Bivši Glavašev suradnik - ratni zločinac?

Aim, Zagreb, 11.11.2001.

Uhićenje baranjskog Srbina Boška Jančića - osumnjičenog za ratni zločin protiv hrvatskog civilnog stanovništva - i njegovo zadržavanje u osječkom Okružnom zatvoru, ne samo što je u javnosti izazvalo veliko iznenađenje, već je ponovno otvorilo i pitanje o načinu na koji hrvatsko pravosuđe prilazi istrazi o tako ozbiljnim optužbama. Jančić je naime, od završetka mirne reintegracije Podunavlja (15. siječnja 1998.) do sredine lipnja prošle godine bio osječko-baranjski dožupan, dakle jedno vrijeme i najbliži suradnik bivšeg osječko-baranjskog župana Branimira Glavaša. Uz to, Jančić je bio i član uprave poljoprivrednog kombinata Belje, igrao je važnu ulogu u reintegraciji, a mirovinu, u koju je nedavno otišao, prima u povlaštenom iznosu, jer je 1990., nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, postao zastupnik prvog saziva Hrvatskog sabora.

Iznenada, 7. studenoga ove godine, na vrata njegove kuće u Belom Manastiru, pokucala je policija s nalogom za privođenje. Sutradan, sudac županijskog suda u Osijeku, Dragan Poljak, obavijestio ga je kako protiv njega još iz 1992. postoji tjeralica i optužnica zbog naređivanja ispaljivanja topovskih i minobacačkih projektila na Osijek i okolna mjesta, u razdoblju od jeseni 1991. do proljeća 1992. Pri tome, stoji u optužnici, nije vodio računa o ciljevima, odnosno topništvo kojim je zapovijedao, gađalo je neselektivno, pa su stradali mnogi civili, a počinjene je i velika materijalna šteta. U optužnici stoji da je Jančić bio pomoćnih zapovjednika teritorijalne obrane u Baranji, kada je taj sjeverni dio Hrvatske, smješten u trokutu između Drave, Dunava i granice s Mađarskom, obznanio autonomnost proglasivši "SAO Baranju".

"Nije mi jasno kako čovjek koji od reintegracije Baranje četiri godine živi nesmetano u hrvatskoj državi, onda odjednom, biva uhićen na temelju tjeralice iz 1992. godine", kaže Jančićeva odvjetnica, Jasmina Biloš, koja će ga na sudu braniti zajedno s poznatim zagrebačkim odvjetnikom Čedom Prodanovićem. "Jančić je bio javna ličnost - obnašao je mjesto dožupana, djelovao u mirnoj reintegraciji kao generalni direktor Belja i omogućio da se taj kombinat što prije uključi u gospodarski sustav Hrvatske. Sada, optužnica ga tereti da je počinio ratni zločin, da je naređivao napade, ubijanje civila i mučenja, razaranje objekata... Iz optužnice i obrazloženja, međutim, ja ne vidim nikakve dokaze, jer optužnica sadrži jedino podatke o štetama koje su nastale i osobama nastradalim prilikom agresije."

No, Branimir Glavaš, bivši osječki župan, koji je s Jančićem jedno vrijeme surađivao, iskoristio je njegovo uhićenje kako bi vodu preusmjerio na svoj mlin. "Politici progona, općeg ludila i histerije koju provodi vladajuća koalicija na žalost ne vidi se kraja", izjavio je Glavaš dan nakon što je Jančić uhićen. "Svakodnevnim hapšenjem pojedinaca i zastrašivanjima javnosti trenutačna vlast u Hrvatskoj smišljeno skreće pozornost javnosti na periferne stvari. Naime, u nedostatku kvalitetnih rješenja za izlazak Hrvatske iz sveopće gospodarske i socijalne krize, vlast se po smišljenom scenariju 'kumrovečke škole' poigrava sa sudbinama i životima progonjenih ljudi, kao i njihovih obitelji". Glavaš Jančića ocjenjuje kao čovjeka koji se za vrijeme Domovinskog rata - bez obzira što se nalazio u dijelu Hrvatske koji Zagreb u to vrijeme nije kontrolirao; "nikada nije bavio politikom", jer je " po vokaciji gospodarstvenik". "O njemu kao čovjeku, gospodarstveniku i nekadašnjem suradniku", nastavlja Glavaš, "mogu izraziti samo pozitivne ocjene."

Kada iza svega ne bi stajali posve drugi motivi, Glavaševa obrana svog nekadašnjeg bliskog suradnika mogla bi se ocijeniti korektnom. No, Glavaš zapravo štiti vlastitu kožu i nemirnu savjest. U obraćanju javnosti prilikom Jančićevog uhićenja, rekao je i ovo: "Progon i hapšenje gospodina Boška Jančića najbolji je primjer bestijalnosti i okrutnosti, ali i perfidnosti vladajuće garniture. Hapšenjem apolitičnih ljudi srpske nacionalnosti pokušava se stvoriti privid ravnoteže za planirane nove politički motivirane progone ljudi iz redova HDZ-a za vrijeme Domovinskog rata".

Teza o stvaranju "privida ravnoteže" koju spominje Glavaš i nije bez osnova. Vlast premijera Ivice Račana, koja je pod pritiskom Haškog suda i međunarodne zajednice počela s procesuiranjem ratnih zločina koje su počinili Hrvati, uvijek nastoji - kako bi umirila nacionalističku desnicu - prilikom uhićenje nekog od Hrvata, uhititi i ponekog Srbina. Nakon nekoliko hapšenja Hrvata zbog zločina počinjenih u splitskoj Lori, te najave ponovljene istrage u slučaju Pakračke poljane, lako je vjerojatno da uhićenje Boška Jančića predstavlja upravo taj "privid ravnoteže". No, Glavaš je posljednja osoba koja na to može upozoriti.

Već, tjednima naime, o Glavaševoj ratnoj ulozi u Osijeku, gdje je

1. i 1992. bio zapovjednik obrane grada, raspituju se policijski inspektori, pokušavajući utvrditi koliko je njegova odgovornost u ratnim zločinima koji su u to vrijeme počinjeni. Zato nije i neobično što Glavaš, braneći Jančića, na koncu kaže: "Poslije ovoga ništa drugo ne preostaje nego pitati se: 'Tko je slijedeći?'.

Zanimljivo je međutim kako Glavaš nikada nije progovorio ni riječi o suludim suđenjima u odsustvu i dugim popisima "ratnih zločinaca", koji su nastajali na osnovu kojekakvih iskaza, čak i takvih kad bi netko čuo da je kakav Srbin negdje ošamario nekog Hrvata, psujući mu ustašku majku. Jedna od žrtava takvih optužnica, vjerojatno je i Jančić, nekadašnji Glavašev dožupan.

Pritisnuta velikim nezadovoljstvom prognanika, kojima je stalno obećavala skori povratak, HDZ-ova je vlast, da bi amortizirala to nezadovoljstvo, od 1992. pa nadalje počela s prikupljanjem dokaza, a nedugo zatim i sa suđenjima u odsutnosti za ratne zločine koje su počinili Srbi. Rađeni su dugi popisi "ratnih zločinaca" na osnovu klimavih, nepouzdanih i često tendencioznih svjedočenja. Cilj te akcije bio je dvojak: umiriti sve izraženiji revolt prognanika, ali i obitelji koje su u ratu izgubili nekog od svojih, te - s obzirom na brojnost optužnica i dugu listu "ratnih zločinaca" poslati poruku Srbima kako za njih neće niti mjesta u Hrvatskoj, kad se vrate okupirana područja. Na tim su osnovama u to vrijeme nicale bezbrojne optužnice, a njihovu je vjerodostojnost možda najbolje izrazio svojevremeni privremeni upravitelj hrvatskog Podunavlja, američki general Jacques Paul Klein, koji je - vidjevši neke od njih i argumentaciju na kojima su zasnovane - izjavio kako se čudi što i on nije proglašen ratnim zločincem.

Velika je vjerojatnost da je Boško Jančić, koji sada u zatvoru čeka na davanje iskaza i početak vjerojatnog suđenja, žrtva upravo takvog tipa optužnica. No, ostaje pitanje koje si nameće svatko dobronamjeran. Ako je HDZ-ova vlast zbog navedenih razloga manipulirala popisima ratnih zločina i ratnih zločinaca, zašto to - uhićujući ljude poput Boška Jančića - čini i sadašnja?

Drago Hedl