pocetno slovo albanskog naziva organizacije kojoj je na celu. Cetvorica srednjoskolaca makedonske nacionalnosti su dobila zestoke batine. U gradskim autobusima u vise navrata u zadnje vrijeme zapodjenute su kavge junosa razlicite nacionalnosti.

Nije prvi put da mladi postanu protagonisti jedne prljave igre za koju vecina skopskih analiticara misli da je reziraju odrasli, po pravilu iz nekog od partijskih gnijezda. Tako, incidenti koji bi negdje drugdje bili samo jedan ozbiljniji djecji nestasluk, u nacionalno naelektrisanom drustvu kakvo je makedonsko za tili cas mogu prerasti u mini-rat koji bi mogao izmaci kontroli i samih onih koji su ga rezirali.

A sve je pocelo protestom Albanaca srednjoskolaca prije dvadesetak dana na skopskim ulicama. Mladi Albanci revoltirani su odlukom skolskih vlasti da se ne izadje u susret njihovim zahtjevima da pohadjaju nastavu na jednom mjestu, ne da budu razbacani po raznim srednjim skolama i razlicitim objektima. Novine na makedonskom su procjenile da je protest malcice prenabijen emocijama. Predvodnici protesta pokusali su i ranije skrenuti paznju na ovaj problem makedonskim vrsnjacima kroz ma koje od dva srednjoskolska udruzenja no bez uspjeha. Na to su odlucili da formiraju vlastito ciji predsjednik je postao pomenuti Faton Krueziu a sekretar Agim Ismaili.

Skoro istovremeno kad se poceo dogadjati skopski protest mladih Albanaca mediji na makedonskom "sa 300 na sat" su poceli izvjestavati o jednom drugom protestu u cijem sredistu su opet bili mladi. Ovoga puta Makedonci. U tetovskom selu Semsevo roditelji, nastavnici i ucenici lokalne osnovne skole usprotivili su se odluci jedne, kako su je ocjenili "antimakedonske ekstremne grupe", da se skoli promjeni ime. Makedonski ponos Dame Gruev ustupio je mjesto albanskom ponosu Jumni Junuziju Makedonski mediji ce ustvrditi, pozivajuci se na organizatore protesta, da je Junuzi bio pripadnik kvislinskih balistickih jedinica tokom II svjetskog rata. Albanci nude kontraargumente: Junuzi je bio partizan koji se borio i na Sremskom frontu i, sto je jos vaaznije, bio je prvi nastavnik u Semsevu.Zahvaljujuci tome, dobio je i spomen-bistu za koju su Makedonci odmah trazili da bude uklonjena. Ministar obrazovanja nije smatrao da bi se u ovom slucaju trebao mijesati u svoj posao

I tako, svak je dobio tim za koji ce navijati: Makedonci za sunarodnike u Semsevu, Albanci za rascjepkane srednjoskolce u Skoplju. Jedna od dvije makedonske srednjoskolske unije, one za koju se tvrdi da je bliska VMRO-DPMNE-u, solidarisali su se s protestom u Semsevu, suparnicko srednjoskolsko udruzenje je bilo protiv. Predsjednik Republike Boris Trajkovski pokusao je preuzeti ulogu arbitra pomislivsi valjda da u praznini nastaloj postizbornom smjenom vlade neko mora biti vlast. Posavjetovao je srednjoskolcima da se ujedine, tako ce biti jaci a smanjice se i mogucnost medjunacionalnog varnicenja. Slucajno ili ne, mediji su spustili glas za nekoliko oktava. Ipak, za Krueziua, Ismailija i cetvoricu mladih Makedonaca bilo je prekasno. Oni su svoje batine vec dobili.

Sociolozi se slazu da je omladina u zemlji vrlo ispolitizirana. Zvucale su groteskno pohabane fraze koje vec godinama koriste lokalni politicari iz usta srednjoskolskih aktivista. I sama ta politika, preseljena u glave tinejdzera, zvuci vise nego groteskno. A oni, idoli, imali su ocito preca posla Niko nije pustio ni glas. Sta znaci imati preca posla u zemlji u kojoj poraste strah svaki put kad se pomisli da bi bezazlene srednjoskolske tuce mogle zemlju vratiti godinu i po unazad – u vrijeme krvavih sukoba snaga bezbjednosti i Oslobodilacke nacionalne vojske.Nije malo onih koji sada kazu: narodi kojima NATO i OEBS nadgledaju srednjoskolske proteste dogurali su daleko. Na zalost, u krivom smjeru. Danas se neka zakulisna prljava politika bavi mladima, sutra ce se oni baviti njom. A onda Tesko svima!

ZELJKO BAJIC