SDP u ratu s novinarima

Može li "S nama" BiH biti bolje

AIM, Sarajevo, 04.01.2002. U poštanskim sandučićima u centralnoj gradskoj opštini, prepunim ovih dana raznih reklamnih brošura i ponuda našao se i prigodni set - dar Kantonalnog odbora SDP-a BiH Sarajevo. Praktični stoni kalendar na čijoj poleđini stoji kako se, "čestitajući nastupajuće blagdane i Novu

1. godinu žele zahvaliti na podršci SDP-u "jer ste time podržali napredak koji se u općini Centar ogleda, prije svega, u sljedećem", pa se nabrajaju: javnost i transparentnost rada, besplatna pravna pomoć, asfaltiranje ulica, saniranje klizišta, obnavljanje javne rasvjete do socijalne pomoći i ljetovanja djece bez roditelja.Uz kalendar ide i čestitka/pamflet sa prepoznatljivom crvenom ružom i sloganom, također ispisanim i podvučenim crvenim: "Sa nama BiH može bolje".

I dok SDP, u liku načelnika jedne općine, podsjeća građane na urađeno, istovremeno otvara gotovo frontalni rat sa novinarima. Bilo je za očekivati da im glasila sklona nekadašnjoj vlasti, Stranci demokratske akcije prije svih, traže kao protekle jeseni "Ljiljan", dlaku u jajetu, pa pronađu da "Mačji izmet nije mačji kašalj". Pod tim naslovom, naime, iščeprkali su iz službenih zabilježaka policije i nadležnog suda kako je cijeli jedan tim inspektora danonoćno radio na rasvjetljavanju slučaja mačijeg izmeta pred vratima Zlatka Lagumdžije. No, niko nije predviđao da će posljednji dani stare godine proći u znaku obostranog optuživanja SDP-a i novinara.

"Šlagvort" na bespoštednu paljbu bila je zatvorena sjednica Glavnog odbora SDPBiH jedne od posljednjih subota u decembru, na kojem je data puna podrška predsjedniku Zlatku Lagumdžiji, sa zahtjevom da u rukovođenju strankom utiče da se na svim nivoima organizovanja SDP BiH ubuduće radi sa više odgovornosti i na principijelan način. Informišući o zaključcima ovog odbora, danas najtiražniji dnevni list, "Dnevni avaz" je istakao "Konstruktivne manire" budućeg rada, da bi od anonimnog sagovornika, inače jednog od aktivnih učesnika u raspravi zatvorenoj za javnost novinar dobio sljedeću izjkavu: "Glavni odbor je upozorio da je krajnje vrijeme da se svi u SDP-u uozbilje, te da se oni koji su to do sada činili, prestanu ponašati kao kakvi slobodni strijelci". Najkraće, kako je to formulisao i ovaj anonimni član Glavnog odbora, Predsjedništvo je dobilo "žuti karton", a Lagumdžija odriješene ruke da "trenira strogoću".

I dok se može samo naslućivati šta se krije iza zvona na uzbunu unutar same stranke, dotle je potpuno jasno da "se prljavi veš" mora dobro sakriti. Jer, Glavni odbor pojačava partijsku disciplinu, kako bi ušutkao one najglasnije da dalje ne štete imenu i ugledu SDP-a. Pojednostavljeno kazano, oni će ubuduće svoje inicijative i prijedloge prvo morati saopštiti u stranci i tek kad dobiju dozvolu u demokratskom dogovoru, moći će se obratiti novinarima. "Članovi partijskih organa dužni su svoje primjedbe i sugestije u konstruktivnom maniru prije istupanja na stranačkim organima prethodno provjeriti i razjasniti u neposrednom kontaktu sa svojim partijskim kolegom, neovisno o tome da li se radi o državnoj ili partijskoj temi.Ukazivanje na probleme i predlaganje rješenja treba se odvijati u drugarskoj atmosferi", kaže se u zaključcima. Za zategnute unutarpartijske odnose zaključuju da će sačiniti analizu medijskih napada na SDPBiH i pojedine čelnike i pokrenuti proceduru pred Vijećem za štampu, te "napraviti strategiju djelovanja u propagandnom ratu koji se vodi protiv vodećih ljudi SDP".

Jedan od najglasnijih sa svojim prijedlozima i sugestijama, samo dva dana nakon sjednice Glavnog odbora, Sejfudin Tokić /ne znamo da li je bilo zavrtanja ruku/ izjavljuje: "Sve zakonske inicijative koje su publikovane u javnosti prije toga sam predložio u stranci i zato ove zaključke ne treba doživljavati kao zabranu javnog mišljenja!" Ivo Komšić, potpredsjednik SDP-a je, na upit jednog novinara da prokomentariše zaključke, kratko kazao: "Nisam bio nazočan do kraja sjednice Glavnog odbora, pa ne znam šta je tačno zaključeno(!?) Znam samo da se oko toga digla velika prašina." Njegov stranački kolega, Nijaz Skenderagić, inače član Predsjedništva SDBiH imao je sljedeći komentar: "Nisam siguran da sadržaj izdatog saopćenja odražava zaključke i diskusije koje su vođenje na sjednici Glavnog odbora. Samim tim ih ne mogu ni komentarisati!"

Sam Lagumdžija je, da ne bi bilo nikakvih dilema, zaključke prokomentarisao riječima: "Odluke Glavnog odbora su kao odluke Ustavnog suda i one se uglavnom ne komentarišu nego provode.Kod nas su se neke stvari u posljednje vrijeme pobrkale. Problem je bio i u tome što jedan broj ljudi napadao svoje partijske kolege, a zaboravio da pita čovjeka šta ti misliš o tome. To ni na koji način ne znači da ljudi iz SDP-a ne mogu drugačije misliti, jer mi smo isuviše velika partija da bismo svi mislili isto. Dakle, ničiji istupi se neće spriječavati. Radi se o tome da u međusobnim napadima nesporazume ne treba prvo rješavati u medijima, a onda u Parlamentu. Demokratija nije jednako anarhija, ali bojim se da je u posljednje vrijeme bilo nedoličnog ponašanja.", istakao je u listu "Oslobođenje", u tekstu naslovljenom "Svi misle isto: šutnja je Zla(k)o!"

U istom broju,(25.12.2001.) komentator ovog lista, inače nedavno smijenjeni glavni i odgovorni urednik Mirko Šagolj, ocjenjuje da "Glavni odbor SDPBiH vraća u politički život tvrđu varijantu demokratskog centralizma nego što je vladala u Savezu komunista za vrijeme Đure Pucara i najavljuje politički obračun sa svima koji ne misle kao lider ove ove partije. I što je za javnu riječ, a to znači za demokraciju u cjelini, još opasnije, nekome je Glavni odbor naložio da napravi analizu medijskih napada na SDP i pojedine čelnike i pokrene proceduru na Vijeću za štampu. Nije teško pretpostaviti šta se pod pojmom pokretanja procedure podrazumijeva. Podrazumijeva se, naravno, progon novinara i redakcija koji se usuđuju da kritikuju SDP i njezine lidere. Još se samo može očekivati da se donese zakon o zaštiti lika i djela.kakav je važio za Tita, ili da se zahtijeva od visokog predstavnika da sa donese takav zakon, pa da nam konačno krene."

I dok kolumnista "Oslobođenja" zaboravlja da je i sam bio svojevremeno neka vrsta produžene partijske ruke, da ne kažemo šipke u onoj nam zajedničkoj domovini i pariji, visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch ne zaboravlja da u svakom javnom obraćanju (a čestitao je narodu BiH i Novu godinu sa malih ekrana, kao što su to činio nekada predsjednik države) pomene upravo Zlatka Lagumdžiju, naravno u pozitivnom kontekstu. No, Lagumdžija ne zvraća istom mjerom. U intervjuu datom u novogodišnjem trobroju "Oslobođenja", na pitanje šta ga je prošle godine osim novinara, najviše ljutilo, odgovara: "Neodgovorno ponašanje pojedinih čelnika Međunarodne zajednice, s tim što me to nije naljutilo, pored novinara najviše, nego to me je najviše ljutilo. Vjerovali ili ne , novinari nisu prvi na top listi. Prvo, ja ne govorim o kolektivnim kategorijama, ne volim govoriti o kolektivnim kategorijama, ali mislim da, kao i među političarima, tako i među novinarima ima nas svakakvih".

Dvije hiljade i druga već odbrojava dane do narednih izbora i rat sa novinarima najmanje je potreban bilo kakvoj stranci i partiji. Naprotiv. Zna to i "Predsjednik Lider Predsjedavajući Ministar (sve same funkcije i titule Zlatka Lagumdžije, op. aut.) kako ga imenuje glavna i odgovorna urednica u novogodišnjem broju nezavisnog Magazina "Dani", Vildana Smailbegović, i koja u uvodnom kometaru zaključuje "Lijek za totalitarizam na trodijelnoj BiH SDA-HDZ-SDS-ovskog tipa nije i ne može biti autokratizam, pa makar bio skoncentrisan u socijaldemokrati Lagumdžiji".

Tanja IVANOVA (AIM, Sarajevo)