Luka Ploče pod političkom pločom

Aim, Zagreb, 15.1.2002.

Poslovična sposobnost hrvatske politike da gotovo svaki pokušaj međunarodne suradnje pretvori u internacionalni skandal ne samo da nije iščeznula detroniziranjem HDZ-a, nego se ovih dana, na primjeru Sporazuma s Bosnom i Hercegovinom o Luci Ploče, ukazuje u svojem reprezentativnom obličju. Dugogodišnje rogoborenje dijela pločanskih desničara protiv ratifikacije Sporazuma postalo je službenim hrvatskim stavom, pa se potpisanom obliku suradnje s BiH trenutačno podjednako protive pločanski ratni dragovoljci - tzv. lučka garda, poznata po maštovitim načinima utjerivanja straha u kosti svojim sugrađanima tokom rata - te mjesni HDZ-ovci i SDP-ovci osnaženi podrškom svojega stranačkog kolege Zdravka Tomca, potpredsjednika Sabora i predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku.

Sporazum koji su 1998. godine pod međunarodnim pritiskom potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović za Hrvatsku je navodno sporan zbog odredbi o načinu upravljanja Lukom. Luka bi, naime, imala trinaesteročlano Upravno vijeće u kojemu bi bilo osam predstavnika Hrvatske i pet članova iz BiH. U slučaju kad je troje članova Vijeća protiv neke odluke, zasjeda arbitražno tijelo sastavljeno od po tri predstavnika dviju država; ako se ni oni ne usuglase, konačni sud donosi predstavnik međunarodne zajednice. Upravo ta prisutnost međunarodnog predstavnika tjera pjenu na usta protivnicima Sporazuma, jer u njoj vide perfidan oblik zadiranja u hrvatski suverenitet, a rečenica kojom elaboriraju takav stav najčešće glasi "sigurno je da će tri Bosanca uvijek biti protiv, pa će onda odlučivati stranci, a znamo koliko su nam neskloni" i, što je najzanimljivije, kao mantru ponavljaju je i desničari i "ljevičari".

Inače, odmah po potpisivanju Sporazuma, dakle još 1998. godine, pločanska je desnica potaknula plamen nezadovoljstva, tako snažan da je iz Zagreba u vatrogasnu misiju poslan Mate Granić, tadašnji šef diplomacije, koji je domaćinima ukratko pojasnio HDZ-ovu diplomatsku strategiju - potpisati sve, ispuniti malo ili ništa. U skladu s tim, u Pločama se stanje počelo smirivati, a život se odvijao kao da ništa nije potpisano.

No, nakon što je BiH ratificirala Sporazum, kada je postalo pitanje vremena kad će to učiniti i Sabor, oglasila se već spomenuta "lučka garda". Ona je, okupljena u dva sindikata i dvije udruge dragovoljaca zaposlenih u Luci, u studenome prošle godine Vladi uputila pismo u kojemu traži da se "u tolerantnom dijalogu i razumnom dogovoru" pronađu rješenja, ili će u protivnom, tolerantno i razumno, "skupa s ostalim udrugama, građanima Neretve i Hrvatske pokrenuti odlučne i radikalne mjere radi zaštite naših interesa - uključujući građanski neposluh, preuzimanje luke od strane zaposlenika, te primjenu sile u skladu sa Zakonom, pozivajući se na institut samopomoći".

Obilato traumatizirana desničarskim upražnjavanjem "instituta samopomoći" na jugu države i očito uplašena mogućim novim nemirima, vlast je ovaj i slične glasove iz Ploča počela uzimati vrlo ozbiljno. Alojz Tušek, ministar pomorstva, prometa i veza, pledirao je da se ratifikacija Sporazuma prolongira do okončanja privatizacije Luke; Tomac ovih dana kaže da ratifikacije neće biti ako se Sporazum ne izmijeni aneksom, kojim bi se uklonila mogućnost da predstavnik međunarodne zajednice arbitrira. Vlada se uglavnom usuglasila da joj Sporazum nije po volji, tek se potpredsjednik Vlade Slavko Linić založio da se Sporazum ratificira u sadašnjem obliku.

Iako službeno Sarajevo nema ništa protiv unošenja aneksa, samo traži da Zagreb konačno ratificira Sporazum, te da se suradnja u Luci počne odvijati prema ugovorenim odredbama, strasti u Pločama i dalje se ne smiruju, a radikalizmu "lučke garde" pridružili su se i lokalni političari. HDZ-ovci kažu da je bolje ne surađivati s Bosnom, negoli dopustiti strancima da se upliću u upravljanje Lukom, a najdalje je otišao Ante Karamatić, SDP-ovac i pločanski gradonačelnik, koji je ustvrdio da dio BiH pripada onom svijetu koji je 11. rujna napao WTC, pa stoga nalaže krajnji oprez u suradnji sa susjednom državom. Takve rečenice jednoga socijaldemokrate mogu se razumjeti kad se zna da je SDP zavladao Pločama uz pomoć dvojice neovisnih vijećnika, koji su tijesno povezani s Hrvatskom pučkom strankom Tomislava Merčepa.

Lokalni radikali previđaju jednu, njima posve nebitnu činjenicu: Ploče žive od Luke. Grad je i podignut kao prometno i lučko čvorište, a luka je, vele Pločani, "oduvijek bila hrvatska, ali za potrebe BiH". Gotovo cjelokupni lučki promet bio je namijenjen bosanskohercegovačkoj privredi, a rat i razaranja su, prema zakonu spojenih usuda, drastično umanjili promet u luci i na željezničkom kolodvoru s predratnih četiri i pol milijuna tona tereta na prošlogodišnjih 600 tisuća. No, vjerojatno ni toga tereta ne bi bilo da nije BiH, točnije mostarskoga Aluminija, čiji poslovi omogućavaju luci kakav takav život.

Zaboravljaju se i tvrdnje Ante Jelčića, direktora Luke iz njezinih zlatnih godina, koji kaže da Sporazum jest neuobičajen, jer "nije praksa da predstavnik međunarodne zajednice bude u arbitražnom tijelu" , ali nipošto nije štetan, pa ga, kad je već potpisan, treba ratificirati i provoditi bez nepotrebnih politizacija. Konačno, previđa se da se usporedo sa slabljenjem Luke gasilo i pločansko gospodarstvo, pa u Pločama danas radi 2300 ljudi, dok je prije rata samo Luka imala 2000 zaposlenika.

Kako se iza mnogih priča o zaštiti visokih nacionalnih interesa kriju niski porivi, tako ni u sagi o pločanskoj Luci ne treba zanemariti one koji u opstruiranju Sporazuma vide bojazan sadašnjih gospodara Luke da stranci ne dobiju uvid u njihove aktivnosti. Lukom šefuju isti likovi kao i u vrijeme HDZ-a; vodi je bivši HDZ-ovski ministar pomorstva, prometa i veza Ivan Pavlović, koji je sve važnije lučke poslove povjerio svojim intimusima. Oni se nadaju da će i u privatizaciji zadržati pozicije - 51 posto vlasničkoga udjela u Luci sada ima država, dok 49 pripada malim dioničarima - pa računaju i da bi ih upletanje stranaca moglo ugroziti. A valjda nema efektnijega načina zaštite prigrabljenih privilegija i "miniranja" suradnje sa strancima od zazivanja zaštite nacionalnih interesa.

Vladimir Matijanić