Osvaja li WAZ i Hrvatsku?

Aim, Zagreb, 6.12.2001.

Dvadesetog prosinca ove godine zagrebački distribucijski div, poduzeće "Tisak", izići će iz stečaja u kojega ga je prije nekoliko godina - svojim još uvijek nedokazanim kriminalnim akrobacijama - gurnuo HDZ-ov privredni terminator Miroslav Kutle. Taj će "Tiskov" izlazak iz stečaja, međutim, biti prilično interesantan: po skoro 26 posto vlasništva dobit će "Europapress holding" Ninoslava Pavića, Tvornica duhana Rovinj i "Večernji list", dok će preostalih ni 24 posto u nejednakim omjerima podijeliti država, "Tiskovi" radnici i oni kojima rečeno poduzeće ne duguje pretjerano velike iznose. Odmah po objavljivanju scenarija po kojemu će "Tisak" izići iz stečaja i pritom se preustrojiti, u javnosti se pojavila špekulacija: Pavićev je EPH, kaže spomenuta glasina, već dogovorio kupovinu "Tiskovih" dionica što će ih u posjed dobiti rovinjska Tvornica duhana, te će se tako domoći natpolovične količine dionica u moćnoj distribucijskoj firmi. To onda praktično znači da će se najveći novinski izdavač u Hrvatskoj dokopati distribucijske mreže i da će bezbrojnim metodama što mu stoje na raspolaganju moći gušiti ostale izdavače. Ako, pored toga, znamo da će se Nino Pavić uskoro domoći poduzeća "Distripress", drugog po jačini novinskog distributera u zemlji, onda moramo zaključiti da je na pomolu jedan fini mali monopol što će ga uspostaviti Europapress holding, odnosno njemački novinski koncern WAZ.

"Ne težim ja nikakvome monopolu, to su gluposti!", kazao je Nino Pavić u razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju" i nastavio: "Svaki odgovoran privrednik u bilo kojoj struci, pa tako i u ovoj, mora razvijati svoju kompaniju". Znači li, međutim, razvijanje kompanije i uspostavljanje monopola na novinskome tržištu? Pavić kaže da ne uspostavlja monopol i da nema nikakvih poslovnih kontakata s Tvornicom duhana Rovinj: "Mi doista s TDR-om nemamo nikakvih zajedničkih interesa, puno su nam bliži drugi izdavači. Statutom društva postignuta je apsolutna sigurnost da nitko ne može upravljati dominantno i na račun drugoga, osigurana je potpuna ravnopravnost, dakle, ne samo vlasnika, nego i svih koji posluju s 'Tiskom'", kaže on.

Ivo Pukanić, vlasnik zagrebačkog tjednika "Nacional", smatra, međutim, da je buduća vlasnička struktura "Tiska" "sramotna i opasna". "To rješenje je katastrofa", kaže Pukanić, "ne samo za male izdavače, nego i za slobodu medija u Hrvatskoj, i takvim je rješenjem u 'Tisku' 'Grupo', o kojemu smo mi pisali, zahvaljujući novoj vlasti ostvario svoj cilj da de facto potpuno kontrolira cjelokupan hrvatski medijski prostor." Čitava bi se stvar, zaista, mogla tumačiti onako kako ju tumači Ivo Pukanić: njegove su novine, naime, u prosincu prošle godine objavile tajni ortački ugovor što su ga potpisali Ninoslav Pavić, Vinko Grubišić, Miroslav Kutle i anonimni ortak koji se skrio iza pseudonima Hrvoje Franjić (pretpostavlja se da je riječ o Iviću Pašaliću), a u tom je ugovoru opisano utemeljenje tajnog klana "Grupo" što je imao cilj apsolutno zagospodariti ovdašnjim medijskim prostorom. Nakon što je ugovor objelodanjen u novinama, policija je uhapsila Pavića i Grubišića (Kutle je tada ionako već bio u zatvoru), saslušani su, proveli su dva dana u pritvoru, ali su onda pušteni na slobodu. Istraga je u međuvremenu potpuno zamrla, a sumnja se da je obustavljanju istrage kumovao osobno Ivica Račan, hrvatski premijer i predsjednik SDP-a: javna je tajna, naime, da Pavić i Račan već godinama njeguju bliske odnose, a posebno su se zbližili kad je ovaj potonji postao najmoćniji čovjek u državi. Najmoćniji novinski izdavač u zemlji (a i šire) od tada se, uglavnom, bavi promicanjem Račanove politike i zaštitom svih njegovih poteza u svojim najtiražnijim izdanjima (ponajprije u dnevniku "Jutarnji list" i tjedniku "Globus").

"Što ja mogu očekivati od 'Tiska' kojemu je na čelu Ninoslav Pavić?", s pravom se pita Ivo Pukanić. Što se, uostalom, može očekivati od vlasti koja bez imalo otpora popušta svim Pavićevim zahtjevima i pritiscima? "Nino Pavić i EPH ucijenili su Vladu i traže da im se proda 'Vjesnik', odnosno Hrvatska tiskara! Ako se to ostvari, do kraja će se ostvariti medijski monopol 'Grupa'", tvrdi Pukanić i u onome što govori itekako ima istine: Račan, naime, zna da je politika koju vodi apsolutno neefikasna i da ne vodi ničemu, ali kad bi o tome počeli pisati Pavićevi novinari - raspoređeni u petnaestak izdanja EPH - svjestan je da ovoj vlasti ne bi ostalo još puno vremena. Ovako, dok kontrolira što izlazi u rečenih petnaestak Pavićevih izdanja (državnu televiziju ionako kontrolira), može relativno mirno spavati. Ninoslav Pavić, prilično iskusan i vješt privrednik, koristi premijerov strah i uskoro bi, na račun tog straha, mogao postati većinskim vlasnikom Republike Hrvatske.

"Ne može se govoriti o monopolu", odbacuje Pukanićeve teze stečajni upravitelj "Tiska" Branko Gretić i nastavlja: "U Hrvatskoj postoji šest distributera, a to što je 'Tisak' najveći samo nas obvezuje na to da još bolje radimo. Moja zadaća je da 'Tisak' jačam. To je poduzeće koje se bavi prodajom i ne postoji nijedan izdavač u Hrvatskoj koji može reći da 'Tisak' distribuira njegova izdanja pod nepovoljnijim uvjetima od onih koje imaju 'Večernji list' ili EPH". Tako, naravno, sad stoje stvari, ali što će se zbiti kad "Večernji list", EPH i Tvornica duhana Rovinj uđu u vlasničku strukturu? Tko će onda moći zabraniti rovinjskim duhandžijama da svoje dionice prodaju EPH ili "Večernjaku"? Tko, uostalom, može zabraniti bilo kome da kupuje ili prodaje bilo koje dionice što se nalaze na tržištu? Nitko nikome to ne može zabraniti, a kad se zna koliko novaca ima EPH, odnosno njegov njemački vlasnik WAZ, moglo bi se dogoditi da neki od vlasnika "Tiskovih" dionica neće moći odoljeti ponudi. A to će onda biti monopol, koliko god Branko Gretić kliktao da u ovoj zemlji postoji šest tvrtki koje se bave distribucijom novina. Sve su one, osim možda "Distripressa", minorne, a "Distripress" bi uskoro mogao prijeći u Pavićevo vlasništvo.

Ovaj se scenarij, naravno, ne mora nužno dogoditi (i bilo bi dobro da se ne dogodi), no on je moguć i to je već dovoljno da se ozbiljno zabrinu svi oni koji u Hrvatskoj izdaju novine a pritom nisu u okrilju EPH. Zabrinutost dodatno potenciraju podaci o načinu WAZ-ova poslovanja u mnogim istočnoevropskim državama: u Bugarskoj je, primjerice, WAZ uništio svu konkurenciju tako što se domogao distribucijske mreže, pa je maksimalno snizio cijene svojih izdanja, a u završnoj je fazi maksimalno snizio cijene oglasnoga prostora u svojim izdanjima. Nitko se s tim nije mogao nositi. U Hrvatskoj bi se moglo zbiti nešto slično, ukoliko se Ivica Račan konačno ne otrgne ucjenama što mu ih već dvije godine upućuje Nino Pavić.

Ivica Đikić