General Ademi u raljama politike

Aim, Zagreb, 23.12.2001.

General Rahim Ademi, oficir Hrvatske vojske koji je prije par mjeseci otišao u haški pritvor zbog optužbe da je sudjelovao u ratnim zločinima hrvatskih snaga nad srpskim civilima u Medačkome džepu nadomak Gospiću, zadnjih dana uzgaja snažnu nadu da bi se uskoro mogao naći na slobodi i da bi sa slobode mogao dokazivati svoju nevinost. Ademijeve nade posebno je pospješilo nedavno puštanje na slobodu generala Armije BiH Sefera Halilovića, Mehmeda Alagića i Envera Hadžihasanovića, te brigadira Amira Kubura, no - čini se - Međunarodni tribunal za ratne zločine drukčije tretira zahtjeve za obranom sa slobode koji dolaze iz Hrvatske od onih koji stižu iz Bosne i Hercegovine. Razlog: Vlada Republike Hrvatske propustila je uhapsiti drugog haškog optuženika, generala Antu Gotovinu, koji je već pet mjeseci u bijegu, a ovdašnje policijske glavešine pojma nemaju gdje se dotični general nalazi. Podsjetimo, Ivica je Račan nalog za Gotovinino hapšenje dobio punih mjesec dana prije objavljivanja optužnice, odnosno mjesec dana prije nego što je Gotovina znao da se nalazi na haškoj optužnici. Bijeg generala Gotovine nije, međutim, jedini razlog koji bi mogao utjecati na ostanak Rahima Ademija u Haagu, bez obzira na garanciju hrvatske Vlade da će se rečeni general - ukoliko ustreba - vratiti u hašku ćeliju.

"Na sjednici kod pravosudnog savjetnika Suda, na kojoj se, nakon što Tužiteljstvo i obrana prezentiraju koje će dokaze i svjedoke izvesti pred Sud, utvrđuje dinamika postupka, otvoreno nam je rečeno da je garancija Vlade upitna, jer Vlada nije dostavila 2000 dokumenata o Medačkome džepu, koje je Tužiteljstvo od nje zatražilo još u svibnju", rekao je u "Feralu" Ademijev odvjetnik Čedo Prodanović i dodao: "Naravno da sam i jedan i drugi argument Tužiteljstva u svojemu zahtjevu nastojao pobiti tvrdnjom da general Ademi ne može biti odgovoran za propuste Vlade i ponašanje generala Gotovine. Kaznena odgovornost je individualna odgovornost i ne može se generala Ademija kažnjavati zbog tuđih propusta i nesuradnje, jer bi u suprotnome on bio talac sadašnjih loših odnosa u suradnji Haaškog tužiteljstva i Vlade RH".

Nevolja je po Ademija i u tome što bi trenutačni loši odnosi između Haaga i hrvatske vlasti u budućnosti mogli biti još lošiji, a eventualni razlog dodatnome pogoršanju odnosa mogao bi biti ponovni dolazak Dražena Budiše na čelo Hrvatske socijalno-liberalne stranke, koja predstavlja drugu po snazi partiju u vladajućoj peteročlanoj koaliciji. Budiša je, podsjetimo, ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a podnio u srpnju ove godine kad je Vlada donijela odluku o izručenju dvojice hrvatskih generala Haagu; rečeni lik sad čini sve kako bi politički uskrsnuo, a u nedavnom intervjuu, koji je najavio uskrsnuće, Budiša je iznio informaciju da je Carla del Ponte prije objavljivanja optužnica protiv Gotovine i Ademija Goranu Graniću, zamjeniku Račanovom, kazala kako se "nada da će imena iz tih optužnica odgovarati hrvatskoj Vladi iz političkih razloga". Ukoliko je točna - a čini se da jest - ta informacija i taj razgovor poprilično kompromitiraju i hrvatsku vlast i Carlu del Ponte. Nema, naime, gospođa Del Ponte pravo procjenjivati koja imena hrvatskoj vlasti odgovaraju ili ne odgovaraju iz političkih razloga; njezin je posao podizati optužnice protiv onih ljudi za koje se prikupi dovoljno dokaza. Isto tako, hrvatska Vlada nema nikakvo pravo "iz političkih razloga" trgovati ljudskim sudbinama, pa se nagađati čije izručenje ne bi izazvalo reakcije, a čije bi izručenje proizvelo masovne prosvjede i unutarnje nemire.

"Nadam se da je Ademi zasad jedini optuženi za Medački džep zato što haško Tužiteljstvo nije sagledalo sve činjenice", kaže u "Feralu" odvjetnik Čedo Prodanović i još dodaje: "Bilo bi loše ako je odluka o tome tko će u Haagu biti optužen donesena na temelju procjene zbog koga se hoće, a zbog koga se neće na splitskoj rivi okupiti sto tisuća ljudi". Zbog odlaska generala Ademija u Haag nitko se nigdje nije okupio, dok se zbog tjeralice za generalom Mirkom Norcem u Splitu skupilo stotinjak hiljada ljudi. Norac zbog tih stotinu tisuća ljudi nije otišao u Haag, jer je Račan s Haagom postigao sporazum da se rečenom generalu - koji je optužen za zločine nad srpskim civilima u Gospiću - sudi pred hrvatskim sudom. No, ako se to suđenje nastavi onako kako se sad odvija, vrlo bi se lako moglo dogoditi da se proces protiv Norca i družine preseli u Haag: riječ je, naime, o već šestomjesečnom odugovlačenju, a prema izjavama Tihomira Oreškovića, jednog od optuženih, Norac svoje ponašanje pred riječkim sudom dogovara s vlastima koje mu sugeriraju obranu šutnjom i zauzvrat obećavaju neveliku robiju koja bi mogla biti i dodatno ublažena zbog njegovih ratnih zasluga. Cilj svega je da se spor ne preseli u Haag i da Račan opet nema problema sa desecima hiljada desničarskih prosvjednika. To je jedan dokaz da Carla del Ponte olako pristaje na političke nagodbe uopće se, recimo, ne pitajući o ulozi generala Mirka Norca u pokolju nad srpskim civilima u Medačkome džepu, pokolju za koji je jedini optuženi Rahim Ademi.

Drugi dokaz političkoga trgovanja između Haaga i hrvatske Vlade mogao bi biti slučaj bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a generala Janka Bobetka. U jednom stenogramu iz Tuđmanova ureda stoji da je nekadašnji hrvatski predsjednik upravo Bobetka optužio za planiranje i izvedbu akcije u Medačkome džepu, no Haag se, očito, nije usudio posegnuti za Bobetkom procjenjujući (ili je tako procijenio Ivica Račan) da bi to izazvalo velike nemire u Hrvatskoj. Tako je Carla del Ponte nasjela jednoj Tuđman-Šuškovoj smicalici: oni su, naime, još 1993. odlučili svu krivnju za pokolj u okolici Gospića prebaciti na Ademija, premda taj čovjek nije imao gotovo nikakva utjecaja na izvođenje rečene ratne operacije. On je, doduše, u to vrijeme bio vršilac dužnosti zapovjednika Operativne zone Gospić, ali su sve zapovijedi išle direktno od Bobetka prema generalu Mirku Norcu, koji je tada zapovijedao gospićkom brigadom Hrvatske vojske.

"Po dosadašnjem nepisanom, ali uvriježenom pravilu, optuženici su imali šansi da ih se pusti da se brane sa slobode ako su se dobrovoljno predali Haškome sudu i ako su bili kooperativni s Haškim tužiteljstvom", rekao je Ademijev advokat Prodanović. Što, međutim, znači biti kooperativan s Haškim sudom? Znači, po svemu sudeći, davati izjave prije samoga suđenja i u tim izjavama otkrivati što više detalja o zločinima i što više imena onih ljudi koji su izdavali naredbe. Po onome što je sad poznato, general Rahim Ademi nije krivnju za zločine u Medačkome džepu prebacivao na druge konkretne osobe i upravo to - uz bijeg generala Gotovine - moglo bi ga koštati produljenja boravka u Haagu. Ukoliko se, naravno, na vrijeme ne predomisli i ukoliko hrvatska Vlada prestane skrivati neke dokumente koji govore o operaciji u Medačkome džepu. U svakom slučaju ispada da je Ademi, više-manje, talac hrvatske Vlade.

Ivica Đikić