Deklaracijom protiv Rezolucije

Poslanici su potrosili tri dragocjena radna dana kako bi usvojili dokument za koji niko pouzdano ne zna, koji su njegovi prakticni efekti

AIM, Skoplje, 30.05. 2002.

Makedonsko Sobranje je u srijedu uvece sa nadpolovicnom vecinom od 68 glasova "za" poslanika makedonskih partija usvojilo deklaraciju o stanju na sjevernoj granici na dijelu prema Kosovu. Deklaracija je uslijedila nakon proslonedjeljne Rezolucije kosovskog parlamenta kojom je proglasen nevazecim Sporazum o utvrdjivanju granice izmedju Makedonije i SRJ. U usvojenom dokumentu kosovska Rezolucija je odbacena kao nevazeca. Partije Albanaca nisu glasale za Deklaraciju. Demokratska partija Albanaca kao koalicioni partner u vladi povukla je svoje poslanike jos u ponedjeljak kad je rasprava pocela a Partija za demokratski prosperitet je ucestvovala u debati da bi njeni poslanici napustili sam cin glasanja. Tako, dogodilo se ono sto je u ovom trenutku najnepozeljnije: Sobranje se podijelilo po etnickom savu. Inace, partije iz albanskog bloka podrzale su Rezoluciju kosovskog parlamenta.

Kljucnim trenutkom rasprave u politickim krugovima smatra se ostro intonirano uvodno obracanje poslanicima premijera Ljubca Georgievskog koji je vrlo negativno ocjenio ulogu medjunarodne zaejdnice u rjesavanju situacije u regionu. Georgievski je predlozio da se bez prisustva predstavnika te i takve medjunarodne zajednice sastanu srpski, albanski i makedonski predstavnici i dogovore se o prilikama u regionu.

Funkcioneri medjunarodnih organizacija u Skoplju, svjesni da je predsjednik vlade jedne zemlje izrekao dosta toga bas na njihov racun, uljudno su ocjenili da sve sto je ucinila medjunarodna zajednica ima za cilj stabilizaciju prilika u regionu. Specijalni predstavnik Evropske unije Alain Le Roy, kako mu profesionalni obziri nalazu, nije zelio eksplicitno komentarisati prijedlog predsjednika vlade o odrzavanju srpsko-albansko-makedonskog sastanka. Ni u makedonskim politickim krugovima ideja nije naisla na osobito topao prijem. nesto razumijevanja iskazala je samo koaliciona DPA no i to, ipak, uz zelju da bude obezbjedjeno prisustvo medjunarodnih predstavnika.

Premijer Georgievski, ko ce znati zasto, koji je nakon nedavnog incidenta u vezi s ministrom policije Ljubom Boskovskim danima izbjegavao novinare, prednjaci u ratnoj retorici. Odmah nakon odluke parlamenta u Pristini dao je pred TV-kamerama vrlo ostru izjavu: "Nepriznavanje granice predstavlja stanje hladnog pa cak i realnog rata". Uporedio je trenutnu situaciju na granici s Kosovom s aktuelnim odnosima izmedju Indije i Pakistana. "Ovo je permanentna koordinirana opasnost koja moze doci sutra, ali i kroz tri godine kada bude odlucivano o konacnom statusu Kosova" rekao je prorocanski Georgievski.

Dan-dva poslije donosenja kosovske Rezolucije u granicnom pojasu dogodilo se nekoliko bizarnih incidenata. Makedonske vlasti su tvrdile da je najprije napadnuta jedna karaula, pa jedna motorizovana kolona Predstavnici NATO-lisica, ukljucvujuci i sam vrh misije, nisu krili rezerve o zestini incidenata. U diplomatskoj koloniji pusten je glas da Makedonci, u stvari,po svaku cijenu zele pogorsanje prilika na granici ne bi li se oko sokolovo medjunarodne zajednice skrenulo sa preuzetih obaveza koje proisticu iz Ohridskog sporazuma a koje valja izvrsiti posljednjeg dana maja.

Mozda ni to nije daleko od pameti!

Pretjerana revnost odlucivanja zeljnih kosovskih poslanika docekana je, u najmanju ruku, kao onomad zloglasna Rezolucija Informbiroa. U prvi mah odrzan je hitan sastanak poslovicno nesloznog drzavnog vrha. Zakljuceno je da se nastave diplomatski kontakti kako bi se ponistili moguci efekti. Uprkos svim izrecenim negativnim ocjenama Rezolucije, makedonski zvanicnici ipak, nisu bili zadovoljni sto snaznom diplomatskom kampanjom u Bruxellesu, New Yorku i Washingtonu nije sprijeceno samo glasanje u Pristini. U okviru svojih diplomatskih napora, kako je proslog petka saopstio opozicioni "Utrinski vesnik", predsjednik Trajkovski je vodio buran telefonski razgovor s predsjednikom SRJ Vojislavom Kostunicom od kojeg je dobio "mlako (a i kakvo bi) objasnjenje da Srbija ima mnogo problema s Crnom Gorom odnosno da ce Beograd radije presutjeti pitanje Rezolucije i prepustiti ga medjunarodnoj zajednici". I zaista, utisak koji se u Skoplju stice dokazuje da uzbudjenja u Beogradu nema.

Predsjednik kao da je vremenom shvatio da se pravi "bura u casi vode". Kad je dobro razmislio ili kad suga dobro posavjetovali, i parlamentarnu raspravu o kosovskoj Rezoluciji i samu deklaraciju Sobranja nije smatrao neophodnom nakon svih negativnih ocjena sto su ih izrekli medjunarodni zvanicnici - od shefa UNMIK-a Michaela Steinera, Savjeta bezbjednosti OUN, State Departmenta, NATO-a... Iskreno govoreci, malo koji akt je izazvao tako neuvijene i zustre diplomatske reakcije kao recena Rezolucija.

Stoga, u srijedu u Sobranju usvojena Deklaracija, nece sustinski promijeniti nista osim sto je iskazala vladajuce raspolozenje u makedonskoj javnosti o Kosovu i njegovim politickim subjektima. Neki eksperti su upozorili da je, zapravo, svojim insistiranjem na Deklaraciji Sobranje priznalo jedan dokument koji je u cijeloj medjunarodnoj zajednici okarakterisan kao nistavan, dakle i nepostojeci. Time su mu indirektno dali legitimitet koji ni u kojem drugom slucaju ne bi stekao. Ne manje vazno: narodni deputati koji imaju lose radne navike, pokazali su iznimnu revnost kako bi se Deklaracija usvojila. Treba sacekati pa vidjeti, da li ce ih toliki elan drzati i u narednih par dana posto upravo od njih zavisi sudbina paketa zakona koji proisticu iz Ohridskog sporazuma a kojim se nacionalnim zajednicama daju znatno sira prava od dosadasnjih.

ZELJKO BAJIC