Kao da je u Bosni sve u redu

Zemlja u kulturnom ogledalu

AIM, Sarajevo, 21.12. 2001. Kraj 2001. godine bosanskohercegovački stvaraoci dočekat će u zasigurno najdepresivnijoj atmosferi od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Posebno kada se radi o kapitalnim institucijama i vrhunskom stvaralaštvu. Razloga za ovakvu tvrdnju ima nekoliko. Pozorišna produkcija je slabija nego proteklih godina, likovnjaci su također posustali, pa danas sa sjetom prizivamo periode kada se, u Sarajevu konkretno, znalo otvoriti i nekoliko izložbi u toku samo jedne noći. Ljubitelji klasične muzike sve manje imaju priliku da prisustvuju "nezaboravnim" koncertima, književna produkcija i pored brojnih "književnika na papiru" ne ostavlja značajnijeg "traga tinte"...Kakvu-takvu kulturnu atmosferu održavaju entuzijasti, a u javnosti se otvoreno govori o tome kakva će nam sudbina biti ako i oni, koji se mogu na prste jedne ruke izbrojati, od Bosne dignu ruke?

Državne institucije vlasti za kulturu ne mare, niti imaju ingerencija. Kultura se finansira iz kantonalnih budžeta, pa su zbog toga i prestižne manifestacije bile ove godine ozbiljno dovedene u pitanje (Sarajevo Film Festival, a onda i Internacionalni festival MESS, na primjer). U alarmantnom stanju su i institucije koje su nekada imale prefiks državne, kao Zemaljski muzej BiH, Arhiv BiH, I dok političari prebacuju lopticu jedni drugima, mladi umjetnici sreću i novac traže u inostranstvu. Da BiH ima talenata dosjetili su se mnogi tek kada je mladi Danis Tanović napravio planetarni uspjeh sa filmom "Ničija zemlja" - prvi su se u ulozi čestitara našli i oni koji su ga ne tako davno tjerali sa svojih ministarskih vrata. Presjek kulturnih dešavanja u godini na izmaku pokazat će, zapravo, koliko je ovaj period bio obilježen najviše ličnim uspjesima pojedinih ljudi, iza kojih nažalost nije ozbiljnom kulturnom politikom stala ni vlast, ni društvo u cjelini.

BOŠNJAČKI INSTITUT U SARAJEVU: Ostvario se san generacija bošnjačkih intelektualaca, rečeno je prilikom otvaranja Bošnjačkog instituta - Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu u maju 2001. godine. Ovom prvorazrednom kulturnom događaju prisustvovali su brojni visoki zvaničnici iz zemlje i inostranstva, i mnogi su ga danas skloni proglasiti kulturnim događajem godine. Adilbegov Bošnjački institut smatra se riznicom povijesnog pamćenja jednog naroda ali i vratima njegove budućnosti. Naime, političar, publicista, kulturni mecena Adil-beg Zulfikarpašić, uz bogatu i uspješnu poslovnu karijeru koju je postigao na Zapadu, utemeljio je 1988. godine u Cirihu kulturno-naučnu ustanovu Bočnjački institut. Zulfikarpašić već pedeset godina neumorno sakuplja, klasificirai sistematizira historijsku, književnu, novinsko-publicističku, rukopisnu, arhivsko-dokumentacijsku i folklornu građu o Bosni i Hercegovini. Godine 1991. Bošnjački institut je otvorio svoj odjel u Sarajevu. U ljeto 1999. godine počeli su radovi, a početkom 2001. godine završena je adaptacija i izgradnja savršeno opremljenog kompleksa zgrada Bošnjačkog instituta - Fondacije Adil Zulfikarpašić u samom centru Sarajeva, čiji centralni i najvredniji graditeljski objekat čini nekadašnji hamam, zadužbina Gazi Husrev bega iz 16. stoljeća. U Sarajevo su preneseni glavni fondovi Instituta iz Ciriha: biblioteka, arhiv i galerija umjetničkih slika, a osnovni zadatak Instituta jeste promoviranje kulturne baštine, povijesne istine i kulture Bošnjaka, kao i drugih naroda sa kojima Bošnjaci stoljećima žive. Ovdje će se vršiti i naučna istraživanja, u saradnji sa srodnim ustanovama u zemlji i inostranstvu, organizirati izložbe, koncerati... Iz prebogate riznice , oko sto hiljada književnih jedinica izdvajamo bilbioteke: Bosniku, Serbiku, Kroatiku, Islamiku, Emigrantiku, kao i Zbriku orijentalnih rukopisa, od kojih je veliki dio nastao u Bosni, čiji su autori ili prepisivači Bošnjaci, i koja predstavlja neprocjenjivo blago ovog instituta. Među najstarijim rukopisima je svjetski unikat "Plemenita loza Božijeg poslanika Muhammeda a.s." Rukopis je sastavio, ili pak prepisao Derviš Mahmud, sin Muhameda el- Gulsanija, a na rukopisu stoji da je taj posao završio 8. muhaerma 1031. po Hidžri, ili 23. decembra 1621. godine. Bočnjački institut je i rijetka institucija u svijetu koja posjeduje zbirku klasičnih orijentalnih djela koje je Gete Institut iz Frankfurta objavio u formi faksimila - Ibn Sine, Ibn Ruždija...

IZLOŽBA SAFETA ZECA: "Gdje god da sam, moja djela vezana su za Sarajevo i ovu sredinu. I Bembaša je uvijek Bembaša, ma gdje ja bio", kazao je svjetski renomirani likovni stvaralac Safet Zec prilikom svoga boravka u Sarajevu u maju mjesecu. Zec, inače, živi i radi u Italiji. Povod njegova dolaska u grad koji ga je s nestrepljenjem očekivao tolike godine bila je retrospektivna izložba u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum. Književnik Ivan Lovrenović kazao je tom prilikom "kako je za svakog čovjeka sa dušom privilegija da može vidjeti slike Safeta Zeca". "Privilegija", odnosno interesovanje je bilo toliko da je to bila i najposjećenija izložba uopće u posljednjoj deceniji. Zbog nje je Sarajevu boravila i ministrica kulture iz Lila, likovni kritičari i galeristi iz Italije i Francuske, da bi se nakon Sarajeva izložba preselila u Lil. Vrijedno je pomenuti da je Zec u posljednjih pet godina pet puta izlagao i u Parizu. U Sarajevu je bilo izloženo oko stotinu slika, gravura i crteža, koji sačinjavaju retrospektivu radova u posljednjih trideset godina. Kuriozitet je bila činjenica da je u okviru ove postavke prvi put Zec pokazao radove iz ranog sarajevskog perioda, a ova impozantna postavka sadržavala je i djela nastala tokom devetogodišnjeg stvaranja u Italiji, koja je sarajevska publika, također imala priliku vidjeti prvi put. Na slikama, koje su nastale tokom rata u BiH, mnogi su bili skloni ustvrditi da je gotovo opipljiva patnja zbog svega što se dešavalo na ovim prostorima. O efektu koje njegove slike iz tog perioda izazivaju, a zbog činjenice da u vrijeme rata nije bio u Bosni, i sve to vidio svojim očima, Zec je jednom prilikom kazao:"Umjetnik je jedna vrsta lažova. On je kao glumac uvježban da pročita neku rečenicu. Ja sam napravio možda najbolje Titove portrete, a nikada ga nisam vidio." Koliki je utisak ostavila na posjetioce ova izložba, možda je najsažetije iskazano u pitanju "Šta poslije Zeca?" - bio je to i naslov jednog od brojnih prikaza, objavljen preko cijele stranice novina.

"INTERNACIONALNI TEATARSKI FESTIVAL MESS: Četrdeset i prvi internacionalni tetaraski festival MESS 2001. održan je u oktobru. U tri programa - Glavni, OFF Mess i Festivalske premijere izvedena je dvadeset i jedna predstava. Predstave su igrane na svim sarajevskim pozorišnim prostorima, kao i u Bosankom narodnom pozorištu Zenica. I ove godine, kao i prethodnih, došli su svjetski teatri, a Direkcija je ostala vjerna konceptu koji promoviše savremenu teatarsku estetiku i nove teatarske forme. Pored toga, preferirani su savremeni tokovi u teatarskoj produkciji. O sve većem renomeu Festivala, ako se uopšte tako može reći s obzirom na decenijsku tradiciju i ugled na prostorima bivše Jugoslavije, svjedoči i interes ovdašnjih listova da se uključe u nagrađivanje, tako je pored tradicionalne nagrade lista Oslobođenje - Zlatna maska i tjednik Dani ustanovio svoje priznanje Hrabri novi svijet. Uz ozbiljene ambicije da preraste u najveći i najozbiljniji festival jugoistočne Evrope, MESS ove godine po put je bio i kompletan regionalni festival. Na simboličan način odužio se i slavnoj švedskoj glumici Bibi Anderson za njen doprinos bosanskohercegovačkim umjetnicima i umjetnosti u godinama opsade Sarajeva i rata u BiH dodjeljivanjem Zlatnog lovor vijenca. Najboljom predstavom internacionalni žiri proglasio je litvansku predstavu Otelo, a reditelj Eimuntas Nekrošius, slavno ime u svijetu teatra posljednih godina, nagrađen je Zlatnim lovorovim vijencem za režiju. Najviše nagrada pripalo je ansamblu predstave Majstor i Margarita, također iz Litvanije.

EVROPSKI KNJIŽEVNI SUSRETI: Evropski književni susreti u Sarajevu održavaju se tek drugu godinu. U Sarajevo je ovaj put doputovalo oko dvije stotine književnika, izdavača, književnih prevodilaca, sineasta, teoretičara iz gotovo svih zemalja Evrope. Bila je to prilika da se pod simboličnim naslovom ovogodišnje manifestacije "Kultura, zajednički jezik Evrope?" održe desetine susreta sa književnicima, debate nekih od najrespektabilnijih teoretičara, novinskih analitičara, politologa, kao i promocije knjiga što je činilo veoma bogat i zanimljiv sedmodnevni program. Sarajlije su se u tim danima mogle družiti sa svjetskim poznatim imenima kao što su: Juan Goytisola, Filip David, Eva Almassy, Salim Bachi, Henriette Walter, Jean Rouaudo, Peter Schneider, Mirko Kovač, Vidosav Stevanovićem, Nedim Gursel, Birgitt Trotzig, Colum McCann, Bualem Sensal, Predrag Matvejević, Jean-Luc Godard, Izet Sarajlić, Andre Velter, Jorn Riel, Erri de Luc, Bernard-Henry Levy...

POZORIŠNA PREDSTAVA " U ZVRONIKU JA SAM OSTAVIO SVOJE SRCE": Premijerna izvedba drame Abdulaha Sidrana " U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce" bila je u aprilu u sarajevskom Narodnom pozorištu. Ovaj tekst umjetnički je dokument o jednom vremenu, o žrtvama zločina Podrinja. Sam autor je jednom prilikom kazao da je tekst napisao "jer se plaši zaborava". Radnja drame smještena je u proljeće 1992. godine, u Zvornik. Kroz glavni lik Hajrudina Pešte Rude, nastavnika muzičkog obrazovanja, dirigenta - amatera, personificira se stradanje bošnjačkog naroda. "Zvornik" je nedavno doživio i svoju slovensku izvedbu. Bosanskohercegovački glumac Zijah Sokolović, ovaj put u ulozi reditelja, postavio je dramu u Celju sa slovenačkim glumcima (koji između ostaklog sjajno interpretiraju i bosansku sevdalinku), a publika je predstavu pozdravila ovacijama.

SARAJEVO FILM FESTIVAL: Najveća smotra sedme umjetnosti u regionu i ove godine donijela je, u drugoj polovini avgusta, brojna ostvarenja regionalne, evropske i svjetske filmske produkcije. Novinu ove godine predstavljao je program Projekat bosanske filmske produkcije, te seminar za filmske kritičare na kojem je učestvovalo pet međunarodnih filmskih kritičara. Gost festivala bio je Stephen Frears, kojeg pamtimo po brojnim ostvarenjima poput "Opasnih veza", "High Fidelity" i mnogih drugih.

"SVJETSKI USPJEH FILMA DANISA TANOVIĆA "NIČIJA ZEMLJA": Danis Tanović, Sarajlija koji trenutno živi u Parizu, dobitnik je Zlatne palme za najbolji scenarij na posljednjem 54. internacionalnom filmskom festivalu u Kanu. Tanović je u Kanu prikazao film "Ničija zemlja", svoj rediteljski debi. Već nakon projekcije bilo je izvjesno da će ostvarenje bh. reditelja Tanovića (koje kao što se moglo i pretpostaviti u kontekstu zaključka sa početka ovog teksta nije realizirano u BiH), rađeno u francusko-belgijsko-italijansko-englesko-slovenskoj produkciji, postići veliki uspjeh. Tome u prilog govori i činjenica da je publika punih deset minuta stajala i aplaudirala. I ne samo publika. Isto to učinili su i članovi žirija, iako to po pravilu ne bi trebali raditi. Film "Ničija zemlja" proteklih dana imala je priliku pogledati i američka publika. Film se počeo prikazivati u MGM-ovim kinima u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu i Chicagu. Na početku distribucije u Americi Tanoviću su izrečeni svi komplimenti kako publike, tako i kritike. Kritičari u SAD kažu da je "Ničija zemlja" "jedinstvena, praktično nezaboravna priča, ispričana jednostavnim jezikom", film "od kojeg se preznojavamo ali koji nas, istovremeno, prisiljava da mislimo". Osim uspjeha koji bilježi u američkim kinima, "Ničija zemlja" ne prestaje dobijati i priznanja filmskih festivala širom svijeta. Na nedavno završenom 37. internacionalnom filmskom festivalu u Chicagu Tanovićev film je dobio drugu nagradu kritike. Slijedi i nagrada kritike u Oslu na Norveškom filmskom festivalu, te nagrada National Board of Review (USA). "Ničija zemlja" napunila je i bosanskohercegovačka kina. Do sada je ovaj film vidjelo više od 85.000 gledalaca, a interesovanje publike i dalje raste. Tu je i nagrada Evropske filmske akademije za najbolji scenarij. U konkurenciji za najboljeg evropskog glumca bio je Branko Đurić, još jedan Sarajlija koji više ne živi u svom gradu. Nagradu nije dobio, ali sama činjenica da je nominovan veliko je priznanje za njegov rad. "Ničija zemlja" nagrade publike na međunarodnim filmskim festivalima osvajala je od San Sebastiana, Sao Paola, Bejruta, Palića, Cottobusa do High Fallsa. Uslijedile su i nagrade na Sarajevo Film Festivalu za najbolji prvi igrani film, te nagrada FIPRESCI na Motovunskom festivalu...

Govoreći o simbolici koju sobom nosi borac koji ostaje ležati na mini, Tanović je rekao da on simbolizira BiH, zemlju u kojoj je sve kao u redu, koja je spašena, iako to nije: "Ostala je jedna Bosna minirana i ušuškana kao da je u njoj sve u redu". Namjerno "Ničijom zemljom" i ovom Tanovićevom rečenicom završavamo i ovaj presjek kulturnih događanja. Jer je apsolutno tačna!

Svjetlana MUSTAFIĆ (AIM, Sarajevo)