Tabloidi: Izmedju trača i istine

Banjaluka, 25. Februar 2002. (AIM)

U Republici Srpskoj (RS), koja broji tek nešto više od milion stanovnika, osim što su omiljene sapunice, rado se zaviri i u tabloide, takozvanu žutu ili bulevarsku štampu. Procjenjuje se da se na tržištu RS prodaje desetak vrsta tabloida. Za njih se vezuje fabrikovanje trača svih mogućih vrsta I sa različitim, vrlo često I političkim, ciljevima.

Klinički psiholog Mladen Marković tvrdi da tabloidi nisu neophodni da bi se neko bavio tračevima. "Svi se bavimo tračevima, istina u različitoj mjeri", kaže on, dodajući da intenzitet bavljenja tračem zavisi, prije svega, od stepena samosvjesnosti jednog društva. "On je povezan sa vrijednostima jednog društva. Kod nas nema nikakvih društvenih vrijednosti, pa se ljudi zato bave tračevima. U društvima u kojima je viši nivo moralnih, spoznajnih i estetskih vrijednosti trača je manje", objašnjava Marković.

Trač kao širenje neistine, glasina o osobinama ljudi i detaljima iz njihovog života nije opasan ukoliko ostane bezazlen, pa je kao takav svojevrstan vid razonode. Bez obzira da li je opasan ili ne, njemu pribjegavaju, smatra dalje Marković, ljudi koji nemaju dovoljno samopouzdanja, i koji nisu osmislili svoj život. Učesnici Talk Show "Nezvanično", banjalučke Alternativne televizije, složili su se da je ljudima lakše pozabaviti se tuđim životima nego rješavati sopstvene probleme.

Kao mjesto u kojem nastaje trač locirana je kafana. U kafani ljudi uglavnom u čašici razgovora ubijaju vrijeme. Zapravo, psiholog Marković trač doživljava kao svojevrsnu igru, koja se igra svakodnevno. "Trač je udica koja se baci. Onaj na koga se ona odnosi, određuje šta će biti dalje sa tom igrom. Ako se upeca, onda igra tek počinje. Ako prozre cilj te igre, onda se igra paralizira. Onaj ko razumije smisao igre, neće reagovati na bačenu udicu. Negiranje, neprihvatanje igre je najbolji metod da se izbjegne beskorisno trošenje energije", savjetuje Marković kako se odbraniti od trača.

Trač može imati i određeni cilj, a ne samo trošenje viška slobodnog vremena. To se najbolje može analizirati na pojavi trača u medijima. Psiholog Marković tvrdi da je cilj trača u medijima da se umanji vrijednost osobe koja je predmet trača. Kaže: >Tračaju se osobe koje nešto imaju, beznačajne osobe nisu predmet trača<.

>Predmet trača mogu biti kvalitetne osobe izuzetnih vrijednosti, zato što ugrožavaju manje sposobne ljude, kako bi se smanjila njihova vrijednost. Trač je uvod u igru, najprije se jedna vijest širi, i u zavisnosti od igre, može se pretvoriti u aferu<, pojašnjava dalje Marković. On također ukazuje na trenutak kad trač može postati opasan: >Trač vodi do igara različite zloćudnosti. One mogu biti igre na život i smrt kad se radi o višim ciljevima. Ta igra može završiti tragično<.

U RS, u kojoj inače postoji neuobičajeno mnogo medija, na malom prostoru postoje dva matična tabloida - Extra magazin i Prst. Prvi se samoproglašava najtiražnijim listom ove vrste u RS, a drugi prvim zavisnim srpskim tabloidom. I, po svemu sudeći, uskoro bi se mogao pojaviti i treći, čiji bi izdavač bile >Nezavisne novine<.

U već pomenutom Talk Show >Nezvanično< predstavnik srbijanskog tabloida >Svet< je rekao da oni rade samo to što narod traži. Stručno psihološko objašnjenje kaže da može biti istina da to ljudi traže i kupuju, ali ovi drugi (tabloidi) to rade, jer žive od toga. Teoretičar masovnih komunikacija Rolend Lorimer u svojoj knjizi Tanja Topić (AIM)*