Prostitutke - biznismeni

Ljubljana Dec 26, 2001

Slovenija i EU

Nedavna odluka Evropskog suda u Luksemburgu kojom je omogućena dekriminalizacija prostitucije u državama Evropske Unije podstakla je na razmišljanje i neke slovenačke političke partije.

Ljubljana, 26.12.2002.

Anketa, sprovedena medju najpoznatijim slovenačkim pravnicima (po izboru korisnika slovenačkog pravno-informacionog sistema Ius info)otkriva da se većina najpoznatijih ovdašnjih pravnika zalaže za legalizaciju odnosno "dekriminalizaciju" prostitucije u Sloveniji. Da ta ideja nije strana delu političkih partija dokazala je inicijativa poslanika LDS (Liberalna demokratija Slovenije). Poslanici najveće vladine partije javno su predstavili predlog Zakona o dekriminalizaciji prostitucije.

Plan je jednostavan: u prvoj fazi bi izmenom Zakona o prekršajima pred očima zakona izjednačili korisnike i ponudnike/ce seksualnih usluga, a u kasnijoj etapi bi se posebnim izmenama uredio zdravstveno-socijalni status prodavaca tih usluga i izjednačio njihov položaj sa delatnicima u drugim privrednim granama. Tako prostitucija "više ne bi bila prekršaj, a prostitutke i prostitute više ne bi tretirali kao žrtve, nego kao preduzetnice i preduzetnike," objasnili su poslanici LDS. Prvopotisani ispod predloga rečenog zakona je poslanik LDS Roman Jakič. U Sloveniji je (za sada) bavljenje prostitucijom kažnjiva radnja za koju sledi zatvorska kazna do dva meseca. Da Jakičev potpis nije samo mrtvo slovo na papiru pokazalo se odmah posle javnog predstavljanja inicijative LDS-a, kada je Drnovšekova vlada zaista formirala radnu grupu u kojoj su predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarsva rada i socijale i Ministarstva zdravlja. Tim problemom se do sada bavio samo MUP Slovenije.

Nameće se pitanje uređenja "finansijske" strane ove veoma stare, a pred licem zakona nove privredne grane. U Sloveniji će najverovatnije biti primenjena praksa slična Holandiji, Nemačkoj i nekim drugim državama, u kojima je prostitucija uredno registrovana delatnost. U Austriji čak postoje kvote, prema kojima se dozvoljava rad stranim prostitutkama. Nemački zakon priznaje prostitukama pravo da tuže one koji ne plate za seksualne usluge, dok potrošač nema pravo da tuži prostitutku, ikoliko ako nisu zadovoljni njihovim uslugama. Slovenija se već nekoliko puta hvatala u koštac sa tom problematikom - pa se od 1997. godine izrazi >prostitut, prostitutka< nalaze u zvaničnom registru zanimanja. Na sličan način je Evropski sud u Luxemburgu pre nekoliko dana odlučio da države članice Evropske Unije u svom zakonodavstvu mogu da izjednače prostituciju sa ostalim privrednim granama. U Nemačkoj to područje uređuje samo jedan zakon, kojim su predvidjeni čak i ugovori između ponudnika i potrošača seksualnih usluga.

Predlagači regulative o dekriminalizaciji prostitucije ne kriju da očekuju pozitivne efekte. Prema njihovom mnenju legalizacija prostitucije bi omogućila veću kotrolu dotoka ilegalnih prostitutki sa Istoka, ograničenje širenja polnih bolesti, naročito AIDS-a, a uz sve to bi i smanjilo zloupotrebe droga, ilegalne migracije, trgovinu belim robljem i slično. Najzad, žrtve zloupotreba bi, kad bi njihov zanat bio legalizovan - lakše potražile policijsku, pravnu i zdravstvenu zaštitu dok bi korisnici usluga imali veću sigurnost. Dekriminalizacija prostitucije medjutim ne znači i njenu "legalizaciju", pošto svodništvo, iskorišćavanje prostitucije i prisilna trgovina polnim uslugama i dalje ostaju kažnjiva dela. Što se države tiče, ona je zadovoljna - dodatna pozitivna posledica bilo bi punjenje državne kase, kroz poreze. Tek poneko do stručnjaka je upozorio da bi sve to istovremeno značilo i verovatan porast cena seksualnih usluga.

Situacija na području prostitucije se u Sloveniji u poslednje vreme poprilično promenila. Stručnjaci registruju porast društvenog standarda, a uporedo s tim povećanje kako potražnje, tako i ponude seksualnih usluga. Prema policijskim podacima u Sloveniji radi oko 1400 domaćih prostitutki i oko 300 do 600 strankinja koje rade u barovima. Tu je još oko 200 strankinja, koje nemaju uređen status. Na tako skroman broj ponudnica seksualnih usluga dolazi do 50.000 stalnih potrošača seksualnih usluga, odnosno 5 - 7 odsto muškaraca, starosti od 15 do 45 godina. Cena pojedinačne usluge je oko 120 eura, a "vikend paket" košta oko 750 eura. Godišnji promet u toj privrednoj grani može da dostigne svotu od oko 10 miliona eura. U poslednje vreme stručnjaci upozoravaju na činjenicu da u primorske delove Slovenije stiže veliki broj prostitutki koje se nalaze u nekakvim "sabirnim centrima". Pošto u primorskoj regiji nema dovoljno mesta za takvu količinu prostitutki, procenjuje se da taj deo Slovenije očekuje "eksplozija prostitutki".

Javnost je uz sve to saznala da je jedan od većih problema na tom području trgovina belim robljem. Razne "artistkinje" su najčešće ili "kupljene", ili fizičkim nasiljem naterane na nuđenje svojih usluga. Cena takve žene u "slobodnoj prodaji" kreće se od 750 do 2500 eura. Iako mnogi smatraju da je taj problem karakterističan za devojke koje dolaze iz država Istočne Evrope, on nije nepoznat ni u Sloveniji. Tokom poslednjih pet godina "prodato" je oko stotinu slovenačkih devojaka; one sada rade na tržištima Italije, Holandije, Belgije i Španije. Za mnoge od njih roditelji i najbliži ni dan danas ne znaju gde su i da li su uopšte žive. Problem je i činjenica da one prostitutke koje policija tokom racija suoči sa njihovim izrabljivačima kasnije sudiji nerado ponove ono što su ranije rekle policajcima. Ima tu mnogo straha, ali i ekonomske zavisnosti od svodnika. S druge strane, policija prostitutkama ne nudi nikakvu zaštitu.

Sve to je dovelo do ideje da se u Ljubljani osnuje društvo "Ključ", Centar za borbu protiv trgovine belim robljem. Zanimljivo je da to društvo vode nekadašnja kriminalistkinja Katjuša Kodele Kos i nekadašnji vođa odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala u Sloveniji Drago Kos. Društvo si je dalo u zadatak da zaštiti kako gošće iz inostranstva, tj. strane "artistkinje", tako i domaće "mobitel" ili barske prostitutke. Jedan od prioriteta društva jeste osnivanje tzv. "sigurne kuće" sa posebnom telefonskom linijom za savete, što bi onim prostitutkama, koje žele da se reše iz položaja u kome su, omogućilo ostvarenje prava na nastanjenje i pomoć države prilikom novog zaposlenja.

Igor Mekina (AIM Ljubljana)