No comment

Dani prolaze, sudjenje Slobodanu Milosevicu se vec zahuktalo, a u Makedoniji komentara nema pa nema. Sto bi se reklo: svako zasto ima i svoje zato

AIM, Skoplje, 19.02. 2002.

Makedonski elektronski mediji su medju rijetkim u siroj okolini, a mozda i u civilizovanom svijetu uopste, koji svoju publiku nisu pocastili direktnim televizijskim prenosom sudjenja Slobodanu Milosevicu. Zapravo jesu, doduse prenosom s globalnih TV-mreza, dakle uz prevod na engleski, no posto "Engleza" ovdje ne manjka - bar forma je znaci zadovoljena! Najlakse bi bilo reci da je bilo tehnicki tesko izvesti cijelu operaciju: ne mozes druga Slobu pustiti da govori tek onako, bez prevoda (to je po zakonu zabranjeno), opet sto da ga prevodis kad ga ionako svi razumiju. Zato engleski je spas! Niti Slobu cujes kako treba niti ga razumijes. "Braca po materi", djeca Gutenbergova, zadovoljavaju se prenosenjem agencijskih izvjestaja sa sudjenja. Jedino opozicioni "Utrinski vesnik" ima vlastitog specijalnog izvjestaca iz sudnice ili bar njene blizine. Lokalni mediji ne prave ankete kojim bi utvrdili raspolozenje gradjana prema sudjenju, nema strucnih analiza i komentara. Vlada neka cudna uzdrzanost koja se tumaci nespremnoscu da se donose preuranjeni zakljucci.

Neki misle da su razlozi za ovakvu apatiju ili namjestenu nezainteresovanost znatno teze objasnjivi. Ni jedan krivicar ovdasnji, a i inace ih nema bogzna koliko, nije pozurio da se nepotrebno "pravi pametan" jer - nikad se ne zna! Slicnog pravila drze se i vodece i nevodece partije. Od tolike tisine prosto pucaju bubnjici. Jedino je vladin portparol Trendafilov pokusao dati neki kao komentar rekavsi: "Sudjenje ce, ocigledno, biti ozbiljan test za medjunarodnu zajednicu - i za Tribunal i za Milosevicevu odbranu. Treba biti oprezan u ocjenama posto ce proces biti dug i pun pokusaja nadmudrivanja i iznenadjenja" kaze Trendafilov i dodaje: "U svakom slucaju, slijedicemo proces s duznom paznjom". Odlicno! Istovjetno bi valjda reagovao i svaki prodavac na skopskom buvljaku Bitpazar ako bar s vremena na vrijeme slusa vijesti.

Da se ne lazemo! U Makedoniji nije malo onih koji se dive Milosevicu i nacinu na koji je rjesavao narocito albansko nacionalno pitanje. Valja se sjetiti da su najvece anti-NATO-demonstracije na pocetku bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije 25. Marta 1999. odrzane upravo u Skoplju. Mnogi bi se dali zakleti da je Milosevicu sve ovo spakovala ista ona "neman" koja nije dozvolila ovdasnjim "vitezovima" da "zgnjece" pripadnike Oslobodilacke nacionalne vojske.

Medjunarodna "azdaha", samo kad pozeli, moze se prisjetiti da je Makedonija godinama bila "cep koji je najbolje propustao vodu" kroz medjunarodnu blokadu sto je, kako kazu "dusmani", doprinosilo opstanku Miloseviceve ratoljubive masinerije. Uprkos prisustvu medjunarodnih posmatraca, sankcije Ujedinjenih nacija krsene su tokom svih godina postojanja. Tadasnji politicki vrh bio je u stanju pronaci, kako se vjerovalo, ubjedljivo opravdanje da je i sama Makedonija pritisnuta medjunarodnom blokadom - na juznoj granici od strane Grcke u vezi sa sporom oko imena pa, u ime opstanka, mora saradjivati i s crnim djavolom ako treba. Cini se, medjunarodna zajednica je tada bila spremna "progledati kroz prste", no, za ne daj Boze, pisati i pamtiti pa ako kadgod zatreba Mnogi lokalni kvazibisnismeni su dobrano "omastili brke", ali necemo o tome!

U stara vremena, Miloseviceva naravno, granicari sa strane SRJ znatno bolje su cuvali granicu nego NATO koji je dosao poslije. Toliko dobro da na nekim riticnim tackama na dijelu prema Kosovu karaule s makedonske strane prosto nisu ni postojale. Opoziciona stampa na pocetku krize tacno prije godinu dana, na slucaju eskalacije konflikta u zabacenom selu Tanusevci prema Kosovu, razotkrila je da je ovaj teren godinama kontrolisan s druge strane granice iz sela Debalde, da su mjestani Albanci sve tamo od osamostaljivanja Makedonije uzalud od vlasti u Skoplju trazili prisustvo policije koja bi ih stitila od provokacija bezbjednosnih snaga s Kosova. Ako je, takodje, vjerovati stampi, znatan komad granice prema Kosovu bio je nacickan minskim poljima za koja su znali i vrhovi u makedonskom Ministarstvu unutrasnjih poslova. Nista nije preduzimano. S vremena na vrijeme, u medijima su se pojavljivali blijedi tragovi o saradnji makedonskih i srbijanskih sluzbi bezbjednosti na planu sprjecavanja albanskog ekstremizma ili, sluzbenom terminologijom govoreci, terorizma.

Koliko se zna, u procesu protiv sumnjivog lica Milosevic Slobodana u Hag nije pozvan ni jedan relevantniji svjedok iz Makedonije, ni Kiro Gligorov, clan "putujuceg pozorista" predsjednika bivsih jugoslovenskih republika s pocetka devedesetih, ni Vasil Tupurkovski, tvorac cuvene sintagme o "neprincipijelnim koalicijama" i clan posljednjeg jugoslovenskog Predsjednistva, ni Milan Pancevski, clan posljednjeg rukovodstva Saveza komunista Jugoslavije koji svoje promilosevicevske simpatije nije krio ni zadnjih godina kao lider nekakve marginalne stranke pseudokomunisticke orijentacije Svi oni s predmetnim drugom su bili bar dobri poznanici! Ne bijase davno, lider jedne ovdasnje partije lijeve orijentacije i ugledan biznismen, tada k tome i koalicioni partner u vladi Socijaldemokratskog saveza, hvalisao se svojim susretima s Milosevicem kao partijskim drugom.

I jos samo nesto: Hg je u makedonskoj javnosti dugo dugo bio babaroga za plasenje iskljucivo kolovodja oslobodilacke nacionalne vojske. Sve dok glavna tuziteljica Carla Del Ponte nije rekla da bi se kandidata moglo naci i na drugoj strani. ministar policije Ljube Boskovski, cini se, prijetnju je shvatio vrlo ozbiljno. Uz to, skopsko predstavnistvo Tribunala svoj rad obavlja u punoj diskreciji. Nacelno, makedonske vlasti obecavaju tijesnu saradnju sa Sudom ali, kako jednom pred Savjetom bezbjednosti OUN rece glavna tuziteljica, pravi test ce biti tek kada budu podignute prve optuznice za zlocine pocinjene tokom krize u samoj Makedoniji. Poslije ovoga zavladao je stravican muk.Grad od tri slova u Holandiji od tada se vise ne pominje ni u krizaljkama.

ZELJKO BAJIC