Evropski "hocus-pocus"

Sto vrijeme vise prolazi, evro-predstavnik za spoljnu i bezbjednosnu politiku Javier Solana pokazuje da mu je prije politike profesija bila fizika: cini sve kako bi se stvorili uslovi za novi eksperiment - da nepostojece evropske snage za brze intervencije zamijene NATO-"lisice"

AIM, Skoplje, 21.03. 2002.

Na svom posljednjem samitu u Barceloni proslog vikenda, predsjednici drzava ili vlada 15 clanica Evropske unije iskazali su spremnost da Unija preuzme ulogu sadasnje NATO-misije "Jantarna lisica". U zakljuccima koji su objavljeni u makedonskim medijima,"petnaestorica" isticu da se mogu ukljuciti u akciju kojom sada rukovodi NATO (samo!) kad se u Makedoniji okoncaju parlamentarni izbori te (samo!) ukoliko to zatraze makedonske vlasti. U zakljuccima postoji jos jedno "ali" koje moze biti od velikog znacaja: Grcka blokira napore Unije o sklapanju odgovarajuceg Sporazuma s Alijansom ne ni zbog kakvih "makedonskih razloga" nego iz opreza da bi Turska mogla, kao punopravna clanica Pakta, blokirati odredjene misije evropskih snaga za brze intervencije. Grcki premijer Costas Simitis je u Barceloni izrazio spremnost da njegova vlada saradjuje sa Spanijom kao predsjedavajucim Unijom otkrivajuci da se , u izvjesnom smislu, nalazi "u sendvicu": s jedne strane ne zeli dati poen ljutom balkanskom rivalu a, opet, stalo joj je da se Unija sto prije okusa u svojoj prvoj vojnoj misiji.

Iz Bruxellesa u Skoplje, inace, vec duze vrijeme stizu najave da se Evropska unija sprema za angazovanje svojih snaga za brze intervencije kada zavrsi misija NATO-"Lisica". Stavise, predstavnik za zajednicku spoljnu i odbrambenu politiku Javier Solana vec nekoliko mjeseci najavljuje konkretan angazman. Kazu, don Javier strahuje da bi oklijevanje s konacnom provjerom u praksi zajednicke bezbjednosne i odbrambene politike Evropljana moglo devalvirati jednu u biti dobru namjeru. Misijom u Makedoniji bila bi isprobana i tijesna saradnja evro-struktura s NATO-om. Cinici vele da se najbolji fizicar medju politicarima zapravo zalaze da njegovo radno mjesto dobije puno opravdanje a njegova zemlja, uspije li plan sa snagama za brze intervencije, ostane upamcena kao predsjedavajuci Unijom. Evropljani su "zagrizli" da isprobaju snage za brze intervencije zbog ociglednih nastojanja Amerike da vlastite vojnike izvuce s Balkana i prebaci ih negdje drugdje gdje bi bili potrebniji, u rat protiv globalnog neprijatelja - terorizma.

Evrokrati nude nekoliko argumenata: na Balkanu djeluju tri NATO-misije u cijem sastavu su vojnici iz zemalja-clanica Unije najbrojniji; zasto onda sami ne bi preuzeli rukovodjenje?! Nije li, uostalom, Balkan dio Evrope i ne trude li se svim silama zemlje regiona sto prije se "evropeizirati"? Od pomenute tri misija u Makedoniji je najmanja i, kako vjeruju, evro-stratezi u Bruxellesu, valjda i najmanje komplikovana.

Makedonski zvanicnici, ne moraju li, radije se ne izjasnjavaju. Koncentrisu se na sto bolji ucinak NATO-"lisica". To ce reci, predstojeci mandat, za koji mnogi misle da ce biti i zadnji, od 26. Marta do 26. Juna, trebao bi pomoci ostvarenju zeljenog cilja: reintegraciji cijele teritorije zemlje. Sudeci po komentarima u lokalnoj stampi, ako nije skroz izbrisan, nakon dugo dugo vremena, onda bar je uravnotezen utisak da NATO nema navijacku ulogu u razrjesenju krize. Tokom proslomjesecne posjete generalnog sekretara NATO-a Georgea Robertsona, pitanje evropskog angazmana nije imalo prioritet. U obracanjima lokalnim medijima Robertson ga nije ni pomenuo. To ne znaci da nije otvoreno tokom razgovora s makedonskim drzavnim vrhom. Doslovno istog dana kad je Robertson boravio u Skoplju predsjednik Republike Boris Trajkovski samo sto je stigao iz Amerike. Rekao je novinarima da "Makedonija nema nista protiv formiranja i aktiviranja evropskih snaga za brze intervencije. No, za sada zadrzava poziciju da NATO-misija zadovoljava interese u ostvarivanju bezbjednosnog plana zemlje." Druga bitna reakcija stigla je u subotu od predsjednika vlade Ljubca Georgievskog, dakle istog onog dana dok su "petnaestorica" u Barceloni vijecala. Mladjahni premijer zapao je po ko zna koji put u gresku da, ocitujuci se o spoljnopolitickim pitanjima improvizuje: oko toga neka se dogovore Evropska unija i NATO - jedna ili druga varijanta potrebne su Makedoniji bar do Nove godine a mozda i duze. Zasto do Nove godine a zasto li tek duze - ostaje da se nagadja.

U nekim skopskim medijima, bez kusura, najava za angazman Evropljana hsvacena je kao ponuda za eksperiment s neizvjesnim ishodom. Upadljiva je uvrijedjenost sto se, ne bar javno, niko od evro-zvanicnika s makedonskim drzavnim celnicima nije konsultovao. Dovoljno razloga za podozrenje da jednu ovakvu vladu niku "ne uzimma za ozbiljno". Evropljani bi u svoju odbranu vjerovatno rekli da je sve jos u fazi razmisljanja, no i to je dovoljno da pobudi sumnju. Tako je Evropska unija pred sansom da zabije "autogol". Nije joj prvi put pa je to ubjedljiv razlog da je medju medjunarodnim faktorima kojim bi gradjani ove zemlje trebali vjerovati redovno na posljednjem trecem mjestu. Uvrijezen je nekako dojam da Amerika i NATO, kad i prave kardinalne greske, cine to "sa stilom", u duhu stare diplomatske maksime da "ako nekog otjeras do djavola, da to ucinis tako da se on tome jos i obraduje".

Nemaju makedonski analiticari razloga za srdzbu. Evropske snage za brze intervencije, makar to otmjeno zvucalo, tek predstavljaju embrion u glavama briselskih cinovnika. Dalje, valja se sjetiti, dogovaranje o aranzmanu NATO-a (koji je bio joskako pozeljan) u Makedoniji trajalo je bezmalo godinu dana. Srecom, na osnovu onog sto su se dogovorili u Barceloni, "petnaestorica" su svjesni gdje im je mjesto: jos uvijek se nisu kadri uhvatiti ukostac s operacijom visokog rizika kakvi su u mnogo mirnija vremena bili parlamentarni izbori. Kako sada stvari stoje, niko se ne bi smio kladiti na datum, kad ce se naredni - redovni ili vanredni svejedno - odrzati. Znaci, dolazak Evropljana je moguc jednog suncanog dana. Ne zna se samo koje godine.

ZELJKO BAJIC