Rat Vlade i Katoličke crkve

Aim, Zagreb, 14.11.2001.

Javna vlast u Hrvatskoj je korumpirana! Demografski problemi zadobijaju katastrofalne razmjere! Umirovljenici sve teže žive! Branitelji strepe za svoja prava! Mladi žele van, a visoka stopa nezaposlenosti se ne smanjuje! Društvene se reforme provode na brzinu i bez dovoljno socijalne osjetljivosti! Porodiljama se smanjuju ionako male naknade a zdravstvo će postati privilegija imućnih...

Ovakve - turobne i do krajnjih granica pesimistične ocjene - hrvatska javnost, manje ili više ravnodušno, sluša svakoga dana, no kada ih na jednom mjestu i u jednom trenutku izrekne crkveni vrh (a ovdje spomenute ocjene tek su dio znatno šire, jednako intonirane inventure socijanog stanja u državi) onda je očito da je riječ o političkom događaju nezanemarivih razmjera.

Upravo to se dogodilo u petak, 13 studenog. Hrvatski biskupi, predvođeni zagebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem, hrvatskoj su se javnosti obratili Porukom o aktualnoj socijalnoj situaciji u državi. Za razliku od nekih dosadašnjih crkvenih istupa - koji su u pravilu išli preko određenih, parcijalnih institucija u krilu crkve pa su se još mogli tumačiti i kao izdvojeno mišljenje dijela klera - ovoga puta Crkva se oglasila kao monolitna ustanova u kojoj nema nesuglasica: tome je dostatan dokaz činjenica da je u ovom oglašavanju sudjelovao i nadbiskup Bozanić. On je, uz pročelnika Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, Stjepana Balobana, i pročitao spomenuti tekst.

U njemu se, u četiri točke, objašnjava zašto je do izjave uopće došlo. U prvoj točki ističe se povijesno utemeljenje prava Crkve na socijalnu kritiku; u drugoj i trećoj iznesene su konkretne primjedbe - od kojih smo one najvažnije istakli - na stanje u zemlji; u četvrtoj točki poziva se medije da ovu kritiku ispravno i dobrohotno shvate. Biskupi tvrde da sadašnja situacija u Hrvatskoj podsjeća na situaciju koja je vladala u vrijeme Lava XIII - Pape poznatog po socijalnoj enciklici Rerum Novarum, "Magni charti katoličkog socijalnog nauka" - jer je ostalo malo prostora za nadu i optimizam a puno za "nezadovoljstvo, podjele, nesnošljivost i nesigurnost"

Biskupska izjava i sama je izazvala nezadovoljstvo, produbila podjele, nesnošljivost i nesigurnost. Već dan nakon biskupa, na njihovu je izjavu - s ne manje oštrine - uzvratila i Vlada, prozvana adresa svih navedenih kritika. U svom priopćenju, Vlada je istakla kako je iznenađena "žestinom, površnošću i neobjektivnošću iznesenih stavova". Vlada je, kako stoji u izjavi, zainteresirana da u izravnom kontaktu s Crkvom čuje obrazloženje izrečenih ocjena, koje - što je vladu posebno zabrinulo - "odražavaju bliskost stavova Biskupske konferencije sa stavovima nekih oporbenih stranaka i radikalnih političkih skupina". Ton priopćenja Biskupske konferencija takav je, međutim, da ne ostavlja puno mjesta za dijalog, kazali su u Vladi, izražavajući, ipak, spremnost za otvorenu raspravu - nudeći Crkvi, štoviše, da ponudi i svoje sugestije u pogledu preraspodjele državnog budžeta, koje bi mogle uroditi socijalno pravednijim proračunom!

Unatoč pomirljivih tonova, ova je prepiska ipak značila svojevrsnu objavu objavu rata. Rat se nastavio do danas, premda su se bitke, u njemu, vodile i na mjestima gdje se to nije moglo tako lako očekivati. Nakon vladine izjave, odmah se, naime, oglasio predsjednik hrvatskog Sabora Zlatko Tomčić - lider Hrvatske seljačke stranke - ogradom od vladine izjave, koja je, kako je ustvrdio Tomčić, bila donesena van sjednice vlade, bez sudjelovanja svih ministara, pa se HSS s njom ne želi i ne može složiti. Od crkvenog je stava, pak, reterirao don Ivan Grubišić - dominikanac, pojedinac s lijevog krila Crkve, izdvojen ali razmjerno utjecajan - tvrdnjom kako su biskupi odgovornost za socijalne nedaće pripisali isključivo Račanovoj vladi, zanemarujući prethodno desetljeće u kojemu je većina socijalnih problema i začeta. Iz same Crkve se, opet, mogao čuti prezriv stav prema kojemu vlada nudi crkvi dijalog o proračunu - što nigdje na svijetu nije posao Crkve - umjesto da se bolje bavi poslovima za koje je sama zadužena.

Dan nakon Tomčića, press konferenciju je sazvao ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović (inače SDP-ovac). On je, ne manje oštro, uzvrati udarac Crkvi. Istaknuvši socijalna davanja Račanove vlade - u kojima Crkva dobija nezanemarivu stavku - Vidović je istaknuo i kako se Crkva zanima isključivo za povrat imovine, ilustrirajući to primjerom tri doma za skrb o malodobnicima ili mentalno retardiranim osobama, koje Crkva, uz obilato korištenje pritisaka, želi vratiti u svoje vlasništvo ne zanimajući se za sudbinu štićenika koji žive u njima.

Crkva je potom uzvratila tvrdnjom kako će tim potezom samo dobiti nazad ono što joj je oduzeto, uz dodatak kako će se u Dječjem domu u Sisku, kojega potražuje, nastaviti dosadašnji rad. Druge dvije ustanove predstavnici Crkve nisu spomenuli. Pokazalo se, međutim, da Crkva u njima, nakon povrata imovine, ne želi nastaviti postojeću već pokrenuti neku novu djelatnost.

Ovu trakavicu prvi čovjek Crkve i prvi čovjek Vlade, Račan i Bozanić, pokušali su nakon sedmodnevnog krešenda prekinuti, pozivom na dijalog - konkretni ishod još nije poznat - no čini se da u tome, nakon svega, neće uspjeti. U frontu vlade i crkve uletjele su i druge stranke, grupe i pojedinci, pa će ta diskusija, očito, potrajati - čak i ako dođe do službenog dijaloga vlade i crkve.

Hrvatska demokratska zajednica je, tako, ocijenila kako Vidovićev istup podsjeća na "olovne godine komunizma kada se napadalo Crkvu", dokazujući kako Vlada ne trpi nikakvu kritiku, na koju reagira represijom a ponekad i parlamentarnim nasiljem. Predsjednik te stranke dr Ivo Sanader pozdravio je istup Zlatka Tomčića. HDZ-u se pridružio i Demokratski centar dr Mate Granića, ocjenom kako nas Vlada "vraća u komunizam". Crkva je - tvrdi Vesna Škare Ožbolt, potpredsjednica ove stranke, kritizirala socijalno stanje i za vrijeme HDZ-a, što je i tada izazivalo ljutnju. Za razliku od ondašnje vlasti - koja je prema izjavi nadbiskupa Bozanića kriva za "grijeh struktura" današnja vlast je kriva za "grijeh propusta" ne pridajući potrebnu pažnju ugroženim socijalnim skupinama. I tako dalje i tako dalje...

Većina crkvenih ocjena "drži vodu" - one su, štoviše, trivijalne. Stanje u Hrvatskoj je gotovo očajno, i u narednih godinu dana, čak i prema projekcijama vlade, ono se u bitnom neće popraviti. Utoliko su crkveni stavovi prihvatljivi. No, neki drugi elementi ove kritike daju za pravo Račanovoj vladi. Naime, na pitanje novinara o ocjeni da je javna vlast korumpirana - što je oštrije od svih crkvenih ocjena HDZ-ove vladavine - nadbiskup Bozanić istakao je jedino da je tu riječ o citatu Ivana Pavla Drugog (po logici Roma locuta, causa finita) dodajući, na sugestiju novinara, da i "plave kuverte u zdravstvu predstavljaju dokaz za to"... Ovaj je dokaz besmislen. Plave kuverte u Hrvatskoj su se, u zdravstvu, dijelile, dijele se i dijelit će se, pod svim režimima i ta je pojava, u svojoj biti, nadpolitička - ona nije dokaz ni za što, osim za korupciju u zdravstvu. Demografsko osipanje nacije otpočelo je još u socijalizmu i današnja hrvatska vlada za nj, svakako, ne može biti kriva. Prava porodiljama HDZ je izglasao zadnjih dana svoje vladavine, znajuči da su nerealno postavljena, i da će novoj vladi predstavljati kamen oko vrata a njima argument u političkoj borbi. Isto vrijedi i za invalide i borce Domovinskog rata. Visoku nezaposlenost stvorio je HDZ, za čijeg je vladanja Hrvatsku napustila najveća skupina mladih i obrazovanih ljudi u novijoj hrvatskoj povijesti. HDZ je, pak, uništio socijalnu državu golemim otpuštanjima iz zdravstva, uz legije novozaposlenih u vojsci i policiji, i to nakon rata... Sve to Crkva nije rekla, pa je jasno da su se ovim istupom doista uključili u političku borbu za promjenu vlasti u Hrvatskoj, u kojoj su i do sada - nešto tajnije - ionako sudjelovali.

Crkva je, naime, za vrijeme prošle vlasti - čijem su usponu, etabliranju i desetljetnom trajanju i sami nezanemarivo pripomogli - stekla golem niz povlastica koje su petrificirane državnim ugovorom sa Svetom Stolicom. Po ocjeni kritičara, njime je Hrvatska, de facto, pretvorena u katoličku državu u kojoj Katolička crkva ima privilegiranu poziciju u odnosu na sve druge vjerske zajednice. Crkva, tako, od države godišnje dobija skoro 40 milijuna maraka pomoći za razne svrhe. Država plaća nastavu vjeronauka, održavanje značajnog broja crkvenih visokoškolskih institucija, ona jedina ima pravo sklapati brakove jednakopravne građanskim. Crkvi je obećan povrat imovine oduzete za vrijeme komunizma, i nadoknada za onu imovinu koju nije moguće fizički vratiti. Država financira troškove izgradnje i uzdržavanja crkava i pastoralnih središta; osigurava mirovine klera, preuzima obavezu da - u slučaju istrage nad pripdnicima klera - policija najprije mora obavijestiti crkvene vlasti, isl. Sve te materijalne povlastice poklopile su se s nacionalilstičkim uvjerenjima značajnog dijela svećenika, od vrha do dna crkve, koji doista koincidiraju sa stavovima radikalne političke desnice.

Crkveni istup poklopio se, povrh toga, sa značajnim političkim pregrupiranjima u hrvatskom društvu. Mnogi očekuju skori krah koalicijske vlade, i nove, prijevremene izbore. Crkva je ovim potezom očito dala podršku desnici okupljenoj oko HDZ-a, koji je i dalje najjača pojedinačna stranka u Hrvatskoj, i čiji povratak na vlast više ne bi bio posve iznenađujući. Soliranje Hrvatske seljačke stranke (koja u današnjoj koaliciji i inače ima najbolje odnose s vrhom crkve) pokazuje da je i njima važniji stav Kaptola nego Markova trga, jer je sastav na Markovu trgu (gdje stoluje vlada) promjenjiva, a onaj na Kaptolu, puno, puno čvršći. Hrvatska, navodno, traži "treći put" - iza formule o vladi "desnog centra" krije se želja za povratkom Hrvatske demokratske zajednica na vlast, u čemu bi joj trebali pomoći "liberali" i "seljaci". Crkva je svoje već učinila - no neće to, po svemu sudeći, biti zadnji potez te vrste. Problem je jedino što u cijeloj toj skupini klerika nitko nije shvatio da je cijela konstrukcija države postavljena za vrijeme Tuđmana, u svom neideološkom - ekonomskom i socijalnom dijelu - bila neodrživa i da su reforme koje provodi ova vlada slične onima koje bi morala provoditi bilo koja druga od njih. Ako to crkva, ipak, shvaća, onda je očito da oni na vlasti žele vidjeti isključivo desničarsku, nacionalističku skupinu koja je Hrvatsku i dovela u stanje koje zaslužuje onu kritiku s početka teksta.

Boris Rašeta