Deset godina RS: Pod svetionikom sa Pala

Banjaluka, 9. Januar 2002 (AIM)

"Prisjetimo se i ne zaboravimo Pale, naš svetionik u ratnom vihoru, mjesto gdje smo donijeli sve velike istorijske odluke i mjesto koje je s pravom vječno ostalo u našim srcima. I mnogih likova i imena koji su obilježavali ovo vrijeme, a danas nisu među živima.!' Ovako je počeo svoje obraćanje na svečanoj akademiji povodom proslave deset godina postojanja Republike Srpske (RS) predsjednik Republike Mirko Šarović. (Podsjećanja radi, 9. januara

1. godine Skupština srpskog naroda BiH donijela je Deklaraciju o proglašenju Republike Srpske, koja je svoj Ustav dobila 28. februara, a Vojsku RS 13. maja iste godine).

Epsko nadahnuće nije jenjavalo u dvadesetominutnom čitanju desetak stranica prigodnog govora:"Prije deset godina naša sudbina je bila mala hrid u uzburkanom moru. Danas je Republika Srpska sjeme koje se ničim ne može istrijebiti. Pišemo nove stranice našeg postojanja. Republika Srpska je na početku, a ne na kraju svog puta. Naša budućnost je veća od naše prošlosti." I tako redom!

Veličanje 'neuništivog sjemena' nije moglo proći bez osvrta na način njegovog stvaranja. "Okrenuvši glavu unazad, mi se nemamo čega postidjeti. Naš put je bio ispravni put i ponovo da se vratimo, mi bismo krenuli istim putem!", uzviknuo je, ne trepnuvši, predsjednik Šarović. U samo jednoj rečenici, najodgovorniji funkcioner državne vlasti u RS, šest godina nakon završetka rata, nije našao za potrebno da osudi masovne zločine, rušenje bogomolja, paljevine sela i opsade gradova. Dva miliona izbjeglih i raseljenih građana zemlje u kojoj vrši vlast za Šarovića su posledica 'ispravnog puta' i časne borbe!

Sa ovakvom državničkom etikom i političkom moralnošću predsjednik Šarović uvjerava građane RS i BiH u 'nove stranice našeg postojanja'. "Ovaj naš ratni put je naša pravedna borba i njenu čistotu i dostojanstvo moramo zaštititi u vremenu pred nama", poručuje predsjednik Kancelariji visokog predstavnika (OHR) i Volfgangu Petriču, koji očekuje da rukovodstvo ovog entiteta napokon pokaže odlučnost u implementaciji Dejtonskog sporazuma, a posebno u odnosu prema počinjenim ratnim zločinima i izručenju osumnjičenih za ratne zločine. Umjesto osude zločina, Šarović je prisutne pozvao da se prisjete 'likova i imena koji su obilježili ovo vrijeme, a danas nisu među živima'!

Poslije etičkog i moralnog vrednovanja rata, Šarović je prešao na političko podučavanje kako sačuvati RS. Tom dijelu naukovanja prethodiće kategorički imperativ: "Ostvarenih pozicija se nećemo odreći, jer nemamo kud nazad. Suviše su nam velika groblja da bi to učinili!" A potom slijedi nezaobilazan politički marketing: političko okupljanje oko platforme očuvanja RS, sačuvati stabilnu vladajuću većinu, ljubav prema domovini, jedinstvo, slogu.

Tek potom dolazi na red desetak protokolarnih rečenica u kojima se pominje povratak izbjeglica u naredne dvije godine, izgradnja i obnova vjerskih objekata, ustavne promjene 'koje će voditi nediskriminaciji i opštoj ravnopravnosti', regionalne integracije i saradnja sa Federacijom. I kao kruna svega: "Sve ovo potrebno je kako bi mi sami, što je moguće prije, preuzeli potpunu odgovornost za ovu zemlju!"

A čini se da su Šarović i vladajuća grupa odavno sami! Na svečanom prijemu među zvanicama nije bilo ni jednog bošnjačkog ni hrvatskog narodnog poslanika, ni jednog predstavnika iz Federacije BiH i ni jednog visokog zvaničnika međunarodnih organizacija. Premijer RS Mladen Ivanić prokomentarisao je to riječima kako je to dokaz kakav je njihov odnos prema Dejtonskom sporazumu i RS. Ni Ivanić se nije zapitao da li bi bilo kojem Bošnjaku ili Hrvatu bilo prijatno slušati Šarovićev epski panegirik RS.

Na proslavu 'jubileja' RS nije došao niko ni ispred zvaničnog Beograda. U Banjaluci se nenajavljeno pojavio princ Aleksandar Karađorđević sa princezom Katarinom, koji se, istina, nije razmetao političkim izjavama, ali je učinio dovoljno na demonstriranju svoje političke naklonjenosti. Njegov gest će nesumljivo biti snažno eksploatisan u političko-propagandne svrhe.

Sumirajući režiju, scenske efekte, retoriku i učesnike slavljeničkog spektakla, državnički jubilej nije bio obilježavanje ekonomske i političke stabilnosti RS nego spektakularna predizborna promocija SDS. Taj posao je majstorski urađen u koordiniranoj scenografiji sa Srpskom pravoslavnom crkvom, u čijim su vjerskim objektima širom RS služene svečane liturgije i pomeni u ratu poginulim Srbima. Niko među prisutnim nije morao primijetiti odsustvo Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, odlikovanih poslanika iz prvog saziva Narodne skupštine i ostalih prvoboraca ispod paljanskog svetionika. Lebdio je njihov duh!

Branko Perić (AIM)