RS: Ignorisanje odluka Doma za ljudska prava

Banjaluka, 25. Novembar 2001. (AIM)

Prilikom nedavnog boravka u Banjaluci,visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrič nije propustio da upozori najviše funkcionere Republike Srpske (RS) na probleme u primjeni odluka Doma za ljudska prava. Čak je i u opširnom saopštenju za javnost iz kabineta predsjednika Skupštine, izdatog poslije sastanka sa Petričem, stajalo da je Petrič posebno zahtijevao da se 'učine veći pomaci u primjeni odluka Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u Republici Srpskoj'.

Portparol kancelarije Visokog predstavnika u BiH, Aleksandra Štiglmajer, tvrdi da je u RS do sada implementirano tek 55 odsto odluka Doma za ljudska prava, što je, kako je naglasila, zabrinjavajuće. "Bivši zamjenik Visokog predstavnika Ralf Džonson se još u julu obratio gospodinu Ivaniću i tražio da nam kaže kako će se Vlada RS malo više pozabaviti odlukama Doma za ljudska prava. Četiri mjeseca nakon toga još nismo dobili nikakav odgovor", kaže Štiglmajer. Ona je dodala da nije realizovano desetak odluka, među kojima i neke od najdrastičnijih, kao što je i neizdavanje dozvola za izgradnju pet džamija u Bijeljini.

Pravni predstavnik RS u Domu za ljudska prava, Stevan Savić, kaže da je Republika Srpska zbog neimplementiranja odluka Doma, za 25 do sada okončanih slučajeva, dužna da plati kaznu oko 320.000 maraka. Po njegovom mišljenju, takvih kazni će biti sigurno još, zbog čega će se uvećati i ukupna novčana suma.

Tako je ponovo, bar za kratko, skrenuta pažnja javnosti na Dom za ljudska prava za BiH i na ono čime se ona bavi. Mandat Doma za ljudska prava formulisan je u Aneksu 6 Opšteg mirovnog sporazuma za BiH. Dom ima mandat da razmatra navodna i očigledna kršenja ljudskih prava kako je to predviđeno Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dom za ljudska prava se sastoji od četrnaest članova. Četiri člana je imenovala Federacija BiH, a dva RS. Ostalih osam članova je imenovao Savjet ministara Savjeta Evrope i oni nisu državljani Bosne i Hercegovine. Predsjednicu Doma, g-đa Mišel Pikar, imenovao je takođe Savjet ministara iz reda međunarodnih članova. Imenovani članovi su svi istaknuti pravnici koji daju svoj doprinos Domu širokim spektrom iskustva iz različitih sredina, uključujući tu sudsku akademsku oblast, privatnu pravnu praksu, upravu i politiku, te međunarodno i krivično pravo i ljudska prava.

Dom može primati prijave u vezi takvih kršenja ljudskih prava direktno od svake od strana potpisnica mirovnog sporazuma ili od pojedinaca, nevladinih organizacija ili grupa pojedinaca koji tvrde da su žrtve kršenja ljudskih prava, koje je počinila neka od strana, ili koji djeluju u ime navodnih žrtava koje su preminule ili nestale. Dom takođe može primati prijave koje u ime podnosioca prijave proslijedi Ombudsmen za ljudska prava za BiH.

Ukoliko Dom ustanovi povredu, izdaje naredbu u kojoj naznačava korake koje tužena strana mora preduzeti kako bi ispravila kršenje, uključujući naredbe da se sa određenim djelovanjem prestane ili da se od njega uzdrži ili davanje novčane naknade. U bilo kojoj fazi postupka Dom može narediti i privremene mjere ili pokušati da omogući prijateljsko rješenje zasnovano na poštivanju ljudskih prava. Odluke Doma su konačne i obavezujuće i tužene strane ih moraju u potpunosti izvršiti. Odluke se prosleđuju i kancelariji Visokog predstavnika radi nadgledanja njihovog sprovođenja.

Od marta 1996. godine kada je Dom konstituisan, do decembra 2000.godine, do kada postoje precizni podaci (pošto Dom pravi godišnje izvještaje), Dom je registrovao 6.675 pojedinačnih prijava. Za svaki mjesec u 2000.godini Dom je primao više od 270 pojedinačnih prijava, a do kraja 2000. donio je ukupno 669 konačnih i obavezujućih odluka. U nastojanjima da se obezbijedi da RS ispoštuje prvu odluku koju je Dom donio kada je započeo sa radom - 'Matanović protiv RS'- bila je angažovana i Misija UN-a u BiH i posebno međunarodne policijske snage UN-a. U toj odluci Dom je naredio Republici Srpskoj da preduzme istragu o nestanku sveštenika Matanovića i njegovih roditelja u 1992.godini. Predočeni su i dokazi u ovom predmetu da su oni bili živi nakon što je Opšti okvirni sporazum stupio na snagu. Međutim, vlade koje su se smjenjivale u RS nisu bile voljne da preduzmu temeljitu istragu, tako da odluka i dalje nije izvršena.

Ovih dana aktuelno je pitanje izdavanja dozvole za izgradnju pet džamija na području Bijeljine. Još u decembru 2000. godine Dom je naredio Republici Srpskoj da u roku od tri mjeseca izda neophodno odobrenje za rekonstrukciju Atik, Dašnice, Salihbegović i Krpić džamije na lokacijama u Bijeljini, na kojima su ranije bile, kao i za rekonstrukciju Atik džamije u Janji. Dom je, takođe, tuženoj strani naredio da podnosiocu prijave Islamskoj zajednici u BiH, isplati u roku od tri mjeseca, prvo, novčanu kompenzaciju u iznosu od 10.000 KM za moralnu štetu pretrpljenu nakon 14. decembra 1995.godine u vezi sa svim predmetnim lokacijama džamija i, drugo, na ime kompenzacije za prostor Atik džamije i lokacije u Bijeljini, koji je pokriven novoizgrađenom zgradom banke i koji se prema tome ne može koristiti za rekonstrukciju džamije, te za uništenje gasulhane, iznos od 15.000 maraka. Dozvole za gradnju ni do danas nisu izdate.

Poslednji predmet koji se našao pred Domom za ljudska prava je 'slučaj Kotorsko'. Dvadeset osam Bošnjaka, prijeratnih mještana naselja Kotorsko kod Doboja, podnijelo je tužbu kojom se protive dodjeli zemljišta za gradnju porodičnih kuća Srbima, uglavnom izbjeglicama iz Vozuće. "Dom za ljudska prava nije nadležan da raspravlja o događajima koji su se zbili prije nego što je on ustanovljen", kaže Stevan Savić, pravni predstavnik RS u Domu za ljudska prava. "Slučaj Kotorsko dogodio se prije 14. decembra 1995.godine, kada je potpisan Sporazum o ljudskim pravima. Zbog toga, s našeg stanovišta, prijava stanovnika Kotorskog nije prihvatljiva", tvrdi Savić.

Kakva će biti budućnost Doma? Ovo pitanje je bilo glavna tema diskusija u međunarodnoj zajednici u toku 2000. Godine. Stejt departmentu SAD i kancelariji Visokog predstavnika je predloženo da bi se Dom konačno mogao spojiti sa Ustavnim sudom BiH. U novembru 2000.godine BiH, FBiH i RS, odlučile su, na prijedlog Visokog predstavnika, da produže mandat Domu za ljudska prava do decembra 2003.godine. S obzirom na broj predmeta u Domu, uz slab napredak u efikasnom funkcionisanju domaćeg pravnog sistema, svaki drugi ishod bi bio poražavajući za suštinu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Mladen Mirosavljević (AIM)