Agonija "velike mame"

Svima je jasno da primadona makedonskog novinarstva umire. Umire sporo i bolno, a ne manjka onih koji joj pomazu da se "dobro koncentrise"

AIM Skoplje, 4. 04. 2002.

Jedno od najproblematicnijih pitanja makedonske demokratizacije bilo je stanje u medijima. Svi medjunarodni posmatraci, bez izuzetka, stavljali su godinama primjedbe da u sferi pisane rijeci monopol drzi konglomerat "Nova Makedonija" a u sektoru elektronskih medija - drzavna radio-televizija. Nije bilo tesko uociti ni na prvi ni na bilo koji pogled da se u stilu pisanja novinara ove kuce malo toga promjenilo u odnosu na vrijeme jednopartizma.

Svoje pravo lice izdanja "Nove Makedonije" najbolje su pokazala u predizbornoj kampanji otvoreno u jesen 1998. navijajuci za do tada vladajuci Socijaldemokratski savez; to je, na vlastitoj kozi i prekasno ce shvatiti mnogi, i bila smrtonosna pogreska! Mimo ocekivanja (neki cak tvrde zahvaljujuci bas sataniziranju opozicije od strane "Nove Makedonije") doslo je do smjene vlasti i do ubjedljivog poraza Socijaldemokratskog saveza! Upravo tada pocinje teturanje pa bolovanje i, najzad, agonija dinosaurusa makedonske javne pisane rijeci. Odmah se postavilo pitanje opstanka. Niko nije sumnjao da ce promjena biti. Ipak, zeljna vlasti nova ekipa na celu drzave kao da je zeljela malo se igrati macke i misa s neizljecivim bolesnikom Iz danasnje perspektive, s distance od tri i po godine, neke stvari izgledaju pomalo smijesno. Bivsa rukovodeca garnitura Lista pohitala je da "Novu Makedoniju" samoproglasi za opozicionu novinu svjesno zanemarujuci cinjenicu da u dionicarskom kapitalu drzava ima cak trecinu koju nece olako prepustiti. Na vidjelo su izbili i ogromni dugovi koji su ranije mogli biti zataskavani uz podrsku rezima. Mladjahni premijer Ljubco Georgijevski koji je prethodno bio omiljeni negativac na stranicama vodeceg nacionalnog dnevnika mogao je likovati: novinarima je na startu u stilu pobjednika prvo obecao da se nema namjeru mjesati u kadrovsku politiku. No, brzo, cak prebrzo se dosjetio da ce vlada ustrajati na ostvarenju svoje trecine - bilo kroz prodajnu mrezu bilo kroz stampariju. Tako se list s poluvjekovnom tradicijom i, u duhu socrealistickih slogana, smatran "skolom makedonskog novinarstva" nasao na "bijelom hljebu". Pocelo je defilovanje direktora, glavnih urednika, drugog rukovodeceg kadra - sve nekako ljudi od partijskog povjerenja. Neki doajeni "Nove Makedonije" koji su se decenijama kleli da im je ova kuca sve sto imaju, previse lako su je napustili i razbjezali se kud koji.

Koliko direktora, toliko i terapija. Sve "ispod zita". Cas se pricalo da ce umirucu primadonu kupiti njemacki WAZ (koji je u medjuvremenu izgleda nasao "bolju partiju" u beogradskoj "Politici"), pominjani su grcki pa slovenacki partneriA onda se jedno vrijeme prasina stisala. "Nova Makedonija" je tavorila, po svoj prilici, samo gomilajuci dugove; 250 hiljada eura mjesecno. I, mada tretirana kao novina koja odrazava vladine stavove, odavno vec ne predstavlja nikoga pa mozda cak ni samu sebe.

Poput prvoaprilske sale, nekoc najostriji konkurent "Dnevnik" koji je prije pet godina prvi otvoreno "bacio rukavicu" tadasnjem monopolu, u ponedjeljak je objavio prilicno uvjerljivu pricu. Anonimna slovenacka kompanija ponudila je dva miliona eura za najstariji list u Makedoniji a kupoprodaja ce se obaviti u roku od najvise tri mjeseca. U "pismu o namjerama", osim pomenute ponude, sadrzana je i garancija da ce u roku od tri godine u razvoj preduzeca biti investirano dodatnih 15 miliona. Potencijalni anonimni kupac se bavi izdavackom djelatnoscu i marketingom i predstavlja firmu-kcerku njemacke Hypo Verein banke.

Dinosaurusu makedonskog novinarstva ponudjene su dvije mogucnosti da prezivi. Prema prvoj, kupac bi zadrzao svih 1.625 trenutno zaposlenih pod uslovom da vlada (koja ima dionice u "Novoj Makedoniji") odluci da preduzece proda na berzi dugorocnih vrijednosnih papira pri cemu ce oprostiti dugove za neisplacene plate, doprinose za socijalno i penzijsko osiguranje itd. Druga varijanta predvidja da buduci vlasnik preuzme preduzece s 1.000 zaposlenih ako bude prodato na tenderu. Bez obzira na koji nacin ce transakcija biti obavljena, kupac se obavezao
da ce preuzeti dug preduzeca prema domacim bankama u iznosu od 9,25 miliona eura. Kupac je zainteresovan da kupi 75% kapitala tako sto bi otkupio drzavni kapital u vrijednosti od 70% dokupivsi preostalih pet procenata od dionicara, bivsi i sadasnji zaposleni. Buduce gazde bi za ulozeni novac dobile objekat, cetiri dnevna lista - dva na makedonskom, jedan na albanskom i jedan sportski dnevnik - kao i desetak periodicnih izdanja. Ministar ekonomije Besnik Fetai najprije je najavio da ce "Nova Makedonija" biti skinuta s liste drzavnih preduzeca-gubitasa te da ce njen kapital biti ponudjen na berzi. Po otkricu "Dnevnika" dopunio je svoju tvrdnju izjavom da se ubrzano radi na prodaji "Nove Makedonije", sada kad se konacno pojavio kupac. Ko zna zasto, potpredsjednik vlade Zoran Krstevski narednog dana demantovao je ministra. Zabuna je potpuna.

Prema malobrojnim ovdasnjim anketama citanosti, sam list "Nova Makedonija" kao poluzvanicno glasilo kotira tek na cetvrtom mjestu dok njeno izdanje "Vecer" slijedi najcitaniji skopski list "Dnevnik" i znatno je drazi "ispusni ventil" vladinih cinovnika. Stavise,na vrhuncu krize, "Vecer" je ideoloski odradjivao partijsku liniju VMRO-DPMNE premijera Georgievskog, znatno vise nego list koji "nosi zvono" poluzvanicnog.

Primadona makedonskog novinarstva umire. U to nema nikakve sumnje. Dijeleci sudbinu slicnih socijalistickih "svjetionika uma", bude li imala srece, "Nova Makedonija" zavrsice na "rezalistu": oo sto bude valjalo - neko ce kupiti; ono trulo ce se baciti. Ima mnogo onih koji umirucem kolosu pomazu da se "koncentrise" prije nego ispusti dusu. Onih koji bi bili spremni pomoci - nema. A pitanje je, da li dzinu na staklenim nogama iko uopste i moze pomoci?!

ZELJKO BAJIC