Povratak Harisa Silajdžića?

Čim ga nema, odmah nam nedostaje!

AIM, Sarajevo, 21.02.2002. Da li se Haris Silajdžić vraća na političku scenu u BiH ili ne?- pitanje je koje obilježava početak predizborne kampanje u BiH. Izbori u BiH će se održati 5. oktobra, a krajnji rok za prijavu političkih partija i nezavisnih kandidata je 18. maja, a koalicija i alijansi 17. jun.

Kampanja je počela - deceniju vodeća, a nakon posljednjih izbora opoziciona Stranka demokratske akcije (SDA) je po Sarajevu već izlijepila svoje promotivne plakate, dok pojedinci već najavljuju svoje kandidature za određene pozicije. Tako je zapravo i počela priča o povratku Harisa Silajdžića: predsjednik Liberala BiH Rasim Kadić izjavio je da će se kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i da bi ga u eventualnoj pobjedi mogao omesti samo Haris Silajdžić. Iako je, po svemu sudeći, ova Kadićeva opaska za cilj imala da nasekira Kadićevog koalicionog partnera, predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Zlatka Lagumdžiju (čija je kandidatura za istu poziciju javna tajna još od prije dvije godine), očito je pogodila i još neku metu. Prije svega zanimanje za Harisa Silajdžića, bivšeg predsjednika Stranke za BiH, bivšeg kopredsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, bivšeg premijera Republike BiH i bivšeg ministra vanjskih poslova u Vladi R BiH. Dakle, čovjeka sa velikim brojem različitih pozicija iza sebe, ali i čovjeka sa najvećim brojem najavljenih ostavki (i samo ponekoj realiziranoj) na sve pozicije na kojima je bio.

U njegovoj biografiji ubilježeno je da je diplomirao u Bengaziju 1971. na islamskom, a magistrirao 1977. na albanskom pitanju. Potom je radio u Zavodu za istoriju Kosova, a početkom osamdesetih odlazi na službeni put u Ameriku, potom se vraća u Jugoslaviju, a onda opet odlazi u Libiju i tamo radi kao prefesor na fakultetima Muamera el Gadafija. Vraća se u Sarajevo u ulazi u SDA. Svoje visoke pozicije u strukturama vlasti u BiH, smatraju neki analitičari, dobivao je isključivo zahvaljujući zalaganjima SDA. Ima čak insinuacija da je tokom boravka u Americi, početkom osamdesetih, Silajdžić "vrbovan" i da je sve ove godine poslušno izvršavao naloge koje je dobivao od zvaničnog Vašingtona. On je, prema mišljenju mnogih, bio jedan je od ključnih faktora na političkoj pozornici BiH u proteklih deset godina i jedini u bošnjačkom nacionalnom korpusu kojem je zvanična Amerika bezrezervno vjerovala - umjereni nacionalista, dobrog obrazovanja, dobrog znanja engleskog jezika, uglavnom veoma diplomatičan u komunikaciji i u jednom trenutku izuzetno omiljen u bošnjačkom korpusu u BiH.

Nakon razlaza sa Alijom Izetbegovićem, 1996., osnovao je vlastitu stranku i jedno vrijeme djelovao u opoziciji, da bi nešto kasnije ušao u koaliciju sa SDA (pred izbore 1998. godine). Na izborima 2000. godine Stranka za BiH nastupila je samostalno, da bi potom sudjelovala u uspostavi Alijanse za promjene.

Otkako je uspostavljena sadašnja vlast u BiH Silajdžić se nije pojavljivao u javnosti, niti je komentirao politička zbivanja, no njegova odluka o povlačenju s mjesta prvog čovjeka Stranke za BiH bila je, ipak, veliko iznenađenje. Taj je korak praćen komentarima kako se ni Stranka za BiH bez Silajdžića neće održati, jer je nastala kao njegov lični projekat, a relativni uspjeh na izborima ima zahvaliti samo Silajdžićevoj političkoj karizmi kod značajnog dijela bošnjačkog političkog tijela. Novi predsjednik Stranke za BiH, Safet Halilović, pojasnio je kako su mjeseci pred Silajdžićev odlazak poslužili za obnovu stranačkog ustroja, te da Silajdžiću nikada nisu zatvorena vrata za povratak. U ostalim strankama Alijanse njegovu odluku o povlačenju nisu posebno komentarisali, osim pojedinaca koji su vjerovali da bi to moglo voditi ka napretku u funkcionisanju Alijanse "s obzirom na poznatu konkurenciju i netrpeljivost između Silajdžića i lidera SDP BiH Zlatka Lagumdžije", odnosno "dok je Silajdžić bio u Alijansi, puno toga nije funkcioniralo". Njegove stranačke kolege su, pak, smatrale da su Silajdžićeve ideje bile toliko vizionarske da ni sama Stranka za BiH nije bila u stanju da ih prati.

Kadićeva izjava bila je dovoljna da veliki broj uglednih javnih ličnosti i medija, pa čak i dokonih pojedinaca, otvori temu - da li se "Hare" stvarno vraća. Zvanično, niko o tome ništa ne zna i nema nikakvu informaciju. U Stranci za BiH Safet Halilović kaže da bi Silajdžić mogao da se aktivira prije oktobarskih izbora, pa čak i kandidira za mjesto u Predsjedništvu BiH, no u istoj stranci Beriz Belkić, aktuelni predsjedavajući bosanskohercegovačkog Predsjedništva tvrdi da je to nešto o čemu će odlučiti isključivo sam Silajdžić. Na opasku jednog novinara da bi eventualna Silajdžićeva kandidadtura za bh. Predsjedništvo rezultirala raspadom Alijanse jer se očekuje i Lagumdžijina kandidatura za istu poziciju, Belkić je rekao da to nije obavezno i da uvijek postoji mogućnost dogovora. Inače, u samoj Alijansi za promjene tvrde da nemaju nikakvih informacija oko Silajdžićevog eventualnog povratka.

Mišljenja običnih ljudi su podiljenja, od žena kojima osmijeh obasja lice već na samo pominjanje Silajdžićevog imena do onih koji se ljutito pitaju da li nama (Bosni i Hercegovini)) Silajdžić zaista ponovo treba. "Je li mi to nemamo dovoljno ljudi koji bi mogli da se bave politikom, pa nam sada treba i neko ko je sam otišao?" Ili: "Imao je deset godina vremena na raznim funkcijama i šta je to novo što bi sada mogao da ponudi?". Ima i onih koji bezrezervno vjeruju da bi Silajdžić mogao i da pobijedi u trci za Bošnjaka u bh. Predsjedništvu. Naime, oni pamte predizborni izvještaj Međunarodne krizne grupe (ICG) iz 2000-te godine u kome su analitičari predvidjeli da će jedini stvarni pobjednik izbora 2000-te godine, bez obzira na stvarni rezultat i brojeve, biti Stranka za BiH jer bez njene podrške niti lijevi (SDP BiH) niti desni blok (SDA) neće moći formirati većinu. Tako je zaista i bilo. Istovremeno, jedan sarajevski analitičar smatra da se Silajdžić povukao nakon formiranja Alijanse zbog isključivog ličnog nezadovoljstva: "Njemu je međunarodna zajednica očito dala mig da ne ide u koaliciju sa SDA i da podrži SDP BiH, odnosno Lagumdžiju i to je razlog da je on 'potpisao' Alijansu, ali nije htio uzeti aktivno učešće niti na jednoj poziciji. Nije isključeno da zauzvrat na ovim izborima dobije neku podršku, ali ovo su sada zaista sve špekulacije".

Činjenica je da Silajdžić nakon povlačenja sa predsjedničkog mjesta u svojoj stranci i saniranja zdravstvenog stanja (o čemu je također bilo raznih špekulacija), vodi neku vlastitu veoma živu aktivnost van granica BiH - brojni susreti u Americi, Turskoj, UN-u, gostovanja na CNN-u, susret sa Visokim predsatvnikom za BiH, gostovanje, po pisanju agencije ONASA na novootvorenoj Bosanskonorveškoj televiziji čiji je program namijenjen Bosancima u Norveškoj.

Bilo kako bilo, istina je da uz Silajdžićevo ime, ukoliko zaista odluči da se vrati, nisu pratile velike afere sa utajama, pronevjerama i zloupotrebama ili nepotizmom. Ali, zato jesu o narcisoidnosti, uobraženosti i uvredljivosti. Sijajdžić je jedan od potpisnika Daytonskog mirovnog sporazuma, ali koji je pred posljednje izbore bio najveći agitator ideje o ukidanju Republije Srpske.

Oni koji ne gledaju blagonaklono na ideju njegovog mogućeg povratka na bh. političku scenu smatraju i da je njegov medijski istup povodom početka suđenja Slobodanu Miloševiću prilično neuspjela ironija. Silajdžić je, naime, postavio pitanje zašto se sudi Miloševiću ako se već legalizira Republika Srpska koja je djelo njegovog političkog i ratnog djelovanja.

Bosni i Hercegovini u ovom trenutku zaista trebaju svi koji znaju i hoće raditi, ali najbolje bi bilo sasvim novi ljudi, sposobni, ne umorni i ne potrošeni pojedinci, ne oni koji sada analiziraju svoju političku prošlost, pa kao znaju šta je bilo pogrešno i sada bi mogli ponovo. Za reintegraciju i vraćanje povjerenja među ljude u BiH., za šta je krajnje vrijeme, neophodni su oni koji, uglavnom, neće podsjećati na protekle godine. Deset godina iza nas je bilo preteško da bi se nekome davala još jedna šansa. Možda su Silajdžićeve u vrijeme kada se aktivno bavio politikom u BiH zaista bile vizionarske ili preradikalne, no i u tom slučaju on neće biti ni prvi ni posljednji čovjek koji je bio na pravom mjestu u pogrešno vrijeme. Uostalom, i da se vrati pitanje je kako će zadobiti povjerenje najvećeg broja ljudi u BiH, isuviše umornih i varanih. No, izborna utrka je otvorena za sve!

Bosanci i Hercegovci su toliko zaljubljeni u svoju novu demokratiju i mogućnost izbora da stalno "bacaju drvlje i kamenje"na svoje političare, ali ne daj Bože da im nema nekog od njih. U konkretnom, Silajdžićevom primjeru, pojavila se i duhovita opaska jednog komentatora - "Čim ga nema - odmah nam nedostaje!"

Hana IMAMOVIĆ (AIM, Sarajevo)