Sinod na ozbiljnoj kusnji

Glasovi koji dopiru iz vrha makedonske pravoslavne crkve navode na pomisao da je duhovnicima jedinstvo potrebnije mozda nego ikad prije

AIM, Skoplje, 3.06. 2002.

Sveti sinod Makedonske pravoslavne crkve u koji ulaze osmorica najvisih crkvenih velikodostojnika, na svom vanrednom zasjedanju 25. Maja nije prihvatio sporazum koji su 17. maja u Nisu s velikodostojnicima Srpske pravoslavne crkve parafirala trojica makedonskih vladika. Tim sporazumom bilo je predvidjeno da Makedonska pravoslavna crkva dobije samo autonomiju, ne i autokefalnost, unutar Srpske pravoslavne crkve. Takodje, bila bi preimenovana u Ohridsku arhiepiskopiju. S obzirom na vec uvrijezeno raspolozenje da je MPC samostalna u pravoslavnom svijetu te da je ime opsteprihvaceno u makedonskom narodu, ovakav potpis predstavljao bi, ako nista drugo, korak unazad s aspekta nacionalnih vrijednosti. Podsjecanja radi, autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve ne priznaje ni jedna od petnaestak pravoslavnih sestara. Svi pokusaji ekumenskog patrijarha vaseljenskog Vartolomeya da Makedonskoj i Srpskoj pravoslavnoj crkvi ponudi neko zajednicki prihvatjivo rjesenje ostali su bezuspjesni.

Uoci pomenutog zasjedanja sinoda bilo je glasnih najava da crkvenom vrhu predstoji raskol zbog nepopustljivosti dijela vladika da se ucini ovakav ustupak SPC. Potpisnici Niskog sporazuma pred arhiepiskopijom docekani su zvizducima i pogrdnim povicima grupe navodnih vjernika. Struja nepopustljivih je ocigledno prevladala i na samom zasjedanju. Time se objasnjava i smirujuca konstatacija u zvanicnom saopstenju da uNisu nije potpisan konacan dokument; dokument koji se pojavio u javnosti samo je nacrt radnog karaktera a ne nekakav tajni akt - podvukle su vladike. Nastojeci upadljivo dokazati svoje jedinstvo, Sinod je istaknuo stav da se nikad nece odreci imena svoje crkve kao ni titule njenog poglavara - arhiepiskop ohridski i makedonski. Na kraju je prevladao stav da bi dokument koji bi konacno valjalo potpisati morao sadrzati opredjeljenje da Makedonska pravoslavna crkva zadrzi sadasnje ime kao i opredjeljenje da je autonomija neprihvatljiva te da nista ispod autokefalnosti ne dolazi u obzir.

Trojica vladika koji su niski dokument potpisala uzmakla Su, tako je bar izgledalo, od prvobitnih gledista. Izuzetak je predstavljao samo vladika Jovan kao vec duze vrijeme najgorljiviji zagovornik autonomije unutar SPC obrazlazuci da se ime Ohridska arhiepiskopija mora prihvatiti zeli li se da MPC bude priznata i od grckih crkvenih velikodostojnika, uticajnih u pravoslavnom svijetu.

Poglavar MPC Stefan, iako je ranije dao blagoslov niskom dokumentu, pod pritiskom dvojice najiskusnijih episkopa, priklonio se stavu da se ne treba zadovoljiti samo autonomijom

Novine prvog radnog dana poslije burnog vikend-zasjedanja Sinoda nisu krile olaksanje sto je, je li, raskol izbjegnut. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su clankopisci koji obicno ne mare za Bozije stvari revnosno, u duhu instrukcija nekog u glavi postojeceg Agitpropa, nasrnuli na vladike koji su, eto, izdali i njihovu (!) Crkvu. U tih par dana, rijecju, pitanje sloge i nesloge u Crkvi pretvorilo se u prvorazredno nacionalno pitanje, uostalom kao sto je i bilo svih godina nezavisnosti Makedonije. Dio opozicije, obicno ravnodusan prema oltaru, odjednom je pokazao nesrazmjeran interes te pred javnost izasao s tvrdnjom da iza niskog potpisa stoji premijer Ljubco Georgievski, blizak s crkvenim vrhom. U pateticnom tonu mu je poruceno da se okane mijenjanja statusa i imena Crkve.

A onda, ponovo grom iz vedra neba. Na specijalno sazvanoj konferenciji za novinare, trojica niskih pregovaraca bez mnogo kukuljenja: ne samo da su priznali da su parafirali niski akt nego su nasli i argumente kojim su nastojali potkrijepiti svoju poziciju. Episkopi su, doduse, potvrdili da konacnu rijec ima Sinod, ne ostavljajuci ipak ni najmanje sumnje da su uradili dobar posao te da se u datom trenutku ne moze vise. Najvise protivrjecnosti izazvao je svojom izjavom vladika Timotej rekavsi: "Za dobijanje autokefalnosti u danasnjem vremenu je potreban konsensus svih pravoslavnih crkava sto se, u makedonskom slucaju, ne moze obezbijediti. Moguce prihvatanje autonomnog statusa ne znaci negiranje odluke o autokefalnosti iz 1967." Uslijedilo je nesto sto je ostavilo bez daha mnoge: "Autokefalni status koji svi zelimo, i arhijereji, i svestenstvo, i narod - jasno nam je receno u svim pravoslavnim crkvama, ne samo u Srpkoj - ne moze se dobiti posto je proglasena na "pucisticki nacin!"

Pregovaraci iz Nisa, ponovivsi da se ne odricu imena Makedonska pravoslavna crkva, ustvrdili su da, ako MPC zeli punu opstepriznatu samostalnost, valja realno pogledati i shvatiti da Grci imaju problema sa sadasnjim imenom MPC. Utisak u javnosti ostao je mucan

Tokom vikenda stigla je vijest da je Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve prihvatio Niski sporazum. Na potezu je, dakle, Sinod MPC. Nova njegova sjednica zakazana je za 6. Juni. Medjutim, poznavaoci prilika u Crkvi nisu bas sigurni da bi i tada konacna odluka mogla biti donesena. Ima glasnih zagovaranja da se o Niskom sporazumu izjasni Crkveno-narodni sabor (svojevrsni parlament MPC) a ima i onih kojima je "na vrh jezika" prijedlog da se odrzi nekakav crkveni referendumCak da Sinod i donese konacnu odluku, sudeci prema sadasnjem raspolozenju, ne treba sumnjati da bi bila negativna. Bude li tako, razgovori sa Srpskom pravoslavnom crkvom (potpisnici Niskog sporazuma misle ne samo s njom), mogu poceti od pocetka. Iskusenje je preveliko! Vrhu Makedonske pravoslavne crkve jedinstvo je potrebnije vise nego ikad prije.

ZELJKO BAJIC