Zakon spojenih Albanaca

Suoceni s cinjenicom da su izbori na Kosovu protekli mirnije, doduse uz znatno prisustvo medjunarodnih snaga, nego bilo koji u Makedoniji, kreatori javnog misljenja u ovoj zemlji najradije bi naglas postavili pitanje: a, zapravo, gdje je to Kosovo?

AIM, Skoplje, 21. 11. 2001.

Sedamnaesti novembar prosao, svealbanski ustanak se nije dogodio! Svi oni koji su povjerovali u rasprostranjene tvrdnje makedonskih medija mogli su odahnuti. Na zalost, niko im nije uputio izvinjenje logicirajuci: ako nije poceo sad, pocece! Kada? O tome cemo vas naknadno obavijestiti U svakom slucaju, bicete prvi koji ce to saznati

Ova epizoda mozda plasticno odslikava cemerni odnos lokalnih poslenika prema dogadjaju u ciji ishod su velike nade polagali Washington, Evropa, susjedi na Balkanu. Ne grijeseci dusu, valja reci da je svaki skopski medij koji iole drzi do sebe uputio specijalnu ekipu u subotu na Kosovo ne bi li svojoj publici priblizio sam cin glasanja, ipak negdje u primisli ocekujuci da bi moglo biti kakvog rsuma. Kad ono, izbori ispadose za malo pa dosadni k'o svajcarski! Nije da se makedonski zvanicnici i u drugim prilikama pretrzu od brzine reakcija, ali u slucaju kosovskih izbora su nadmasili sami sebe: tri dana prosla, sluzbene reakcije nema. Osim ako se ne racunaju usputne opaske prije samih izbora a i poslije njih - da Kosovo i dalje ostaje "izvoznik regionalne nestabilnosti" ili, kako to lijepo skoro pa poeticno prosle nedjelje rece premijer Ljubco Georgievski, "sve albanskog ustanka". Znaci, mediji nista nisu izmislili! Rekao im predsjednik vlade licno.

Nema sumnje, za ukus politickih partija iz takozvanog "makedonskog bloka" pobjednik kosovskih izbora Ibrahim Rugova preglasno izgovara svoju nakanu da Kosovo bude nezavisno. Kao utjeha sada predobro dodje Rezolucija 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija s kojom su svojevremeno lokalni komentatori doslovno tjerali sprdnju uvjeravajuci puk da se medunarodna zajednica zapravo "ispod zita" sprema izdejstvovati nezavisnost za pokrajinu za koju se u Skoplju napadno tvrdi da pripada Saveznoj Republici Jugoslaviji. Kao i u mnogo cemu drugom, partije Albanaca misle drukcije. Poput kosovskih sunarodnika, i one smatraju da "17. novembar predstavlja vazan korak u osvajanju demokratije na Kosovu" (Ilijaz Halimi, potpredsjednik Demokratske partije Albanaca).

Makedonska zvanicna politika prema Kosovu u protekloj deceniji prosla je kroz razlicite mijene. U vrijeme Socijaldemokratskog saveza, do jeseni 1998, javno je osudjivan odnos Milosevicevog rezima prema Albancima na Kosovu, nesto diskretnije, sasvim dobro su, kako se kasnije pokazalo, uzajamno saradjivale bezbjednosne strukture dvije zemlje po "albanskom pitanju". Neka novija svjedocanstva negdasnjih aktera makedonske politike dokazuju da se makedonska bezbjednost na dijelu granice prema Kosovu dobrano oslanjala na pomoc svojih kolega iz SRJ. Neki cak misle da je saradnja isla dotle da je makedonska strana prihvatila sve metode koje su praktikovali Milosevicevi "bezbjednjaci", ukljucujuci i miniranje drzavne medje. To je valjda trebao biti "najpouzdaniji nacin" za sprjecavanje "izvoza" "kosovskog sindroma". Politicki background ovakvog ponasanja predstavljace skola misljenja predvodjena tadasnjim ministrom unutrasnjih pa inostranih poslova Ljubomirom Frckovskim da Albance u Makedoniji valja posmatrati odvojeno od sunarodnika u susjedstvu. Drugim rijecima, takozvani "albanski problem" na Balkanu ne postoji.

Smjena vlasti u Makedoniji u mjesec-dva je koincidirala s pocetkom akcije NATO-a protiv SRJ. Na makedonskom tlu ce se naci nekoliko desetaka hiljada vojnika alijanse, no i vise od 360 hiljada izbjeglica s Kosova. Mada nevoljko, Makedonija je svima njima pruzila gostoprimstvo i to je cinjenica koja se ne moze poreci. Upravo iz Makedonije trupe najmocnijeg politicko-vojnog saveza ce poslije Kumanovskog sporazuma u junu 1999. stupiti na Kosovo. Premijer Georgievski bi danas valjda sebi usi odgrizao zbog jedne TV-storije iz tih dana - prijateljskog zagrljaja s Hasimom Thacijem koji samo sto je otpasao redenike. Predsjednik vlade ce tada svecano najaviti da ce njegova zemlja biti prva koja ce uspostaviti diplomatske odnose s Kosovom!?! Uzalud ce saradnici Georgievskog dokazivati da se na ovaj gest odlucio nagovoren od koalicionog partnera, celnika Demokratske partije Albanaca Arbena Xhaferija.

S pocetkom krize u samoj Makedoniji ponovo su postali najglasniji zagovornici ne djelovanja "zakona spojenih posuda"nego "zakona spojenih Albanaca". To ce reci, Oslobodilacka nacionalna vojska i sve njene frakcije ostvaruju program "Velike Albanije" ili bar "Velikog Kosova" sta god se pod tim podrazumijevalo. U komunikaciji s medjunarodnom zajednicom sluzbeni stav drzavnog vrha glasi: Makedonija se suocava s agresijom koja dolazi s Kosova (protektorata iste te medjunarodne zajednice! uz podrsku lokalnog albanskog stanovnistva. Ako ni zbog ceg drugog, onda bar stoga sto je sama reziser, medjunarodna administracija na Kosovu radije govori o nekim drugim uzrocima konflikta u Makedoniji; prvenstveno unutrasnjim.

Politicki krugovi u Skoplju imaju razloga za nemir nad cinjenicom da na Kosovu ne postoji relevantnija albanska partija koja nije nezavisnost Pokrajine postavila kao konacan cilj. Medjutim, tom cinjenicom makedonska drzava trebala bi se pozabaviti bez unosenja mnogo emocija. Prije svega, valjalo bi potraziti odgovor na neka relevantna pitanja: Prvo: koji albanski politicki faktori stavljaju znak jednakosti izmedju nezavisnosti Kosova i stvaranja "jedinstvene albanske drzave" (citaj: "Velike Albanije / Velikog Kosova")? Drugo: da li su otklonjeni svi unutrasnji uzrocnici za eventualno djelovanje neke nove Oslobodilacke nacionalne vojske? Trece: kakve su medjunarodne koordinate za sticanje nezavisnog statusa Kosova? I tako dalje.

Predsjednik Trajkovski je vjerovatno u pravu kad kaze da su stvorene politicke pretpostavke da se obustavi djelovanje ekstremista medju Albancima u zemlji. Upravo izvedenom ustavnom reformom stvoren je solidan pravni okvir. Kako se nada medjunarodna zajednica, to bi trebao biti recept za obuzdavanje maksimalistickih zahtjeva na bilo kojoj strani. Vjerovali medjunarodnoj zajednici ili ne, poput mnogih drugih na Balkanu, ni makedonski ljubitelji zavjera nemaju alternativu.

ZELJKO BAJIC