Americki come back

Poslije uocljive "bijele pjege" nastale nakon 11. septembra, americka diplomatija obnavlja svoj interes za zbivanja u Makedoniji

AIM Skoplje, 15. 06.2002.

Americki specijalac za Balkan James Holmes nakon tri dana intenzivnih dogovaranja, pregovaranja, neki kazu i pritisaka, uspio je privoliti potpisnike Ohridskog sporazuma na priblizavanje stavova o spornim pitanjima u vezi s paketom izbornih zakona. Neupucenom citaocu ono oko cega su se danima sporili poslanici u Sobranju kao transmisija partija-potpisnica Moze se ciniti vrlo benigno cak i trivijalno: izbor predsjednika Drzavne izborne komisije i izbornih komisija nizeg ranga. Sporno je bilo i pitanje upotrebe jezika na glasackim listicima. Prema postignutom dogovoru, predsjednike regionalnih i opstinskih izbornih komisija dvotrecinskom vecinom biraju clanovi Drzavne izborne komisije. U slucaju blokade rada odluka moze biti donesena i prostom vecinom. Predsjednik Drzavne izborne komisije, koga ce birati predsjednik Republike, mora dobiti siroku politicku podrsku. Kad je rijec o izgledu glasackih listica kod kojih je bila sporna upotreba albanskog jezika, dogovoreno je da naslov bude bez teksta no, zato, da sadrzi zastavu uz broj izborne jedinice. Albanski jezik ce se koristiti pri pisanju imena pojedinih partija i imena nosilaca izbornih lista. Uputstvo za glasanje nije dio glasackog listica a instrukcije koje sadrzi napisane su na makedonskom i njegovom cirilicnom pismu te jezicima i pismima zajednica pomenutih u ustavnoj preambuli.

Pomocnik americkog drzavnog sekretara Elizabeth Jones, po hijerarhiji nadredjena Holmesu, prosle nedjelje nije uspjela nagnati potpisnike Ohridskog sporazuma da na jednoj diplomatskoj veceri priredjenoj u rezidenciji ambasadora svoje zemlje "svare" bilo koji od kompromisnih prijedloga. Istini za volju, ova vecera predstavljala je tek desert na balkanskom diplomatskom jelovniku visoke sluzbenice State Departmenta, zacijelo vec umorne od mucnih natezanja sa zvanicnicima u metropolama koje je posjetila ranije. A Holmesu, uostalom, "meksanje" "ohridskog kvarteta" spada u opis radnog mjesta.

U medjuvremenu neki brzopletiji ovdasnji hronicari medjunarodnog angazovanja na sredjivanju stanja u zemlji uspjeli su brze-bolje konstatovati da je americka diplomatija u svom prvom diplomatskom naletu poslije 11. Septembra, poslije evidentne "bijele pjege" u angazmanu na Balkanu, pretrpjela poraz. Ali, kao sto obicno biva, prvi macici se u vodu bacaju: James Holmes, potpomognut evropskim drugom u nevolji Alainom Le Royem, u cetvrtak uvece je promjenio rezultat u svoju korist.

Pribjegao je oprobanoj diplomatskoj taktici. Najprije je uspio za isti sto dovesti svu cetvoricu partijskih shefova ne uvazavajuci nikakva ljekarska i druga opravdanja. Kad nije upalilo turbo-nagovaranje, dao se na pojedinacno "udaranje u cjevanicu" o cemu svjedoci muk onih koji su bili izlozeni ovakvom tretmanu. U finisu Holmes je najprije pustio glas da su "kano klisurine" postojani partijski vodji "nalegli na rudu" Le Roy je, stavise, dopunio da su dobili pismenu saglasnost svih clanova "kvarteta" ponaosob. Nije mozda pravo ali je jedino moguce - Sobranje treba formalizirati dogovoreno. Jer, da bijase po volji "ohridskog cetvoroprega", navlacenje uzeta bi moglo potrajati do Sudnjeg dana. Da li je Holmes ili mozda Le Roy prisapnuo nesto nekome od vrlih pregovaraca - saznace se jednom iz diplomatskih arhiva ili memoara nekog od ucesnika.

Sta je, tu je. Razvoj dogadjaja je pokazao da su akteri makedonske visoke politike previse ozbiljno shvatili ono sto su proteklih mjeseci mogli procitati po bjelosvjetskim novinama: Americi poslije 11. Septembra "puca prsluk" za sve ono sto se desava na Balkanu! Vazan je terorizam, sve drugo ne vrijedi ni pisljiva boba. Rukovodeci se takvim rezonom povjerovali su da ce moci vrdati od potpisanih i obaveza koje su preuzeli a tek ih valja potpisati. Pri tome su, ocito, smetnuli s uma da mocna Amerika probleme makedonskog formata moze rjesavati, sto bi rekli klinci, "jednim prstom". U makedonskom slucaju najvaznije je bilo da je pucnjava prestala, sve ostalo se moze ispeglati diplomatskim kanalima. Mogla je zavarati okolnost da u prijestonicu na Vardaru vise ne zalaze plemenita "diplomatska grla" poput Richarda Holbrokea a prosla su i vremena kad je ovdje stolovao povjerljivi predsjednicki covjek Chris Hill. Pa ipak

Agilni ambasador u Skoplju Lawrence Butler pokrenuo je na vrlo kompetentnom proslomjesecnom skupu o bezbbjednosti u zemlji i regionu jedno, po njegovom (i ne samo njegovom) misljenju, kljucno pitanje: da li ce Sjedinjene Drzave napustiti Balkan i postoji li nekakav sporazum s Evropom o podjeli Makedonije? Kao revnosan sluzbenik, ambasador se posluzio obecanjem svog predsjednika da su Evropa i Amerika zajedno usle na Balkan - zajedno ce i otici. "Sjedinjene Drzave ce ostati zauvijek (?!) da bi pomogle Makedoniji sve dok se ne ukljuci u NATO bez obzira kad ce se to desiti."

Makedonska politika je, dakle, prerano prekrizila Ameriku bar kao zainteresovanog kibicera. Istina je, Washington, narocito onaj Bushov, ne bi imao nista protiv ako bi posao na jugu Balkana sto vise odradio neko drugi. Medjutim, na politickom planu poklisari Bijele kuce imaju neko posebno psiholosko dejstvo na makedonske politicare. Ne, to nije Evropska unija koja se najcesce sluzi metodom korbaca i kolaca (isturajuci u krupni plan obecani ali jos nevidjeni novac), nije ni NATO koji koristi adut primanja ili neprimanja u punopravno clanstvo. Amerika na makedonske politicare ima neku carobnu moc. Oni su to mozda samo na trenutak zaboravili.

ZELJKO BAJIC