Ljube i Ljuboten

Kao i nekim politicarima u susjedstvu, i pojedinim makedonskim bi glavna tuziteljica Haskog suda Carla Del Ponte mogla poceti dolaziti na san

AIM, Skoplje, 15.03 2002.

Ne bi se bas moglo reci neocekivano, prije desetak dana prostrujala je Skopljem vijest da se oko obliznjeg sela Ljuboten "vrzmaju" "uhode" Haskog suda s namjerom da utvrde istinu o slucaju pogibije desetoro Albanaca-civila proslog avgusta tokom jedne policijske akcije. Policija je najprije pozurila s tvrdnjom da se istrazitelji Haga TAJNO motaju na terenu praceni samo pripadnicima NATO-misije i posmatracima OEBS. Kad su malo bolje razmislili, pisci policijskih saopstenja dali su se informirati da i nije bas sve toliko tajno.

Drzavni javni tuzilac Stavre Djikov, uz nesto kolebanja, potvrdio je da je on taj koji s gospodjom Del Ponte odrzava pismenu (a katkad i face to face) komunikaciju o svim, ne dakle samo o ljubotenskom, slucajevima za koje bi Hag mogao biti zainteresovan. To bi se, koliko javnost zna,trebalo odnositi i na pogibiju i masakriranje osmorice pripadnika snaga bezbjednosti proslog aprila kod sarplaninskog sela Vejce, slucaj zlostavljanja petorice gradjevinskih radnika Makedonaca nadomak tetovskog sela Zelino proslog ljeta i mozda jos ponesto - sve, dakle, (ne)djela koja se pripisuju Oslobodilackoj nacionalnoj vojsci. Ipak, slucaj Ljuboten je za makedonsku vlast nesto drugo - "riblje ulje" koje ce se, po svoj prilici, morati progutati. Naime, to je epizoda zbog koje su makedonske snage bezbjednosti "izgubile nevinost" i zbog koje su se medjunarodni covjekoljupci naklopili na kosti ministru unutrasnjih poslova Ljubi Boskovskom.

Ako se malo evociraju ruzne ljubotenske uspomene, sjeticemo se da je pocetkom avgusta nadomak ovog skopskog sela ubijeno 10 pripadnika snaga bezbjednosti. Uslijedila je policijska akcija koju ce medjunarodne organizacije za prava covjeka okarakterisati kao odmazdu a ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski pravdati kao potrebu "obracuna s teroristima". Bilo kako bilo, TV-kamere su tada snimile Boskovskog na licu mjesta kako posmatra kuce u plamenu Operacija je stala glave deset civila a medju nima je, utvrdice Human Right Watch, bilo i djece i staraca.

Saznavsi za izvjestaj HWR neposredno poslije dogadjaja, ministar Boskovski ga je docekao pogrdnim rijecima i opravdanjem da se radi o izmisljotinama koje imaju za cilj da umanje vrijednost "borbe protiv terorizma". Ali, kako je vrijeme prolazilo, i Boskovski je shvatio da je vrag odnio salu te da mu valja razmisljati o cijeloj stvari mnogo ozbiljnije. Posto i Carla Del Ponte ocito cita izvjestaje HWR, palo joj je na pamet da bi neko iz makedonskog vrha trebao biti njena musterija. Malo-pomalo, u medjunarodnoj zajednici su takodje postali svjesni da bi se "slucaj Ljuboten" dao iskoristiti za odobrovoljavanje katkad zlocestih sagovornika s Vardara. Ukratko, kad god bi po nekom pitanju prijateljskog ubjedjivanja zapelo, neko iz medjunarodne zqajednice, onako kao uzgred, prisjetio bi se Ljubotena. Jednom je to bio generalni sekretar NATO-a George Robertson, drugi put cuveni Javier Solana

Kazu, zlosretni Ljube uci drevnu sahovsku vjestinu; Haga radi. Njegovi (ne)prijatelji ga tjese da to i nije toliko strasno jer, zaboga, u Sheveningenu bi se mogao vratiti starom ugostiteljskom poslu - postati shef zatvorske kantine. Zadnjih dana iz ministrovog okruzenja pojavila se prica da je na ljubotenskom groblju proslog avgusta sahranjeno ne 10 nego 16 osoba uz diskretnu sugestiju da su nekolicina pokopanih bili stranci (citaj: placenici tj. "mudzahedini"). Mjestani Ljubotena se kunu da osi masakriranih civila drugih sahranjenih nema.

Bude li sve islo po planu, tim Haskog suda na celu s Howardom Tackerom ce, uz obezbjedjenje NATO-"lisica""i posmatraca OEBS poceti ekshumaciju ili 25. marta ili 2. Aprila. Iako su se makedonske snage bezbjednosti velikodusno nudile da i one prisustvuju, iz medjunarodne zajednice je preporuceno da cijelu stvar vodi Haski sud. Doduse, dio posla iz domena sudske medicine ce obaviti skopski Institut koji je dosadasnjim referencama zasluzio da mu i u Hagu mogu vjerovati. Strucnjaci Instituta vec se bave nalazom dva tijela kod tetovskog sela Trebos, u slucaju za koji su vlasti pretpostavile da je rijec o ostacima nestalih Makedonaca. I ovoj ekshumaciji su prisustvovali saradnici haskog suda.

Pada u oci, ministar Boskovski je ostavljen na brisanom prostoru. Nema onih koji bi "stavili ruku u vatru" da je cist. Zapravo, ima. Ili, kako se uzme. Ministar inostranih poslova Slobodan Casule, pred komisijom za spoljnu politiku Sobranja je, nicim izazvan, osporio nadleznost Haskog suda nad Makedonijom. "Oni su ovdje samo gosti" reci ce. No, naslo se i onih koji su ga snishodljivo podsjetili da nece biti bas tako a da stvarno nije govori i puni naziv samog Haskog tribunala. Ako se moze shvatiti kao podrska, premijer Ljubco Georgievski nedavno je u prolazu rekao ljubopitnim novinarima da ne namjerava mijenjati ministra policije. Pravo je cudo da se u jeku sveopste amnestije za pripadnike samoraspustene Oslobodilacke nacionalne vojske niko iz makedonskog parlamentarnog bloka nije dosjetio da predlozi akt o amnestiji ili bar relativizaciji djelovanja ministra Boskovskog?!

Cijelom problemu Ljubeta i Ljubotena moglo bi se mozda pristupiti i filozofski - misle neki analiticari. Na upravo odrzanoj donatorskoj konferenciji u Bruxellesu Makedoniji je obecano vise novca nego sto je trazila. Podje li se od pretpostavke da je i ovdje pocela funkcionisati logika korbaca i kolaca, stvar postaje jasna: da bi dobila nesto od obecanog, Makedonija mora "igrati kako joj se kaze". Drugim rijecima, "slucaj Ljuboten" bi mogao postati tezak kamen o vratu.

Boskovski je nedavno zaigrao na sve ili nista. Pretpostavio je da ce policijskom akcijom (opet!) kod Ljubotena u kojoj je poginulo sedam stranaca uvjeriti svijet da predstavlja, sto bi rekao njegov omiljeni filozof Franjo Tudjman, "predzidje Krscanstva) odnosno jak branik u borbi protiv nadiruceg "islamskog fundamentalizma i terorizma". No, ni tu nije imao srece: i taj slucaj se okrenuo protiv njega!

Ko zna: mozda Ljube nikad i neode u Hag. Mozda je sve samo ruzan san? San u kome se, poput kakve utvare, zna pojaviti i Carla Del Ponte.

ZELJKO BAJIC