Konkurs za spasitelja

Gradjani Makedonije bi vjerovatno ponajvise zeljeli da im godina Nova donese nekog ko ce definitivno znati uciniti boljom ako ne buducnost onda bar vratiti bolju proslost

AIM Skoplje, 25. 12. 2001.

Za deceniju svoje nezavisnosti Makedonija je postala nesto nalik na taoca potrosenih modela koje im pruzaju dvije partije koje redovno na izborima pokupe najvise glasova (ne znaci da su najpopularnije nego samo najgrlatije) - VMRO-DPMNE Ljubca Georgievskog i Socijaldemokratskog saveza Branka Crvenkovskog. Ova dvojica zlocestih djecaka makedonske pluralisticke scene su, bar kako pokazuju ankete, dali sve od sebe i sad samo vrte po nekoliko puta gledane filmove.

Najnovija anketa autoritativnog Americkog republikanskog instituta otkriva da bi, kada bi se izbori odrzali sada, Socijaldemokratski savez mogao racunati na kojih 25% glasova, Georgievski jedva desetak procenata. Svi ostali su ispod. U nekoj razvijenoj demokratiji to bi valjda znacilo da je gradjanima toliko dobro da su prosto apoliticni ili, jednostavnije receno, puca im prsluk ko je na vlasti. Sociolozi u Makedoniji tumace da su se dva ponudjena modela izlizala, da je vrijeme za nesto novo. To uvidjaju i medjunarodni funkcioneri koji se zadnjih mjeseci intenzivno bave ovom zemljom. Svoje skopske sagovornike poznaju vec "k'o vlastiti dzep", uvidjaju da to nisu ljudi formata potrebnog da bi drustvu dali infuziju za oporavak.

Nakon svakog frakcijskog sukoba u nekoj od poznatijih partija krene prica da je na pomolu neko trece rjesenje, neki "treci put" koji ce ponuditi spas. U najnovije vrijeme "mecka je zaigrala" (bar tako mnogi misle) pred kucom lidera Demokratske alternative Vasila Tupurkovskog. Pet preostalih poslanika ove partije (devet je prethodno vjetar rasuo kojekuda), u stiulu zene koja je nasla ljubavnika, jednog jutra su saopstili prenerazenom partijskom bosu i javnosti da "kupe svoje stvari" i idu zivjeti "kod svog novog izbranika). Malo je i inace onih koji su u lokalnim medijima skloni Tupurkovskom valjda jos tamo od vremena SFRJ, te im je taman dobro doslo sve ovo da zlurado zakljuce: Ostap Bender makedonske politike zavrsava onako kako je politicki i zivio: baveci se "politicki sumnjivom trgovinom". Medjutim, on, Tupurkovski stoji postojano kano klisurina i insistira da nista nije izgubljeno, da je clanstvo uz njega; najavljuje neki "treci put", neki procjep izmedju Ljubca i Branka. Ipak, morace sacekati pa vidjeti, jesu li biraci spremni za jos jedan njegov hokus-pokus.

Kao i u svakoj dobroj preljubi, medijima se cini mnogo zanimljivijim slucaj onih koji su otisli. Dusebriznici bi rado znali, hoce li petorka "vjerolomnika" pod skute vladajuceg VMRO-DPMNE-a kome parlamentarnih pridoslica nije naodmet ili imaju druge planove. Oni koji su brod Tupurkovskog napustili nesto ranije vec su masno naplatili svoje simpatije za premijera Georgievskog te je jedan od njih, lider Nove demokratije stvorene rascjepom s Tupurkovskim, zauzeo mjesto na kormilu makedonske diplomatije. I neki drugi su shvatili da se druzenje s Ljubcom joskako isplati.

Odluce li novopeceni nezavisni poslanici sami nesto, morali bi poslusati prostodusno izrecen ipak vrlo ironican savjet jedinog romskog poslanika Amdi Bajrama da, ukoliko ne dobiju podrsku njega i njegovog "garavog sokaka" - nista od njih! Jer, Demokratska alternativa kao takva slovila je oduvijek kao intelektualna partija te stoga i svi oni koji je napustaju prvenstveno racunaju s vlastitim intelektualnim potencijalom kao najjacim oruzjem. Rijecju, rodjene su "mesije"! Samo im treba neko da ih pogura!

Taj NEKO mogao bi biti raspjevani biznismen Trifun Kostovski koji je, kazu, velike pare napravio trgujuci s drzavama nastalim na tlu bivseg Sovjetskog Saveza. Okusao se kod kuce i kao mecena, kao estradna zvijezda a carsija nerijetko vjeruje da je diskretni savjetodavac svake vlasti. E sad, potrebno je samo da se dobro preracuna, da li je bas politika onaj hic et nunc najunosniji biznis. Da li je spreman "na lijepe oci" uloziti novac u neku od intelektualnih "piramida". U svakom slucaju, ako nece on - drugi za sada niko nece!

Vjerovatno simetrije radi, lokalni mediji se bave slicnim naklapanjima i u albanskom politickom bloku. Najsvjezija prica veli da se politicki komesar samoraspustene Oslobodilacke nacionalne vojske Ali Ahmeti i nekadasnji mjestimicno legendarni gradonacelnik Gostivara Rufi Osmani spremaju osnovati novu politicku partiju. Definitivno se pokazao pogresnim trag da Nacionalno-demokratskoj partiji Kastriota Haxhirexhe pripada uloga politickog krila ONV. Ahmeti ce s punim pravom kad-tad pozeljeti ubrati plodove svoje narodno-oslobodilacke borbe. A tada - bice bez premca! Osmani tesko da bi se zadovoljio ulogom "malog od kuzine". Ipak, sam Ahmeti je u jednom intervjuu za Reuters procjenio da su Makedonci jos uvijek ljuti te ne bi sad zelio komplikovati stvar. Prije ce biti da je spreman poslusati savjet medjunarodne zajednice. Bilo kako bilo, poznavaoci prilika vjeruju da ce biti skloniji iskoristiti partijsku infrastrukturu jedne od vec postojecih stranaka. Inace, lideru Demokratske partije Albanaca Arbenu Xhaferiju, covjeku dobrano narusenog zdravlja, dugo se vjerovalo - najuticajnijoj licnosti medju Albancima uopste, trebace dostojna zamjena. Ahmeti bi mogao proci stroge kriterije medjunarodne zajednice zbog postovanja date rijeci. Valjace odobrovoljiti jos i Makedonce! Ili im dopustiti da shvate da je Ahmeti prava adresa za odasiljanje poruka Albancima.

Konkurs za spasitelja je u toku. Albanci bi svoj problem, cini se, mogli rijesiti mnogo lakse nego Makedonci. Ovi potonji vjerovatno bi pozeljeli da im godina Nova donese nekog sposobnog uciniti da buducnost bude bolja. Ili, bar vratiti bolju proslost.

ZELJKO BAJIC