Izdavaštvo: Prostor za nekompetentne

Banjaluka, 4. Mart 2002. (AIM)

U udžbeniku >Poznavanja prirode I društva<, po kome uče osnovci u Republici Srpskoj (RS) i koji je prošao zakonske procedure za izdavanje školskih udžbenika, piše da se rijeka Vrbas uliva u Savu kod Prnjavora. Priča se da autora udžbnika nisu mogli da uvjere u napisanu glupost sve dok ga nisu odvezli do Prnjavora da vidi da u blizini ovog grada nema nikakve rijeke.

Tužna anegdota, koja se ovih dana prepričava u akademskim krugovima, navela je profesora Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodraga Živanovića da zaključi da se u RS izdavaštvom bave nekompetentni ljudi I da je izdavaštvo dvostruko devastirano. >Uništene estetske vrijednosti I siromaštvo srozali su izdavaštvo na najniži nivo<, kaže Živanović.

Privatni izdavač Nenad Novaković objašnjava slučaj školskog udžbenika činjenicom da ministarstvo za kulturu insistira na recenzentima izdanja, a ne na urednicima. >Nema propisa ko može biti recenzent ni šta su obaveze recenzenta. Otuda se recenzent uzima kao formalnost, a ne garancija kvaliteta izdanja<, kaže Novaković. Generalno gledano, za njega je izdavaštvo danas nepostojeća branša zbog toga što nije regulisano zakonom I što nema zaštite autorskih prava. >Izdavač u RS danas može biti svako pa I zemljoradnička zadruga, a urednik može biti nepismen<, objašnjava Novaković. Kaže da je lakše registrovati izdavačku kuću nego piljarnicu.

Za položaj izdavaštva sagovornici svu odgovornost prebacuju na državu. Tvrde da ni u parlamentu ni u vladi još nikada niko nije čuo ni riječi o knjizi I izdavaštvo. Država nema podataka ko su izdavači, koliko ih ima I čime se sve bave.

>RS je jedina zemlja u kojoj je knjiga oporezovana<, kaže Novaković, podsjećajući da je KEBS još 1975 godine donio preporuku da se ukinu porezi, carine I poštarine na knjige. Prema njegovim riječima, troškovi poštarine za slanje knjige tri puta su veći od njenog koštanja.

Iako se ne zna tačan broj izdavača u RS, u javnosti se zna za nekoliko ozbiljnijih. Među njima su najjači I najpoznatiji oni državni - 'Glas srpski', Zavod za izdavanje udžbenika I Zadužbina 'Petar Kočić'. Od privatnih izdavača za kratko vrijeme u prvi plan je izbila >Besjeda<, čiji je vlasnik Nenad Novaković, I Medija centar >Prelom<, čiji je vlasnik profesor Miodrag Živanović. Među izdavačima koji se s vremena na vrijeme pojave sa značajnijim naslovima su Zadužbina >Jovan Dučić< iz Trebinja, Književna zajednica >Vaso Pelagić< iz Bijeljine I >Grafid< iz Banjaluke. >Besjeda< je za dvije godine postojanja objavila 60 naslova, među kojima je najznačajnije izdanje sabranih djela Petra Kočića. Ova privatna izdavačka kuća prva je dobila autorska prava od engleskog izdavača za štampanje Riječnika vlade I politike, Riječnika marketinga o publikacije o osiguranju. >Besjeda< je dobila I autorska prava za štampanje drama savremenog britanskog autora Ronalda Harvuda, od kojih je prošle godine objavljen Kvartet.

Medija centar >Prelom< pojavio se na izdavačkoj sceni sa zanimljivim I po mnogo čemu osobenim izdanjima. Među njima je, svakako, knjiga pjesničkih I proznih tekstova na temu kantata Johana Sebastijana Baha >Svete, laku noć<, poznatog banjolučkog prevodioca I pjesnika Kolje Mićevića I njegov prevod Franca Prešerna >Soneti nesreće I Sonetni venac<. Tu su I Živanovićeve knjige >Plava predavanja< I >Plavo I ultravioletno<, te knjiga eseja Ranka Risojevića >O duši<.

Privatni izdavači tvrde da jedva sastavljaju kraj sa krajem. Kažu da je izdavaštvo svedeno na lični odnos I razumijevanje u kome se jedva pokrivaju troškovi štampanja. Najčešće su sami autori prinuđeni da pronalaze sponzore I sami distribuiraju izdanja.

Najveći državni izdavač >Glas srpski< nije u mnogo boljoj pozicije I pored toga što ima vlastitu štampariju, distributersku mrežu I imidž poznatog izdavača iz sedamdesetih godina, kada se vinuo u izdavačku orbitu sa bibliotekom 'Prevodi', u kojoj je Kolja Mićević, između ostalog, objavio i Pola Valerija. U velikom Valerijevom opusu našle su se I neke njegove do tada neobjavljene pjesme (>Sunce<), što je ovog izdavača proslavilo kao na jugoslovenskom prostoru.

Danas se izdavački poslovi u ovom državnom preduzeću vode u Radnoj jedinici preduzeća. Prošle godine su objavljena 24 naslova, uglavnom najpoznatijih srpskih pisaca. Među njima su Novica Tadić, Milosav Tešić, Kolja Mićević, Stevan Tontić, Svetislav Basara i Vasa Pavković.

Direktor I glavni I odgovorni urednik Izdavačke djelatnosti >Glasa rpskog< Gordan Matrak kaže da se finansijska sredstva za štamparske troškove I autorske honorare obezbjeđuju putem donacija, sponzora I drugih vidova namjenske pomoći - od Vlade RS I Grada Banja Luke. I Matrak upozorava na zakonski neriješen položaj izdavaštva, neriješeno finansiranje izdavačkih projekata, nedostatak kriterija I poreze. >Položaj izdavaštva generalno nije riješen. Država mora ukinuti poreze na izdanja ili odlučiti šta se oporezuje, a šta ne<, kaže Matrak. Po njemu, urednik je taj koji ocjenjuje I procjenjuje šta će se pojaviti, ali recenzent bi morao ostati u oblasti stručne knjige. Kaže:>Ne može se od urednika očekivati da se razumije u vatreno oružje, ili u medicinu<.

Položaj izdavača iz RS Matrak ilustruje na primjeru odnosa organizatora beogradskog Sajma knjige prema >Glasu srpskom<:>Tretiraju nas kao strance I poslije 5.oktobra. Iako smo najznačajniji srpski izdavač iz BiH, nismo nikako mogli ući u Halu I. Prije tri godine smo bili preko puta Iranskog štanda. U Halu I smo došli prošle godine kao gosti izdavačke kuće >Zvonik<. Da bi se ovaj status riješio, Matrak otkriva planove po kojima bi >Glas srpski< postao pridruženi član Poslovnog udruženja izdavača I knjižara Srbije I Crne Gore.

Kako stvari stoje, država je digla ruke od izdavača a da im nije osigurala minimum uslova za stabilno poslovanje. U prazan prostor uplivavaju nekompetentni I izdavače I autore, koji kompromituju I državu I struku. O razmjerama kulturne štete da se I ne govori!

Branko Perić (AIM)