Igra prastanja i zaborava
Tuzni rastanak makedonskog ministra policije i medija
AIM Skoplje, 11.09.2002.
Prosle nedjelje Ministarstvo unutrasnjih poslova distribuiralo je saopstenje u kome je receno da je ministar policije Ljube Boskovski 30. Avgusta razgovarao s nekim ambasadorima medjunarodnih organizacija i zapadnih zemalja kako bi im objelodanio saznanja svojih podredjenih da se neki pojedinci bave spravljanjem recepata za blacenje aktuelne vlasti nadomak parlamentarnih izbora 15. Septembra. Nicim izazvan, ministar je istom prigodom upozorio glavne urednike domacih medija da im se ne pise dobro daju li prostora takvim scenariima. Tek neka prime na znanje i ravnanje. Omiljeni ministrov portparol Vojislav Zafirovski varirao je saopstenje pri kontaktima s novinarima no nije nikako mogao odagnati utisak da se radi o prijetnji.
Samo dan-dva kasnije isto Ministarstvo obnarodovalo je da su podnesene krivicne prijave protiv Vlade Buckovskog jednog od "sokolova" opozicionog Socijaldemokratskog saveza, bivseg javnog tuzioca Stevana Pavlevskog te novinara opozicionog nedjeljnika "Start" Marjana Djurovskog. Buckovskom se na dusu stavlja zloupotreba polozaja ministra odbrane u takozvanoj "vladi nacionalnog jedinstva" tokom proslogodisnje krize sklapanjem "stetnih ugovora" u vrijednosti od skoro pet miliona eura. Pavlevski je, prema krivicnoj prijavi, gresan sto je zanemario neke relevantne svjedoke u istrazi povodom pokusaja atentata na bivseg predsjednika Kiru Gligorova. Konacno, mladjahni Djurovski se zamjerio policiji posto je u najnovijem broju svog magazina ustvrdio da vladajuci VMRO-DPMNE smislja kako bi izazvao rat i onemogucio odrzavanje izbora. Zvucalo je tragikomicno objasnjenje Zafirovskog da prijave nemaju veze s predizbornom kampanjom.
Funkcioneri medjunarodne zajednice na privremenom radu u Makedoniji prvo su se pravili blesavi da bi u ponedjeljak shef misije NATO-a Nicolas Bigmann procjenio da je najpozvaniji da izrazi svoju zaprepastenost pritiskom na medije usred predizborne kampanje. Nesto tise, osudi postupka makedonske policije pridruzila se medjunarodna esnafska organizacija "Reporteri bez granica". Kao sto carsijski red nalaze, reagovale su i brojne domace redakcije, udruzenje novinara a nekako najglasniji su, kao i mnogo puta ranije, bili neki novinari koji stadose dokazivati da su zrtve "totalitarnog sistema".
Najnovija epizoda, u svakom slucaju, mnogo govori. Na zalost, mnogo vise govori o ponasanju makedonskih medija i njihovih vedeta nego o samom ministru Ljubi Boskovskom. Jer, revnosni pendrek number 1 toliko puta je za cetiri godine u vlasti prijetio novinarima da ga mnogi odavno ne uzimaju za ozbiljno. No, kako je pocelo, tako i zavrsava. Makedonski ministar policije i lokalni mediji nikad nisu bili ravnodusni jedni prema drugima. U tom bezmalo ljubavnom odnosu za vrijeme cetvorogodisnjeg vrzmanja makedonskog glavnog redara u vlasti emocija je bilo napretek - od ljubavi do mrznje i natrag.
Ako su u vrijeme dok se partijski centarfor Ljube B. "zagrijavao" na ivici glavnog "policijskog terena", novinari nesvikli na policajce zeljne slikanja i paradiranja sumnjicavo vrtjeli glavom pocesto i ne odobravajuci pojedine poteze, kada je kriza s albanskim buntovnicima u proljece prosle godine Kulminirala, a Ljube Boskovski (za vecinu medija prosto Brat Ljube) dostigao zenit zasjevsi u ministarsku fotelju, postao je kumirom drzavnih i inih makedonskih televizijskih snimatelja. Jednostavno, bio je nezaobilazan kao "jedini branitelj drzave"; mnoga zanosna reporterka nije mogla sakriti obozavanje
Slucaj ministra Ljube, medjutim, mora se gledati u kontekstu ukupnog odnosa medija i vlasti za minulu deceniju nezavisnosti zemlje. Dobar dio uvazavanih pera makedonskog medijskog prostora jedva da bi se mogao sjetiti, koliko puta su za ovo godina mijenjali stranu. Do bola usavrsenu probitacnu osobinu brzog zaborava zele sugerisati i svojim citaocima, slusaocima i gledaocima. Ali, ako laze koza, ne laze rog!
Ukratko, foto-robot "ugrozenih", da ne kazemo "represiranih" poslenika "sedme sile" moze se sastaviti bez mnogo truda. Da uzmu komplete vlastitih novina iz 1994, godine u kojoj su odrzani parlamentarni i predsjednicki izbori, vidjeli bi da su srcano bili na braniku drzave olicene u tada vladajucem Socijaldemokratskom savezu na celu s Brankom Crvenkovskim te u predsjedniku Kiri Gligorovu. Smatralo se sasvim normalnim da se izbori malcice reziraju uz glasnu sutnju medjunarodnih pokrovitelja. Niko se nije previse potresao sto je tadasnji shef opozicije, danas predsjednik vlade Ljubco Georgievski odbio da se igra tako zamisljenog parlamentarizma odabravsi da mu u medjuizbornom razdoblju "ulica" bude metod politicke borbe.
Cetiri godine kasnije, sasvim druga prica. Poslije brojnih korupcijskih afera, diplomatskih promasaja i napadnog okretanja ledja medjunarodnih subjekata, Branko Crvenkovski, jos uvijek lider Socijaldemokratskog saveza i predsjednik vlade, bio je valjda najomrazeniji covjek nacije - ako je suditi po tadasnjim otrovnim novinskim napisima. Nekih od ubojitih novinskih "demokrata" pripisivali su mu alkoholicarske navike,njegovim ministrima nevidjenu gramzljivost, toboznjim partijskim parastrukturama pripremu "bukurestanskog" ili "albanskog" scenarija. Na koncu, nista se nije desilo!
Od proslih do ovih izbora, novi kopernikanski zaokret domacih medija. Medijski Mesija iz 1998. Ljubco Georgievski sada se preobrazava bar u Drakulu. Osim medija na drzavnim jaslama, takoreci svi ostali su protiv. Protiv svega sto je cinila i ucinila vlast predvodjena VMRO-DPMNEom. Crvenkovskom i Socijaldemokratskom savezu kao da je sve oprosteno. A kad izbori prodju - ko zna.
Valja se na kraju vratiti prijetnjama s pocetka price. Obistine li se prognoze, naredne srijede Ljube Boskovski nece biti ministar policije. Uz ostalo, vjerovatno ce morati ponijeti i svoje famozne krivicne prijave. One prosto vise nikome nece biti vazne - ni samom odlazecem ministru, ni biracima na koje su trebale ostaviti utisak, njima narocito. Izbori su izbori, vlast je vlast, u predizbornoj kampanji sva sredstva su dozvoljena. Medijski "mladi lavovi" jos jednom ce moci sve prepustiti zaboravu. Ipak, njihov rastanak s bratom Ljubom ispade nekako tuzan. A tako su se mnogo voljeli!
ZELJKO BAJIC