Bog Hag

Makedonski mediji sugerisu da bi se osumnjiceni za zlocine pocinjne tokom proslogodisnjeg konflikta trebali plasiti vise Haskog suda nego Svevisnjeg

AIM, Skoplje, 11.10. 2002.

Poslije izvjesnog izbivanja, Hag se ponovo vratio u makedonski medijski prostor. Drzavni tuzilac Stavre Djikov krajem proslog mjeseca boravio je u holandskom glavnom gradu da bi predao fascikle s materijalima koji se odnose na pet slucajeva medju cijim pociniocima bi haske sudije mogle vidjeti svoje musterije. Svih pet slucajeva odnosi se na proslogodisnji konflikt.

Krivicni savjet Medjunarodnog suda za zlocine u bivsoj Jugoslaviji mudrovao, mudrovao pa ove nedjelje prelomio: svih pet slucajeva uzima u svoje ruke. Konkretno, radi se o sljedecim predmetima: Slucaj prvi: pripadnici Oslobodilacke nacionalne vojske osumnjiceni su za zatvaranje ventila na akumulaciji na Lipkovskom jezeru iznad Kumanova zbog cega je grad od oko 100 hiljada stanovnika oko mjesec dana bio bez vode sto bi se trebalo podvesti pod zlocin protiv civilnog stanovnistva; Slucaj drugi: pripadnici Oslobodilacke nacionalne vojske osumniceni su za maltretiranje petorice gradjevinskih radnika makedonske nacionalnosti (vlasti i ovdje koriste kvalifikaciju “zlocin protiv civila”); Slucaj treci: pripadnici makedonske policije osumnjiceni su za masakr protiv 10 civila Albanaca u skopskom selu Ljuboten; Slucaj cetvrti: rasvjetljavanje okolnosti u vezi s navodnom masovnom grobnicom u tetovskom selu Neprosteno za koju se pretpostavlja da krije tijela 12 makedonskih civila za sta se optuzuju pripadnici ONV; Slucaj peti: optuzbe protiv rukovodstva Oslobodilacke nacionalne vojske za proslogodisnji konflikt.

Vec na prvi pogled postaje jasno da su u Hagu konacno razdvojili “babe i zabe” odnosno da Krivicni savjet nije prihvatio da se povede istraga o slucajevima u kojima su ginuli pripadnici makedonskih snaga bezbjednosti (na ovome su mjesecima ustrajavali lokalni mediji i ne samo oni). Portparol Haskog suda James Landale je podsjetio da Medjunarodni sud ima prioritet u istrazi. “Prema medjunarodnom pravu, situacija je jasna: ako tuzilac Haskog suda zeli da ima prioritet u preuzimanju nekog slucaja, moze to i uciniti a vlasti u odredjenoj zemlji moraju mu slucaj prepustiti”.

Dok je casni sud haski premisljao, makedonski policajci su brzopleto priveli Sadula Durakua, jednog od komandanata samoraspustene Oslobodilacke nacionalne vojske a istrazni sudija je zatrazio 30- dnevni pritvor. Policija je tvrdila da je protiv privedenog Durakua jos decembra prosle godine raspisana potjernica za “zlocin protiv covjecnosti, veleizdaju i ugrozavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje”. Stvar je postala vlo mucna posto je Duraku clan rukovodstva Demokratske unije za integraciju ciji celnici upravo pregovaraju o ulasku u koaliciju s pobjednikom na proslomjesecnim parlamentarnim izborima. Predsjednik Republike Boris Trajkovski zatrazio je od policije da se pridrzava zakona sto je policijski vrh shvatio kao vrsenje pritiska. Ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski, koji sa svojim VMRO-DPMNE kao porazen na izborima, pakuje kofere,nikako da nauci postavljena pravila: ili se primjenjuje Zakon o amnestiji ili slucaj ide u Hag. Nikako siromah da dobije priliku da nekom od bivsih UCK-i bar na rastanku raspali dva'estpet po turu. Nakon sto je odsjedio 48 sati u zatvoru Duraku se nasao na slobodi. Sve po zakonu. Do eventualne optuznice za zavrtanje ventila na lipkovskoj brani (sto je, dakle, u nadleznosti Haga), makedonski policajci ga ne bi smjeli ni pipnuti.

U dijelu odlazece vlasti ne mogu prikriti izvjesnu nelagodu sto Hag zapravo preuzima sve ono sto valja. Drzavni tuzilac Djikov se pred TV- kamerama tjesio da Medjunarodni sud ne zeli degradirati makedonsko sudstvo te ce mu prepustiti ostale eventualne slucajeve. Krivicari, pak, imaju drukcije misljenje: Hag se namjerava baviti samo krupnim ribama. Sitne valjda, slijedeci istu logiku, podlijezu amnestiji. Cak i da nije tako, teren je toliko klizav da bi svako otvaranje kojeg od tesko dokazivih ili vrlo delikatnih slucajeva moglo imati negativne posljedice po bezbjednost u zemlji.

U medjuvremenu u Hag je stigao jedan zanimljiv gost iz Skoplja. Doduse, ne kao optuzena osoba nego kao svjedok. Naime, lider Demokratske alternative i clan posljednjeg sastava kolektivnog shefa drzave u bivsoj SFRJ Vasil Tupurkovski nalazi se na “kondicionim pripremama” prije nego sto pred svjetskom javnoscu evocira neke zajednicke uspomene s optuzenim Slobodanom Milosevicem. Kako veli Tupurkovski, svjedocice o zadnjim danima bivse Federacije. Ne ocekuje da bi Milosevic prema njemu mogao biti onako neugodan kao prema Stipi Mesicu. Nece svjedociti ni u korist bivseg predsjednika Srbije ni protiv njega nego ce se truditi da se utvrdi istina – obecao je Tupurkovski uoci polaska u Hag.

Haski sud je najzad ocinio nesto na svojoj demistifikaciji u makedonskoj javnosti. Prijetnje Hagom u proteklih godinu dana postale su toliko ucestale da se cinilo da bi se “bica haskog” trebao plasiti svaki mali gresnik koji je, recimo, zakasnio s placanjem racuna za struju. Dogodila se svojevrsna inflacija haske pravde. Cak i u opisanih pet slucajeva neki krivicari nisu sasvim sigurni da se radi o zlocinima koji mogu u isti kos s onim sto je cinjeno u Hrvatskoj ili Bosni. Ili na Kosovu. Stoga, nije malo onih koji vjeruju da je Hag zapravo preuzeo slucajeve da bi koliko-toliko rascistio teren na politickoj sceni zemlje. Jer, sve dok se ne ukloni hipoteka sumnji o pocinjenim zlocinima, vjeruje se u medjunarodnoj zajednici, proces pomirenja medju Makedoncijma i Albancima i, jos konkretnije, primjena Ohridskog sporazuma koji je magna carta tog pomirenja, nece poci u zeljenom pravcu.

ZELJKO BAJIC