Zaglavljen sistem

Podgorica Nov 13, 2001

Crnogorska politicka klackalica

U Crnoj Gori mo-da i vise nije pitanje izbori ili referendum, vec kakav ce biti referendum. Samo, to ne cini politicku scenu mnogo jasnijom

AIM Podgorica, 12.11.2001. godine

Jos od formiranja manjinske Vujanoviceve Vlade, koju podrzava Liberalni savez, Crna Gora je klasican primjer onoga sto politikolozi u zargonu nazivaju "zaglavljen sistem". Pola godine od prijevremenih parlamentarnih izbora ova republika nije se pomjerila ni milimetar ka nezavisnosti, ali ni vratila nazad prema Beogradu. Potvrduje to i posljednje istrazivanje agencije "Damar", prema kojemu je biracko tijelo i dalje raspoluceno u omjeru 53:47 u korist independista, kao i na glasanju

  1. aprila.

Praksa i teorija sugerisu referendum ili izbore kao demokratski i efikasan metod za "odglavljivanje", posto se puc i revolucija, uprkos solidnoj dozi populistickih tonova, ne doimaju kao realan instrument za zahvate u toj slozenoj politickoj operaciji. Ali, vec na tom predpitanju nema saglasnosti medu ovdasnjim politickim subjektima. Vladajuca je koalicija nedvosmisleno oznacila referendum kao svoj put ka nezavisnosti. LSCG takode. No, snazni opozicioni savez "Zajedno za Jugoslaviju" jos uvijek vjeruje da bi izbori bili bolji, a da nakon toga referendum ne bi bio potreban. Ipak, u ovom trenutku te projugoslovenske partije barem prihvataju mogucnost plebiscita o drzavnom statusu Crne Gore.

Trag kocenja dalje vodi u procrnogorski "blok", gdje postoji tesko neslaganje izmedu DPS, s jedne strane i SDP i LSCG, s druge, povodom prijedloga Zakona o referendumu. Dok Dukanoviceva partija zagovara cenzus (polovina upisanih biraca plus jedan), liberali i socijaldemokrate uspjeli su da u Komisiji nametnu svoj stav o nepostojanju donje granice izaslih kao uslova za valjanost referenduma. Takav tekst ide pred poslanike bez nade da bude usvojen. Eksperti OEBS-a vec su ga oznacili kao "korak unazad" u odnosu na vazeci Zakon, koalicija "Zajedno za Jugoslaviju" najradije ga pominje kao "diktat", a DPS rezolutno porucuje da nece glasati za njegovo usvajanje.

Koalicija Zajedno za Jugoslaviju bi, dakle, radije prvo na izbore, ali njihovi partneri iz Beograda nemaju vise strpljenja i kazu - referendum! U crnogorskom parlamentu, medutim, trenutno je ler, jer su ga napustili upravo poslanici SNP, NS i SNS, nezadovoljni odlukom predsjednice Skupstine da ne produzi mandat Komisiji za ispitivanje navoda "Nacionala". Nijedna strana zasad ne popusta, a rasprava koja bi trebalo da utre put ka referendumu jos ne pocinje. Vrijeme, nema sumnje, radi za vlast pa nezadovoljstvo unutar ZZJ prijeti da postane transparentno. "Bojim se da su liberali u pravu i da je ovo odugovlacenje Bulatovicev i Dukanovicev dil"- otelo se "nezvanicno", jednom od celnika Narodne stranke.

Predsjednik Dukanovic, u intervjuu "Borbi", markirao je april kao dobar rok za referendum i ponovio hiljaditi put da do njega mora doci. Ipak, nevoljni saucesnik vladajuce koalicije, Liberalni savez, ne prestaje da u aktuelnim blokadama prepoznaje dogovor i interes celnika DPS i SNP. "Obesmisljavanje referenduma i kupovina vremena" navodni su ciljevi te tajne ujdurme dviju struktura koje se, kako vole reci liberali, razlukuju samo personalno.Optuzbe liberala nijesu samo dasak vjetra vec bitno opterecuju djelovanje obojice prozvanih lidera, pogotovu Bulatovica.

Ovo je skica za kvadraturu crnogorskog politickog kruga. Rjesenje je tesko i zamisliti bez upotrebe Ajnstajnovih teorija. Zadatak bi se mogao definisati ovako: vlast treba da postigne dogovor sa opozicijom prije nego je srusi Liberalni savez!? Pritom, podsjetimo, opozicija preferira izbore, a referendum smatra nuznim zlom. Vlast, pak, ne moze podrzati prijedlog Zakona o referendumu, na kome insistiraju liberali, jer bi se time tesko kompromitovala pred medunarodnom zajednicom, koja takvu nezavisnost nikada ne bi priznala.

Situaciju, kao i obicno na Balkanu, dodatno komplikuje onaj ko pokusava da se nametne kao vrhovni presuditelj - medunarodna zajednica. Jedinstvena u stavu da je dobitna kombinacija "demokratska Crna Gora u demokratskoj Jugoslaviji", ta se eksterna cinjenica, tvrde dobro obavijesteni, vec solidno profilisala u dvije struje: americku - za referendum i to bez bojkota i evropsku - izbori kao put za izbjegavanje referenduma. Postoji, doduse, i treci put - OEBS-ov, trasiran na sasvim korektnoj i kompetentnoj analizi prijedloga Zakona o referendumu i preporukama za rjesenja spornih pitanja.

Posto se o egzaktnom rjesenju opisane politicke jednacine sa X nepoznatih ne moze govoriti, eventualno bi se smjelo sugerisati da je linija referenduma na Dukanovicevom dlanu nesto izrazitija, nego li linija izbora na saci Predraga Bulatovica. Ponajprije zbog tajminga, koji se moze pokazati kao kljucan faktor u odabiru modela raspleta. Sveopsta destrukcija crnogorskog drustva razara jednako i vlast i opoziciju, pa se cini da barem celni ljudi suprotstavljenih opcija shvataju kako je neumitno stiglo vrijeme za podvlacenje crte. Bijele figure su Dukanoviceve, a njegov je potez referendum. No, prije ce to biti remi, kojim kralj prezivljava na tronu, nego li pobjeda za nesmetanu vladavinu. Za takav ishod Dukanovic ce morati da zrtvuje dosta "kvaliteta", inace bi se partija otegla u nedogled. Kompromis ce, ipak, biti tezi za Bulatovica, jer ce jos jednom morati da ceka novu priliku za pobjedu nad ljutim rivalom.

Dakle, ako se cini neizbjeznim da referendum bude raspisan oko Nove godine, onda, do tada, moraju biti utanaceni i uslovi pod kojima ga prihvata opozicija. Centralno pitanje vecine koja odlucuje, prema nekim naznakama, odavno je predmet internih pregovora DPS i SNP. Dogovora jos nema, ali, navodno, ima izgleda da se kompromis postigne na omjeru 55:45 od broja izaslih na izbore. Takva kvalifikovana vecina, cak i da je ne prihvati opozicija, zacijelo bi medunarodnu zajednicu natjerala da prizna crnogorsku nezavisnost, pogotovo ako odziv glasaca bude visoko iznad polovine. Projugoslovenska koalicija "prilozice" kompromisu zahtjev da glasaju drzavljani i da kvalifikovana vecina bude 50% plus jedan od upisanih biraca. "To je pomalo neokolonijalan uslov i OEBS ga ne moze podrzati" - ocijenio je, uz uslov da ostane anoniman, jedan od eksperata te organizacije. Vladajuca koalicija, pak morala bi kao svoj prilog da dokine monopol na policiju i drzavna glasila.

Sporno je i vrijeme koje bi eventualna tehnicka vlada trebalo da djeluje prije referenduma. Za DPS to je mjesec-dva, za opoziciju barem duplo duze. I to ce biti predmet trgovine, ali vlast zasigurno nece odustati od stava da se prvo precizira i potpise dokument koji garantuje odrzavanje referenduma i prihvatanje njegovih rezultata, pa tek potom formira nova vlada. Reklo bi se kako opozicija nema nacina da to izbjegne, ukoliko zeli da ostavi utisak konstruktivnosti.

Cak i na papiru ovakav scenario raspleta izgleda komplikovan, gotovo nemoguc. U praksi sve ce biti jos teze. Pogotovo zbog nepredvidljivosti ponasanja Liberalnog saveza, partije koja moze olaksati rasplet, ali koja nicim ne nagovjestava takvu svoju ulogu u finisu crnogorske politicke krize. Vrijeme zapleta, medutim, sasvim istice i cvor ce morati da ramrse isti oni koji su ga vezali.

Darko SUKOVIC (AIM)