Krađa i prekrađa autorskog prava

Besplatno uveseljevanje naroda

AIM, Sarajevo, 06.12.2001. Konačno je, na posljednjoj sjednici Doma naroda BiH, prošao prvo čitanje Zakon o autorskom i drugim srodnim pravima BiH, koji je u proceduri još od 1999. godine. Prvi put se desilo da sjednici pored zastupnika i novinara, prisustvuju i predstavnici udruženja umjetnika i kulturnih radnika, poznati glumci, muzičari, reditelji." Poslije deset godina grube zloupotrebe našeg stvaralaštva, vrijeme je da zaštitite naša prava, a od toga će i država imati koristi", rekli su umjetnici u svom pismenom obraćanju, koje su preko predsjedavajućeg ovog doma uputili parlamentarcima, zahtijevajući hitno usvajanje Zakona o autorskim i drugim sličnim pravima, kako bi njihova prava konačno bila zaštićena.

Problemi vezani za autorsko pravo nisu novonastala kategorija. Bilo ih je i prije ovog rata, no to je neuporedivo sa današnjom situacijom. Ranije je autorska prava štitio Zavod za zaštitu autorskih malih prava- ZAMP, ali ni on nije bio prepreka da "spretni" pokupe pare i oštete autore. Naime, u vrijeme zajedničke države, Jugoslavije, ZAMP je imao svoje predstavnike širom BiH koji su dolazili na muzičke manifestacije sa nekakvim formularima na kojima je organizator trebalo da upiše ko je autor muzike i teksta za kompozicije koje se na tim koncertima izvode. Određeni menadžer, mogao je, recimo, napisati da je on autor muzike, teksta i aranžmana za svih pedeset ili više pjesama koje su te večeri izvedene. Predstavnik ZAMP-a bi uzeo proviziju od bruto prometa sa koncerta (samo 10 odsto, kao i "nešto za svoju dušu", a stvarni autori su nerijetko ostajali "kratkih rukava" u toj krađi i prekrađi autorskih prava.

Ako je tako bilo u bivšoj Jugoslaviji, nije teško pretpostaviti šta se događalo nakon njenog raspada. Jednostavno, više se u ovoj oblasti nije znalo "ko pije, a ko plaća". Počelo je istinsko muzičko piratstvo. To praktično znači da je bilo dovoljno da neki sposoban biznismen dođe do, recimo, dobrog muzičkog materijala pa da ga umnoži i proda po sistemu "daj šta daš", jer kad robu dobiješ džaba, možeš je prodati budi zašto. I tako su kasete na bosanskohercegovačkom tržištu koje su kontrolisali pirati, uglavnom iz Srbije, preko Bugarske i Makedonje, prodavale za "sitnu lovu". Naravno da u toj varijanti nije bilo tantijema za one koji su na tim projektima odradili svoj posao.

Dino Merlin, nesporno jedan od najpopularnijih autora i izvođača pop muzike, za AIM kaže: " Potreba za jednom autorskom agencijom, koja bi štitila naša prava, isto je kao i potreba za električnom energijom. To su nužne stvari u civiliziranom društvu - BiH jedina je u Evropi bez zakona o zaštiti autorskih prava, što znači da propada jedna od najpotentnijih industrijskih grana. Prije rata Sarajevo je bilo u bivšoj Jugoslaviji najveći izvoznik diskografskih materijala. I međunarodne organizacije, koje bi ovdje trebalo da uspostave demokratsko društvo, ne poštuju prava autora. Primjer, Radio mir i Televizija OBN. Po svim pravilima nijedan radio, ni jedna televizijska kuća ne bi mogli napraviti ni minut zabavnog programa bez isplaćenih honorara autorima - muzičarima, glumcima.", kaže Dino Merlin, pojašnjavajući na vlastitom primjeru koliko se čovjek osjeća poražen i ponižen kad na jednom materijalu radi tri do četiri godine, i kad ga potom uzima ko god hoće.

Josip Pejaković, prvak i ujedno direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, kaže: "Poslije svih pritisaka na parlamente, domove i zastupnike, konačno je naš zahtjev stigao na dnevni red.Ono što je najznačajnije u proteklih šest godina država je izgubila milione i milione maraka, kojie su otišle u džepove onih kojima je i odgovaralo da se ovakav jedan zakon ne donese. Nadamo se da će 12. tačka dnevnog reda (Zakon o autorskim pravima, op. aut.) jednoga dana konačno doći na tapet. Ako se to ne desi, morat ćemo potražiti međunarodnu zaštitu, odnosno arbitražu preko njemačke autorske agencije Geme, kako bi napokon prestalo u praksi divljanje u jednom dijelu rada i stvaralaštva. Praktično, ja sam nekada vrlo dobro živio od tantijema. Za posljednjih šest godina nisam dobio nijedan fening - moje audio i video kasete se prodaju po crnim tržištima i piratskim logama. Novac ide onima koji ga ne zarađuju već stiču pljačkom i otimačinom. Glumac Tahir Nikšić, kaže da mu je, kao i njegovim kolegama, emitovano i na desetine radio-drama, za koje nikada nije dobio honorar. Posebno pitanje je produkcija tokom rata, npr. televizijski serijal - Ratne etide i slično za koje, također, glumci nisu dobili nikakvu nadoknadu, a koje se samo na domaćoj televiziji repriziraju po nekoliko puta. Glumci mogu samo da pretpostave koliko je ratne produkcije presnimljeno i umontirano u raznorazne "autorske" projekte u svijetu: "BiH je nakon rata izgubila milione maraka - zna se koliko u svijetu donose filmska, televizijska ili pozorišna produkcija - samo zbog nepostojanja zakonske regulative".

Predsjednik Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH, Alija Hafizović (između ostalog i autor tekstova nekolicine popularnih šlagera, radio i tv drama) kaže: "Mislim da smo siromašni jer smo glupi! Pored mnogih stvari koje nam propadaju, poput historijske baštine, dopuštamo da nam propada i živa materija, što se zove autorsko pravo. Priprostom čovjeku, kakvi su većinom naši političari, kada izgovorite te dvije riječi - autorsko pravo - oni pojma nemaju o čemu se radi dok je u svijetu ono što je intelektualna svojina najcjenjenije. Primjer, Bil Gates, da nije zaštitio ono što je izmislio, ne bi bio najbogatiji čovjek na svijetu. U BiH, bez zakona o autorskom pravu, svako prisvaja intelektualnu svojinu i na taj način se bogati. I poslije šest godina od potpisivanja Daytona, mi se još uvijek pitamo, hoćemo li usvojiti nešto što je od vitalne važnosti za autore i društvo. Ja sam kao autor nekih pjesama za Kemala Montena, na primjer, Sarajevo, ljubavi moja, zaštićen u Republici Hrvatskoj kao član Društva hrvatskih skladatelja. A kod nas autori ne mogu ostvariti takva prava."

I predsjednik Udruženja estradnih izvođača, Sabahudin Kurt, kaže da su mnogi njihovi članovi morali zaštitu tražiti preko agencija u susjednim zemljama, a Esad Arnautalić, kompozitor i dirigent, te predsjednik Asocijacije muzičkih stvaralaca ističe: "Kada su u pitanju autorska prava, kod nas postoje čak četiri bitna faktora: autori, korisnici, država i stranci koji daju dozvole za rad elektronskih medija. Izgleda da su u tom lancu za zakon zainteresovani samo autori!¨

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine dostavilo je još prije tri mjeseca nacrt Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Vijeću ministara, da bi odatle bio proslijeđen Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH na usvajanje. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima prilično je opširan - sadrži 141 član - i po riječima njegovih autora, u potpunosti štiti autora, te predviđa veoma rigorozne kazne za prekršioce. Što je zanimljivo, ovim zakonom zaštićena su ne samo djela državljana Bosne i Hercegovine, već i lica koja nisu državljani ove zemlje, a imaju prebivalište u njoj, objavljena u BiH ili inostranstvu. Također, autorska djela stranih državljana i lica bez državljanstva "koja se prvi put objavljuju u Bosni i Hercegovini", ili u roku od 30 dana od dana kada su bila objavljena u nekoj drugoj državi, uživaju istu zaštitu kao i djela državljana BiH". I najzad, autorsko djelo koje je stvorilo više autora/koautora uživa ista prava...

Samo još, kao što reče Pejaković, da se Zakon usvoji na nekoj od sjednica, na kojima zastupnici u prosjeku potroše cijeli jedan dan kako bi se dogovorili o dnevnom redu! Usput se međusobno toliko, izvrijeđaju, da gledaoci (sjednice se često emituju u živo) ne znaju bili se smijali ili plakali. Autorima ovih "događanja parlamenta" ne trebaju tantijeme - zastupnička primanja su i po nekoliko puta veća od plaća malobrojnih sretnika koji imaju redovan posao.

Milan RADIĆ (AIM, Sarajevo)