Putuju samo odabrani

Part of dossier VIZNI REŽIM U ZEMLJAMA BIVŠE SFRJ Jan 25, 2002
Bosna i Hercegovina:

Svjetlana MUSTAFIĆ

Građani Bosne i Hercegovine teško da bilo gdje na svijetu mogu otputovati a da se pri tom dobro ne namuče dok ne prikupe gomilu potrebnih papira za vizu. Jedino su u boljem položaju ukoliko su "odabrani" pa posjeduju diplomatske pasoše, od kojih se uglavnom ne žele rastati ni kad im funkcije prestanu.

Broj zemlja koje traže ulaznu vizu za građane BiH ponižavajuće je dugačak, a teško se može naći državljanin BiH koji tako često putuje u Antigvu i Barbudu, Azerbejdžan, Bahrein, Belize, Botswanu, Brineje, Butan, Lesoto, Liberiju, Malavi, Mauritinaiju, Samou, Kirgistan, Sv.Luciju, Tanzaniju, Togo, Tongo, Trinidad i Tobago, Sv.Vincent i Grenadin, Surinam, Džibuti, Mianmar, Mikronezija, Tuvalu.

Bosanci i Hercegovci sa ogorčenjem odmahuju glavama na konstataciju da niti u zemlje za koje jedva da znaju gdje se nalaze ne mogu ući bez vize. Vjerovanje da su dio Evrope, pa makar i one istočne ili balkanske, ostavlja ih u uvjerenju kako im se velika nepravda čini gotovo deceniju od osamostaljenja i pet i po godina od završetka rata.

Austrija, Belgija, Luksembrug, Francuska, Grčka, Portugal, Mađarska, Bugarska, Norveška, Danska, Finska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Švicarska, Češka, Italija, Njemačka, Velika Britanija - su neke od evropskih zemalja u kojima Bosancima i Hercegovcima treba ulazna viza. Za putovanja u udaljene i egzotične destinacije poput Bahama, Barbadosa, Tajlanda, Venecuele, Jamajke, Fidžija, Kostarike nije ništa drugačije. Ako je vjerovati stotina onih koji svakodnevno od ranih jutarnjih ili kasnih noćnih sati stoje u redovima pred ambasadama, nešto više razumijevanja službenici (domaće osoblje) pokazuju za one na čijim se pasošima ne nalazi oznaka "Republika Srpska"

Ipak, sve ovo ne smeta turističkim agencijama da prodaju svoje angažmane za putovanja u razne dijelove svijeta, mada se najčešće putuje u Tunis, za koji ne treba viza. Građani Bosne i Hercegovine u svega osamnaest zemalja svijeta mogu putovati bez ulazne vize. Osim susjeda Hrvatske i SR Jugoslavije, i Makedonije, zemalja nastalih raspadom nekadašnje nam zajedničke države, to su Bjelorusija, Dominikanska Republika, Ekvador, Kazahstan i Ruska Federacija (potrebno je garantno pismo ili poslovni poziv), Kuba, Malezija, Rumunija, Sejšeli, Solomonski otoci, Šri lanka, Tunis, Turska, Ukrajina i Zapadna Samoa.

Državljani BiH koji posjeduju šengen vizu ili imaju odobren boravak u zemljama EU ne trebaju vizu za tranzit kroz Republiku Sloveniju. Hrvatska bi trebalo da ovih dana donese odluku o uvođenju posebnog režima prelaska granice sa BiH, čime će građanima dvije države biti omogućeno da granicu prelaze samo sa ličnom kartom. Hrvatska je ranijem međudržavnom dogovoru o liberalizaciji prelaska granice, bila dužna propuštati bh. građane sa ličnim kartama za vrijeme turistieke sezone. No, za razliku od prošle, sada je sporan prelazak maloljetnih lica, koji još uvijek ne posjeduju lične karte. Dogovoreno je da se to riješi posebnim protokolom na osnovu kojeg bi maloljetnici mogli prelaziti granicu sa nekim drugim identifikacijskim dokumentom, rodnim listom sa slikom, zdravstvenom legitimacijom.

BiH je zbog ovog sporazuma sa Hrvatskom, kao ustupak susjedima, ukinula vize za Češke, Slovačke i mađarske građane, pa je sada omogućen slobodan prolaz i kraai put do Jadrana za oko 500 hiljada turista iz ovih zemalja. Sporazum se trebao početi primjenjivati od 1. jula, no mnogi Bosanci i Hercegovci bili su neprijatno iznenađeni kada su, zaputivši se na Jadran sa ličnim kartama bili vraćeni sa granice. Odluka će se, dakle početi primjenjivati tek pošto Hrvatska Vlada potvrdi ovaj sporazum, koja još uvijek konsultira nadležna tijela o ovom pitanju.

Dosadašnji režim ulaska u SRJ bio je diskriminatorski u odnosu na građane Federacije. Oni su morali pokazati pasoš i sa vizom prelaziti Drinu, dok je za one sa prebivalištem u Republici Srpskoj bila potrebna samo lična karta. Ovih dana je najavljeno da će se barem u toku turističke sezone i za građane Federacije pojednostaviti ulazak u SRJ, odnosno da ae od prvih dana jula svi iz BiH preko Drine moći samo sa ličnom kartom. Od zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije Bosancima i Hercegovcima viza treba samo za Sloveniju, ali je besplatna.

Bosna i Hercegovina uvela je vizni režim za većinu zemalje, osim nekih četrdesetak za koje ne treba viza. To su: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Greka, Iran, Irska, Italija, Japan, Kanada, Katar, Kuvajt, SAD, Tunis, Vatikan, Velika Britanija, Njemačka, Španija, Švajcarska, Švedska, Nizozemska, Norveška, Mađarska, Rumunija, Bahrein, Brunej, Lihtenštajn, Luksemburg, Malezija, Oman, Porugal, Ruska Federacija, Hrvatska, Makedonija, San Marino, Saudijska Arabija, Slovenija, SR Jugoslavija, Turska, UA Emirati. Državljani svih ostalih zemlja dužni su prilikom ulaska u BiH posjedovati ulaznu vizu. Vize se izdaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u inostranstvu. Jednokratna ulazno -izlazna viza ili tranzitna viza košta 40 DEM, višekratna ulazno-izlazna viza od 90 dana 70 DEM i poslovna viza preko 90 dana 90 DEM.

Bosanac i Hercegovac koji želi, na primjer, otputovati u Dansku morat će podnijeti u sarajevskom konzulatu zahtjev na koji se čeka potvrda oko dva mjeseca, a pri tom će platiti 45, 50 ili 60 KM ovisno od toga koju vizu traži. Jedna od zemalja u koju naši državljani najviše idu jeste SAD, s obzirom na veliki broj naših izbjeglica tamo, te onih na studijima, kao i "obećanog raja".Neuseljenieka viza se može podnijeti tri dana u sedmici, a ukoliko se odobri, možete već narednog dana doći po nju. Ipak, svako mora platiti 45 US dolara nepovratnu taksu, dakle, bilo da dobijete vizu ili ne.

Problem granica, slaba saradnja između policija entiteta u BiH čini ovu zemlju pogodnim tlom za ilegalne kanale - šverca ljudima, robom. Ogroman broj Kineza koji sve više naseljavaju glavni grad države stigao je u cisternama preko Pala, a potom se samo niz planinu spustili u grad. Republika Srpska koja graniči niz Drinu sa Jugoslavijom ima tek simboličnu državnu granicu, mada ona u stavrnosti ne postoji. Iz Republike Srpske u Federaciju preko Jugoslavije može ući ko hoće pa su to, recimo, kriminalci iskoristili da dovode djevojke iz bivše Rusije za rad u noćnim klubovima. Bosanska policija u posljednje vrijeme u nekoliko navrata pravila je racije u poznatim lokalima za koje su sumnjalo da drže pod prisilom ove nesretnice. Ali, bez pooštravanja pregleda na granicama, sigurno je da se ništa radikalnije neće dogoditi. BiH će biti "meka" za sve vrste trgovine ljudima. Tek malo bolja situacija u posljednje vrijeme je na drugoj strani, gdje se Hercegovina dodiruje sa Hrvatskom i gdje granica postaje "tvrđa".