Poruke mrznje

Docek ťSrpske noveŤ u Podgorici

Uz izlive srpskog patriotizma i povike ťOvo je SrbijaŤ proslavljena je burno u Crnoj Gori Nova godina po julijanskom kalendaru

AIM Podgorica, 15.01.2002. godine

Pristalice koalicije ťZajedno za Jugoslaviju' poslusale su jednog od svojih lidera i preko glavnog podgorickog trga Ivana Milutinovica pristizali na mjesto proslave pravoslavne Nove Godine ispred crkve Svetog Dorda u blizini centra Podgorice. Taj poziv je bio produkt revolta zbog toga sto je policija zabranila odrzavanje manifestacije na glavnom trgu organizatorima koji su se sporili oko preceg prava proslave julijanske nove godine - koalicije ťZajedno za JugoslavijuŤ sa jedne i Udruzenja estradnih umjetnika i nezavisne asocijacije mladih sa druge strane.

Prilazeci te veceri okupljalistu, pristalice projugoslovenskih partija u Crnoj Gori, imali su priliku da na svakom koraku kupe pomagala za prirodno zagrijavanje - pivo, vino, kokice, a za borbu protiv uroka crkvene amajlije, krstove od tisovine uz besplatne slike haskih optuzenika Radovana Karadzica i Ratka Mladica. Medjutim oni koji su dosli do same bine nisu morali da trose novac barem na slike kandidata za Hag jer su se na tom mjestu djelili zajedno sa slikama Draze Mihajlovica i Slobodana Milosevica.

Ikonografija koju je publika uprilicila na proslavi pravoslavne Nove Godine bila je vrlo slicna, ako ne identicna, sa onima od prethodnih godine kada su ťsrpske noveŤ organizovali predstavniuci stranaka bliskih Slobodanu Milosevicu, Radovanu Karadzicu, odnosno srpskim nacionalistima.

Tako i ovog 13. januara. Srpske i jugoslvovenske zastave, cetnicki barjaci, stranacke zastave Socijalisticke narodne partije, Narodne stranke i Srpske radikalne stranke, sajkace sa kokardama, uzdignuta tri prsta, usklici Jugoslaviji, Srbiji... To je bila forma kojom su prisutni ispracali staru i ulazili u novu srpsku godinu. Prije samog pocetka zvanicnog programa koji je kasnio oko pola sata, di dzej je vrtio cetiri numere koje su zabavljale okupljene: "Vidovdan" - ko da mi otme iz moje duse Kosovo, "Igra r'n'r cela Jugoslavija", "Jugoslavijo- pomozi mi" i "Jugoslovenka". Te cetiri numere su bile pustane jedna za drugom sat i po prije nego sso je voditelj uskliknuo da program pocinje a sto je publika pozdravila gromoglasnim skandiranjem 'Milo - Turcine'.

Istovremeno voditelj programa je pozvao na ťsvekoliko bratsko i cojsko pomirenjeŤ . "Sve je na ovom velicanstvenom skupu u Bo-anskom znaku. Vrijeme je na nasoj strani i neka nam je sa srecom. Siguran sam da cemo zadrzati dostojanstvo ovog skupa, to se od nas i ocekuje to je u nasim genima i svi oni koji misle da se to nece dogoditi grdno se varaju. Naravno, Jugoslavija stanuje veceras ovdje- Jugoslavija je u Crnoj Gori. Znaju oni dobro koliko nas ima!", viknuo je voditelj, pozdravljen poklicima publike.

I zaista, uprkos zloslutnim najavama, nije bilo incidenata, osim sto su, kako to uvjek biva, pijane klince iznosili iz mase i ostavljali po strani u sedecem polozaju da docekaju Novu Godinu.

Sam program je bio bez inovacija - redali su se pjevaci narodne i zabavne muzike. Prvo su nastupali manje afirmisani pjevaci, a zatim kako se blizila ponoc na red su dolazili oni najpopularniji medju kojima su Miroslav Ilic i Ekstra Nena. Medutim, vecini je muzika bila tek zagrijavanje za politicke parole. A tu je bilo raznovrsno: od samog pocetka krenulo se ťtvrdimŤ zaklinjanjem u srpsko Kosovo koju je je najbolje odslikavala pjesma ciji su stihovi "Srbija cela pesmom mirise, andele cuvaj kosovsku slavu..." , a zatim su nastupili trubaci Slobodana Mulina koji su publici donijeli pozdrave sa Zlatibora pjesmom 'Zlatibore pitaj Taru da li pamtis ljubav staru'. Nekoliko indipendentista koji su, iz samo njima poznatih razloga, prisustvovali skupu je bilo izuzetno zadovoljno kada je na red dosao stih 'Tara(rijeka u CG) njemu (Zlatiboru planini u Srbiji) odgovara, ne vraca se ljubav stara'. Medutim pravi delirijum medju publikom izazvala je pjesma 'Tamo daleko', a posebno posljednji stih koji je Mulina izuzetno naglasio '...s ponosom gordim vicem zivela Srbijaaa...". Po automatizmu publika je pocela sa skandiranjem, "Ovo je Srbija".

Nesto pred ponoc nastupio je Miroslav Ilic koji je nakon par pjesama priznao da su mu proradile emocije pa se obratio publici sljedecim rijecima: "Postovani prijatelji, mene su ovde zvali da pevam, ali verujte mi: emocije su proradile, moram ipak nesto da vam kazem. Mene niko do sad nista nije pitao. Ali ako me sutra neko bude pitao, da li ja Sumadinac zelim da zivim sa vama u istoj drzavi, moj odgovor je - zelim", nakon ovoga nastala je opssa pometnja i skandiranje u znak odobravanja.

Tokom citavog petocasovnog koncerta emitovano je i otpjevano tek tri - cetiri crnogorske pjesme sto po reakcijama, publici nije mnogo smetalo. Naprotiv, medu onima koji su bili obavijeni radikalskim zastavama i crnim cetnickim zastavama sa mrtvackom glavom - i to je bilo previse.

Nakon toga voditelj je konstatovao da je prisutno 100.000 gradana (!) i u to ironicno ubrojao i policiju koja je obezbjedivala skup i koja se nalazila oko drzavnih objekata. On je pozdravio i lidere koalicije ťZajedno za JugoslavijuŤ koji su se pojavili na bini, ali nisu drzali nikakve govore. Za razliku od prosle godine kada je ponoc docekana uz pjesmu ťIgrale se delije na sred zemlje SrbijeŤ , ovoga puta se u julijansku Novu Godinu uslo uz zvuke crkvenih zvona i vec klasicnom pucnjavom iz svih oruzja. Svestenici Srpske pravoslavne crkve na celu sa mitropolitom Amfilohijem odrzali su svetu arhejerejsku liturgiju. A nakon toga okupljenima se obratio mitropolit Amfilohije koji je bio izuzetno zadovoljan sto na skupu dominiraju mladi ljudi.

Osim sto je pozelio okupljenima srecu, vracanje vjere i vrlina, zajednistvo i ljubav, srpski mitropolit je odrzao i duzi politicki govor koji bi, ocito, trebalo da bude i smjernica daljim potezima jugoslovenske koalicije i prosrpskim snagama u Crnoj Gori. On je, izmedu ostalog, rekao: "Da u Novoj Godini bude vise novih hramova, novih fabrika, bolnica i skola, da bude sto manje muvlje pameti u Crnoj Gori i medju Crnogorcima. Da je sto manje onih koji se klanjaju prokletom caru Dukljaninu i neka svaki Crnogorac paganskog cara Dukljanina prikuje cekicem za Vezirov most. Da da Bog da bude sto manje laznih akademika i laznih istoricara. Neka Bog podari obnovu naseg svestenstva i obnovu onih koji vode ovaj narod da ga ne zavode".

Mitropolit Amfilohije se osvrnuo i na put u Evropu u koju se po njemu ne ide kao prosjak. "Ne moze se u Evropu ici bez svetih gusala i Oktoiha. Ne moze se u Evropu koja se integrise, ici gazeci bracu svoju ni razarajuci onu drzavu, za koju su svi u istoriji Crne Gore zrtvovali sve sto su imali. Ne moze se u jedinstvo covjecanstva ulaziti sa prokletim diobama, prokletim polarizacijama. Da u Novoj Godini bude sto manje svercera cigara, prodavaca droge, podvodaca...".

Ov rijeci je masa docekala sa velikim odobravanjem, a dok je mitropilt SPC govorio o ťcaru DukljanaŤ ponovo su se zaculi povici ťMilo-TurcineŤ i ťOvo je SrbijaŤ.

Nakon besjede Amfilohija narodnjaci su nastavili da zabavljaju uglavnom mladu publiku dok su stariji poceli da se razilaze. Patriotizma za jedno vece je bilo dovoljno, kako rece jedan momak. Ostavljajuci za sobom ogromnu srcu od vinskih flasa i tehnicare da skidaju zvucnike sa bedema crkve Svetog Dorda, publika se razilazila uz cetnicke pjesme (Od Topole, do Topole.. Spremte se, spremte...)

U novogodisnjem podgorickom jutru 14. januara odjekivalo je niz ulice "Ko to kaze... Srbija je mala...nije mala...triput ratovala...i opet ce...ako Bog da srece!?" Prisutni nisu imali dilemu o tome koji je terminoloski ispravan naziv skupa - nije proslava pravoslavne vec srpske Nove godine u Crnoj Gori.

Srdan JANKOVIC (AIM)