Manjine na čekanju

Aim, Zagreb, 10.2.2002.

Hrvatska vlast ne zna što bi učinila sa preostalim ovdašnjim Srbima, jer nisu svi pripadnici te nacije utekli iz Hrvatske, a i neki od izbjeglih su se u međuvremenu vratili. Sad, kakva im specijalna prava treba omogućiti, kao najvećoj manjinskoj grupi u Hrvatskoj? Ako bi im omogućili povlastice kao što ih je dobila grupa službenika jedne strane zemlje u Hrvatskoj - a to su rimokatolički svećenici sa ekskluzivnim međudržavnim ugovorima - Srbi u Hrvatskoj bili bi zaista povlašteni nauštrb ostalih građana, baš kao što su to u ovom trenu rimokatolički svećenici. Znači, treba im dati manje od toga. Tražeći mjeru ravnopravnosti za Srbe, hrvatski zakonodavac utvrdio je davno postotak u stanovništvu koji manjine moraju dosegnuti da bi imale pravo na službenu upotrebu svog jezika u Hrvatskoj, na svoje školske programe, te razmjerno sudjelovanje u vlasti, kako lokalnoj tako i državnoj. Međutim, budući da Srbi iz nekog razloga nisu u hrvatske vlasti omiljeni kao rimokatolički kler, mjera je manjinama zacrtana na osam posto, koju nakon egzodusa 1995. godine Srbi ne mogu iskoristiti ni u snu. Čemu usporedba Srba u Hrvatskoj sa položajem katoličkih popova? Odluke i o jednima i o drugima su isključivo političkog karaktera, točnije u potpunosti su ideološki motivirane, te zbog dvostrukog pristupa jedna naglašava drugu. Onih osam posto odredila je HDZ-ova vlast, a ova nova uopće se ne ponaša puno bolje. Nisu dosad popravili ništa od pokvarenog, pa tako niti uvjete diktirane starim odredbama. Donedavni ministar pravosuđa RH Stjepan Ivanišević sastavio je Nacrt prijedloga novoga Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj, no stvar je potom u Saboru zabašurena uvijek djelotvornim guranjem dokumenta u stranu. Nitko nije uspio objasniti zbog čega.

Doduše, potpredsjednik Sabora i najjače koalicijske stranke SDP-a Mato Arlović nabacio je nekoliko razloga, no svi djeluju neuvjerljivo jer ih se po potrebi bez napora može sanirati. Prvenstveno je sporan članak nacrta prijedloga zakona koji kaže da u nekim slučajevima lokalnih samouprava Hrvati mogu imati obilježja manjine. Kada je to prije par mjeseci bilo otkriveno, javnost je više dana skandalizirana novinskim naslovima tipa "Hrvati manjina u svojoj državi!", a da nitko nije ozbiljno poradio na ublažavanju lošeg efekta, tj. ispravljanju nacrta prijedloga zakona. Zbog te formalnosti nacrt prijedloga zakona je pao u nemilost, i sva je prilika da je pronađeno opravdanje za njegovo zanemarivanje, i u krajnjoj liniji neizglasavanje od strane dvotrećinske saborske većine. Kako sada stvari stoje, bit će sastavljen novi Nacrt prijedloga Ustavnog zakona o pravima manjina.

Problem je što sa najavljenom izradom novog dokumenta može proći i poneka redukcija prava što su bili predviđeni prvim nacrtom prijedloga. On se temeljio na Haaškoj konvenciji iz 1991. godine, no Hrvatska ga je tokom devedesetih držala pod svojevrsnom suspenzijom, oduzimajući Srbima pravo po pravo i na papiru, osim što su im prava često bila oduzimana u praksi. Najvidljivije je bilo smanjivanje broja njihovih nacionalnih predstavnika u Hrvatskom saboru, koji je u desetak godina sa 13 zastupnika sveden na jednog, i to ne zbog službeno potvrđenog smanjivanja udjela u ukupnom broju stanovništva, nego silom političke odluke vlastodršca. Ali, ukoliko je to bilo najvidljivije, ono najteže zasigurno je bilo manje vidljivo, a to su sva ona bezbrojna šikaniranja građana srpske nacionalnosti, od izbacivanja sa posla do ubojstava civila, kakvih je devedesetih bilo na stotine.

I dok aktualni zakonodavac odugovlači, interesi srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i dalje se gaze, jer oni i sada imaju pravo na participaciju u lokalnoj samoupravi po nizu općina, a koriste ih samo u dva ili tri slučaja. Razlog je tomu nevjerojatan, i spomenuo ga je nedavno potpredsjednik Vlade RH Goran Granić, koji je pozvao predstavnike općina i gradova da uključe srpske političare u vlast prema realnom udjelu srpskog stanovništva u tim jedinicama. Hrvatske nacionalističke stranke, dakle, drže apsolutnu vlast u mnogim općinama i gradovima - primjerice u Vukovaru, Kninu ili Gračacu - gdje živi i do trećinu ili polovinu Srba, tako što jednostavno ne dopuštaju srpskim političarima ulazak u lokalnu upravu! A potpredsjednik Vlade RH "poziva na uključivanje", umjesto da zapovjedi lokalnim glavešinama da se ne igraju sa Ustavom propisanom jednakošću svih građana.

Ili pogledajmo drugi veliki problem iz svakodnevice, a to su napuštene kuće srpskih izbjeglica, u koje su se uselili hrvatski izbjeglice iz Bosne i Hercegovine ili s Kosova. Potpuno zamršena situacija u Bosni i Hercegovini nudi opravdanje hrvatskim vlastima koje ne čine dovoljno da presele korisnike tuđe imovine, a nakon čega bi imali pravo isto zahtijevati i, recimo, od vlasti Republike Srpske u BiH. Ovakvi problemi nadilaze pitanje broja predstavnika srpske manjine u Hrvatskom saboru, ali probajmo zamisliti sedam-osam zastupnika Srba u parlamentu, koji bi u svakom trenu mogli izvršiti pritisak na političku i širu javnost, zbog konkretnih problema koji njihova manjina doživljava. I to može biti razlog za tihi manevar koalicije na vlasti, koja odjednom ne govori više ništa o nacrtu prijedloga zakona, da ne bi pred vjerojatne skore izbore iritirala javnost Srbima...

Jer kakvu bi samo dreku podigli zastupnici HDZ-a oko propisivanja nekih civilizacijski značajnih prava Srba u Hrvatskoj! To vladajuća koalicija sa SDP-om na čelu ne bi izdržala, taj strašni pritisak uslijed kojega bi valjalo glasno reći da su Srbi ljudi kao i svi drugi, i da im treba omogućiti manjinska prava kako to rade sretnije zemlje u svijetu. Vladajuća koalicija ne želi priznati da te sretnije zemlje nisu takva prava dale manjinama zato što su sretne, nego su sretne zato što su naučile živjeti sa sugrađanima koji nisu po svakom kolektivnom principu istovjetni većini ostalih. A mi ovdje još uvijek ne znamo ni koliko ima Srba u Hrvatskoj, jer se već pola godine ne iznose podaci sa posljednjeg popisa stanovništva. Tek se načelno zna da "konačno rješenje" nad njima ipak nije provedeno tako uspješno, kao ranije nad ovdašnjim Židovima, Romima, Talijanima i Nijemcima.

Igor Lasić