Muke sa eurom

Banjaluka, 25. Januar 2002. (AIM)

U posljednjih mjesec dana građani Republike Srpske (RS), koji su radi zamjene posljednjih zaliha njemačkih maraka 'iz slamarica', posjetili ovdašnje banke, bili su svjedoci scena koje su ih neodoljivo podsjetile na inflatorne predratne godine. Nestašica deviza, redovi, uvođenje u spiskove i naručivanje za sutradan, zasigurno nisu stanovništvu povratile duboko poljuljano povjerenje u banke. Oni koji su odlučili da dobre stare dojč marke promjene za domaću valutu dobili su dodatni razlog za sumnju: na blagajnama su im isplaćivani buntovi konvertibilnih maraka u sitnim apoenima, novih, 'kao ispod čekića'. U posljednje vrijeme tržište RS je prosto preplavljeno taze novčanicama od 20 KM.

Nerijetko se događa da mali privrednici koji polažu pazare u njemačkim markama ni nakon nekoliko dana ne mogu svoj novac podići u eurima, nego im preostaje da se zadovolje 'sitno sjeckanim' konvertibilnim markama, ili da uzmu natrag DM. Bankari ne poriču da ima ovakvih slučajeva, ali kažu: tržište je otvoreno, konkurencija žestoka i svako ima pravo da svoj novac podigne i ponudi banci koja nudi povoljnije uslove.

Uvođenjem eura u zamjenu za valute dvanaest evropskih zemalja, oživjelo je i crno tržište deviza u RS. Ulični dileri koji su, u posljednjih nekoliko godina, a naročito nakon povlačenja yu dinara iz opticaja, uglavnom 'radili na sitno' ili se bavili preprodajom pri pejd paketa za mobilnu telefoniju, sada opet imaju pune ruke posla. Mnogi građani se odlučuju da njemačke marke zamjene na ulici iz navike, ali i zato što se ovdje 'trgovina' obavlja brže i uz manje peripetija. Uz euro i konvertibilnu marku, najtraženiji su švajcarski franci i američki dolari.

Bankari upozoravaju da je zamjena novca na ulici rizična, a mnoge banke, koje se svakodnevno bore sa nestašicom eura i drugih stranih valuta, pokušavaju da svoje klijente privole ili primoraju na štednju. "Konvertibilnih maraka ima dovoljno, istina, uglavnom u sitnim apoenima. Zamjena DM u KM može se obaviti odmah ili u roku od nekoliko sati. Što se tiče eura, situacija je komplikovanija, jer od Centralne banke BiH ne možemo dobiti dovoljne količine evropske valute iako im odmah u zamjenu nudimo DM", objašnjava Nevenka Čikić, direktor sektora za poslove sa stanovništvom u Banjalučkoj banci. "Građanima zato nudimo da DM ili druge valute iz 'korpe dvanestorice' polože kod nas na deviznu štednju. Oni kojima je novac potreban za trošenje ionako su potrebne konvertibilne marke, a oni koji žele svoje devize čuvati, mogu ih pohraniti kod nas", kaže.

Objašnjenje izgleda sasvim logično, ali ova logika je teško prihvatljiva u RS, u kojoj starim deviznim štedišama banke već odavno duguju 1,6 milijardi maraka. Više od pola miliona izvaranih građana, koji vjerovatno nikad neće vidjeti svoje teško zarađene predratne devize, vjerovatno ne gore od želje da ponovo postanu devizne štediše. "Očekivali smo ovakvu potražnju, pa smo u skladu sa našim planom potraživali od Centralne banke BiH za prvu dekadu 10 miliona eura, ali nam je odobreno jedva milion. Ne znam zašto je to tako, vjerovatno su posrijedi politički razlozi. Moguće je da Centralna banka na ovaj način hoće da favorizuje domaću valutu", smatra Čikićeva. Ona tvrdi da Banjalučka Banka nudi svojim klijentima zamjenu novca po najpovoljnijim uslovima: uz proviziju od pola procenta, ako potražuju domaću valutu, odnosno uz jedan posto provizije prilikom zamjene za euro.

Zamjena njemačkih maraka u švajcarske franke ili američke dolare u Banjalučkoj banci je gotovo nemoguća. "Ove valute se ne mogu kupiti od Centralne banke BiH, nego jedino prikupiti od klijenata, a niko u posljednjih pola godine dolare i 'švajcarce' ne donosi u banke. Mi imamo švajcarske franke na računu, jer poslujemo i sa našim građanima u Švajcarskoj, ali ih nemamo u gotovu, a ne možemo ih fizički dopremiti iz inostranstva jer bi to za nas bio prevelik rizik", objašnjava Nevenka Čikić.

U ukupnoj potražnji gotovog novca, klijenti Banjalučke banke u dvije trećine slučajeva traže euro. Od nove godine, najveći problem ovoj banci je kako da udovolji zahtjevima klijenata da kojih im je naročito stalo: Misiji UN-a, SFOR-u i drugim stranim organizacijama, koje usluge Banjalučke banke koriste još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. "Oni neće konvertibilnu marku, ili uzimaju manji dio novca u našoj valuti, radi isplaćivanja plata lokalnom osoblju. Traže uglavnom euro. Ali, u najboljem slučaju mi uspijevamo da im ga obezbijedimo u apoenima od 500 eura, što njima naravno ne odgovara", kaže Čikićeva, dodajući da joj nije jasno kuda su nestali krupni apoeni KM-a i sitne novčanice eura.

Mada u Banjalučkoj banci za probleme sa kojima se, zbog uvođenja eura, bore u posljednjih mjesec dana, krive uglavnom Centralnu banku BiH, koja navodno ne uspijeva da ih 'prati', činjenica je da jedna od najvećih banaka u RS muči muku sa sopstvenom likvidnošću. Značajnije zalihe gotovog novca omogućile bi im da odgovore zahtjevima klijenata i bez 'dnevne trgovine' sa Centralnom bankom."Nismo nelikvidni, ali ne možemo reći ni da smo potpuno zadovoljni", komentariše Nevenka Čikić, dodajući da bi već ovih dana Banjalučka banka mogla postati dnevno likvidna, jer će dodatne količine novca obezbijediti 'Verano motors'. Ova beogradska firma je nedavno kupila 67 odsto akcija banke i postala njen većinski vlasnik.

U Razvojnoj banci, kako tvrdi Ranko Labović, zamjenik direktora, u posljednja dva mjeseca je, nauštrb profitabilnosti postignuta 'izuzetna likvidnost'. Razvojna banka je prva u RS, još u oktobru 2001, počela marketinšku kampanju za zamjenu njemačke marke u euro. I u ovoj banci pokušavaju građane ubijediti da postanu štediše: proviziju od jedan odsto prilikom zamjene DM ili druge strane valute u domaću KM, klijenti mogu izbjeći ukoliko svoj novac, uz povoljnu kamatu, oroče na jedan mjesec. "Na ovaj način u od početka projekta građani su nam povjerili na štednju više od 20 miliona DM", kaže Labović. Po njegovim riječima, prosječno dnevno se zamjeni oko osam miliona DM i to uglavnom u KM. "Iznosi do 5 hiljada maraka mogu se promijeniti odmah na šalteru banke, a za veće iznose potrebno se najaviti, ali ne zato što nemamo novaca, nego da bismo zamjenu obavili u posebnoj prostoriji i po posebnom metodu", kaže Labović.

Labović priznaje da ni Razvojna banka ne može u svakom trenutku udovoljiti klijentima koji mijenjaju veće količine stranog novca za euro, jer se nova evropska valuta, ustvari, preko Centralne banke 'uvozi' iz zemalja EU. Ipak, za Razvojnu banku to nije prevelik problem, jer njihovi klijentu u 80 odsto slučajeva DM mijenjaju za domaću valutu. On upozorava građane da prilikom zamjene DM mogu postati žrtve prevare. Na ulici, dileri im mogu podvaliti lažne ili falsifikovane novčanice evropske valute, jer građani uglavnom ne znaju kako euro izgleda. "I neke banke se u ovom procesu ponašaju nekorektno, jer nude klijentima konverziju bez ikakve provizije, ali uz nepovoljan kurs, tako da je onaj ko kod njih mijenja novac ustvari na gubitku", objašnjava Labović.

U BiH je, prema procjenama Centralne banke, u opticaju bilo oko milijardu DM, koje su funkcionisale i kao platežno sredstvo. Svake godine Centralna banka BIH je izvlačila iz opticaja 700 do 800 miliona DM i slala ih u Njemačku. Proces zamjene njemačke marke za euro, kako tvrde u Uredu za odnose sa javnošću Centralne banke BIH, nije izazvao nikakve poremećaje na domaćem tržištu novca. Naprotiv: devizne rezerve BiH su povećane, povećana je i količina domaće valute u opticaju, kao i nivo štednje u komercijalnim bankama.

Povećanje mase KM u opticaju, tvrde u Centralnoj banci BIH, neće izazvati inflaciju. Mada izgledaju kao nove, novčanice KM koje su se nedavno pojavile na tržištu, nisu posljedica dodatnog štamapanja novca. Sve te banknote su štampane još 1998. godine, ali su do sada bile pohranjene u trezorima. Sve izdane novčanice imaju potpuno devizno pokriće, tvrde u Centralnoj banci BiH.

Ipak, građani RS se teška srca odvajaju od njemačke marke, jedine valute kojoj su u posljednjih 20 godina mogli bezrezervno vjerovati. I u ratu i u miru jedino se 'orlovima' moglo kupiti sve: od hrane i lijeka, do radnog mjesta, fakultetske diplome i sigurnosti za 'crne dane'. I danas DM rado primaju trgovci na pijaci i u većini prodavnica. Jedan od razloga vezanosti za njemačku marku je i taj što je 'laka za računanje'. Pošto se domaća KM kursom vezala za DM, sve cijene su bile 1:1. Sa eurom i kursom od 1,9558 ipak ide malo teže. Ali, evropski zapad se pobrinuo i za to izbacivši na tržište kalkulatore, koji automtski, pritiskom na dugme, preračunavaju 'stare' valute na euro. Ovakvi kalkulatori ugrađeni su u nove tipove mobilnih telefona, pa čak i u skuplje novčanike. Kako nezvanično saznajemo, prvi primjerci ove modne novotarije pojavili su se i u RS. Naravno, kod klijentele sa dubljim džepom. Sirotinji koja mijenja nekoliko desetina maraka, jednostavnije je kurs zaokružiti na 1:2.

Milkica Milojević (AIM)