Bijeli prah na bosanski način

Za svaki slučaj, koristite e-mail

Pisma su, u vremenu prestižne elektronske pošte, ovih dana u Bosni i Hercegovini ponovo u modi. I tu ne bi bilo ničeg neobičnog da se ne radi o pismima s famoznim "bijelim prahom". "Duhoviti" neprijatelji, uvrijeđeni susjedi ili dokoni dječaci šalju koverte sa brašnom, praškom za pecivo ili pudingom - i posvetom: Sada ste inficirani antraksom!

No, u stvarnoj priči o bijelom prahu malo je onih koji znaju ili slute da antraks nije nešto "tamo daleko" već zbilja s kojom ova zemlja već imam iskustva. O čemu se zapravo radi, pitali smo dr. Zlatka Puvačića, predsjednika Komisije za prevenciju antraksa u BiH i šefa Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo FBiH, koji potvrđuje da ova smrtonosna bolest u nije novum: "U BiH smo tokom 2000. godine registrirali dvije osobe oboljele od antraksa. Jednu u Cazinu (u Krajini), a drugu u Kiseljaku (tridesetak kilometara od Sarajeva). Na području Velike Kladuše (također područje Krajine) smo i 1999. godine imali jedan slučaj, dok je tri godine ranije, 1996. godine, bilo pet oboljelih. Po dva u Zenici i Kaknju i jedan i Gračanici. Ove godine na našim prostorima nije zabilježen ni jedan slučaj ove bolesti. Inače, antraks kao bolest postoji i održava se u jugoistočnoj Europi", kaže dr. Puvačić.

Unatoč tomu, dr. Puvačić je optimist, koji tvrdi da razloga za zabrinutost nemamo ne samo stanovnici Bosne i Hercegovine, već i narodi zemalja jugoistočne Europe, prije svega zato što antraks kao biološko oružje nije otkriven u Europi. Kako smo saznali od dr. Puvačića, BiH trenutačno ima povoljnu epidemiološku situaciju. Ali, cijeneći opću situaciju u svezi s antraksom, pri Vijeću ministara BiH je formiran ekspertni tim koji prati epidemiološku situaciju i kretanje antraksa kao biološkog oružja u svijetu. Ako je zaista otpočeo biološki rat, kaže dr. Puvačić, i u tom slučaju ne trebamo strahovati toliko od antraksa jer se lako otkriva i liječi tetraciklinima i penicilinima. Postoji i vakcina koja se, za sada, daje samo vojnicima, ali bi se u slučaju veće opasnosti njena upotreba mogla i proširiti. Dijagnosticiranje antraksa je jednostavno, gotovo rutinsko, tako da se zaraženost lako i brzo može otkriti i liječiti, tvrdi dr. Puvačić, ali i dodaje: "Treba se plašiti virusa velikih boginja. To bi izazvalo tešku i visokorizičnu zdravstvenu situaciju. Bili bi potrebni karanteni, a kako je to kapljična infekcija, ljudi bi lako obolijevali. Pošto je vakcinacija protiv ovog oboljenja davno obustavljena, a bolest na ovim prostorima iskorijenjena, ljudi nemaju nimalo izgrađenog imuniteta, što predstavlja još veću opasnost. Sve su zemlje bile u obavezi da unište ovaj virus, no prije tri godine u Rusiji je u jednoj laboratoriji od ove bolesti umro biolog koji je uzgajao virus. Toga se treba bojati".

Inače, ono što naučnike cijelog svijeta, pa i naše trenutno najviše brine, jeste upravo moguća zaraza velikim boginjama i antraksom. Oba agensa mogu da se šire zrakom i uzrokuju smrtonosne bolesti. Prema preporuci ekspertnog bh. tima svaki entitet je formirao komisiju za eventualnu prevenciju od antraksa. U tom smislu, pacijenti koji dolaze na infektivne i druge klinike u svim kantonima se provjeravaju i posmatraju kako bi se, ukoliko se pojavi sumnja na antraks, moglo brzo reagirati. Izdane su i upute o načinu kontrole rizičnih pošiljki, te određene mikrobiološke laboratorije koje vrše analizu svih sumnjivih praškastih sadržaja u pismima i paketima.

S obzirom na to da su spore antraksa u Ameriku stigle putem pošte, odnosno upakirane u pisma, te da se širom Europe provjeravaju sumnjive pošiljke, i PTT BiH je preduzeo preventivne mjere. Tako, oni najrizičniji - službenici pošte - s maskama i rukavicama sortiraju poštu, i to kako nam je zvanično saopćeno, "za svaki slučaj". Istovremeno, u BiH postoje stručni, kantonalni timovi na čijem se čelu nalazi epidemiolog i radnik ministarstva unutrašnjih poslova.

"Mogu reći da imamo u potpunosti razrađenu metodu kontrole rizičnih pošiljki, što je rezultiralo time da se za sada nije pojavilo više lažnih uzbuna jer svi koji šalju znaju da će se prašak za nekoliko sati naći u laboratoriju i verificirati pozitivni ili negativni naboj. Hoću reći, prekinuli smo mrežu onih koji su stvarali paniku. Pošto javnost zna da smo formirali tim u kojem sudjeluju i pripadnici MUP-a, broj lažnih pošiljki je smanjen. Zapravo, do sada smo imali 12 lažnih prijava što je neznatno u poređenju s Hrvatskom gdje je zabilježeno čak 1.600 lažnih dojava, ističe dr. Puvačić.

Istovremeno, od pravosuđa se traže rigorozne mjere - najmanje pet godina zatvora za one koji što iz zlobe što iz šale lažno dostave bijeli prah na adresu onih koje "ne simpatišu." Tako je među prvima pošiljku sa sumnjivim bijelim prahom dobio prvi čovjek Tuzlanskog kantona, Selim Bešlagić, i to sa navodnom porukom svog ljutog političkog protivnika Mirnesa Ajanovića, koji je odreagovao riječima da se radi o nečijoj notornoj gluposti! Onda se jedan paketić sa lažnim bijelim prahom našao u trolejbusu koji saobraća do gradskog naselja Dobrinja, odnosno do linije razgraničenja sa Srpskim Sarajevom, tj. Republikom Srpskom, pa se prah mogao naći u liftovima i stubištima. Dr. Puvačić je, kako kaže, i sam imao priliku otvoriti nekoliko pošiljki. Uglavnom su to bila pisma sa štaub šećerom, brašnom, praškom za pecivo ili pudingom. Prema njegovim riječima, da je u pitanju provokacija ili gruba šala, govori i to što su sva pisma poslana iz jedne od sarajevskih pošta.

A sarajevski poštari, tradicionalno najdraži starijoj populaciji u danima kada raznose penzije, kao da uopšte ne misle na strah. Tako Adnan Alikadić, poštar kaže: "Čovjek od nečeg mora umrijeti, prije ili kasnije. Ja iskreno o antraksu uopće ne razmišljam. Kad se tek pojavila priča o toj bolesti, slušao sam je s čuđenjem i kao nešto što se događa tamo negdje daleko. Da većina naših sugrađana razmišlja slično potvrđuju i pisma koja su se pojavila ubrzo, a koja su sadržavala 'bijeli prah' i eventualno poruku kojom se taj neko obavještava da je zaražen ili da će umrijeti. Međutim, ispostavilo se da su pisma slali ljudi koji su se željeli našaliti ili napakostiti drugome. Ipak, u pošti se provjeravaju sve sumnjive pošiljke, a moje kolege razvrstavaju pošiljke s maskama i rukavicama. Život teče dalje, mora se od nečeg živjeti", kaže Alikadić, srećan što ima siguran posao u zemlji u kojoj je svakog dana sve više nezaposlenih.

Kakva se u stvari bolest krije iza naziva antraks? Činjenice kazuju da je antraks, u narodu poznatiji kao crni prišt, primarno bolest papkara, krava, ovaca. Ali napada i čovjeka, koji se može zaraziti dodirom s oboljelim ili uginulim životinjama, konzumiranjem zaraženog mesa ili udisanjem prašine u kojoj su uzročnici bolesti, na primjer, obrađujući vunu zaraženih životinja. Zbog toga najviše obolijevaju stočari, pastiri, mesari, veterinari, radnici u kožarama, obrađivači vune. Ne prelazi na druge osobe. Rani simptomi koji se manifestuju dva dana nakon infekcije (groznica, kašljanje, slabost i bolovi u grudima) se u početnim fazama lako zamijene s manje ozbiljnim infekcijama. Tako da zapravo brzo otkrivanje zaraze predstavlja problem, jer mnogi ljekari nisu obučeni da prepoznaju rane simptome pošasti kao što su antraks i velike boginje. Za sada su poznata tri njegova oblika: kožni, crijevni i plućni. U neka davna vremena najčešći je oblik bolesti bio crni prišt, koji nastaje neposrednim dodirom sa zaraženom životinjom. Na koži se na mjestu zaraze nakon dva dana pojavi crvena mrlja koja se pretvori u mjehurić, a kad iz njega istekne tekućina, nastane crna krasta. Ona poslije otpadne, a oko nje se počne stvarati oteklina koja zna pocrniti. Čovjek se osjeća malaksalo, dobiva temperaturu, otkazuju mu vitalni organi što uskoro dovede do smrti. Druga vrsta bolesti - crvena bedrenica - vrlo je rijetka, a do nje dolazi kad čovjek pojede meso zaražene životinje. I tu pacijent dobiva visoku temperaturu, ima jake bolove u trbuhu, osjeća opću malaksalost, a smrt nastupi nakon pet-šest dana. Treća vrsta bolesti je najopasnija, a riječ je o plućnoj bederenici, koju čovjek dobije ako udahne prašinu s uzročnikom bolesti. Prvi simptomi slični su kao kod crvene bedrenice, ali se potom bolest pretvara u upalu pluća i bolesnik umre nakon dva-tri dana. Za liječenje antraksa ljekari propisuju antibiotike koji su efikasni samo ako se rano primjene. Ukoliko bolest ostane neliječena, smrtonosna je čak u 90 odsto slučajeva!

Prema riječima dr. Puvačića upotreba spora antraksa u svrhu biološkog ratovanja nije neuobičajena. Još u Prvom svjetskom ratu su Nijemci zarazili ovce, antraksom i poslali ih među ruske trupe. Japanci su između 1932. i 1945. koristili spore antraksa u borbi s Kinezima. Konačna brojka umrlih nikada nije precizirana. U toku Drugog svjetskog rata su postojale laboratorije koje su proizvodile spore antraksa za biološki rat. Spore antraksa koje se sada pojavljuju dizajnirani su oblici koji se uzgajaju u laboratorijima. To su mutanti, nisu prirodni i imaju veću infektivnost te su otporniji na sve antibiotike. Postoji 1.200 različitih uzoraka uzgojenih u laboratorijima. Aktuelni bijeli prašak u kontaktu sa zrakom postaje nevidljiv i spore se šire kilometrima daleko. Pored toga, u poređenju s drugim oružjima za masovno uništenje mnogo ga je lakše proizvesti. Od jedne test bočice antraksa, tvrde stručnjaci, može se u roku 96 sati proizvesti kilogram antraksa. Istovremeno je jeftin za proizvodnju. Tako prema nekim procjenama da bi se antraks upotrijebio kao masovno oružje potrebno je svega 250.000 američkih dolara.

Na kraju, kako se zaštititi? Znanost kaže da je zaštita od bioloških agensa veoma složena zbog njihove raznovrsnosti, različitih načina primjene i različitih putova širenja i prenošenja. Mjere protivbiološke zaštite mogu biti aktivne i pasivne. Aktivne obuhvaćaju postupke onemogućavanja neprijatelja da upotrijebi biološke agense, kao i mjere za likvidaciju endemskih žarišta zaraznih bolesti u miru, s ciljem sprečavanja pojava epidemija u ratu. Pasivne mjere su podizanje otpornosti organizma prema zaraznim bolestima vakcinacijom i pasivnom imunizacijom, kao i profilaktičkim uzimanjem lijekova. Potrebno je preduzeti i mjere za presijecanje putova prenošenja zaraza ličnom i kolektivnom higijenom, higijenskom kontrolom snabdijevanja vodom ili hranom. Bolesnike treba izolirati i liječiti, a veoma je bitno i zdravstveno prosvjećivanje.

Tako je to udžbeničkim rječnikom kazano, a u životu ipak koristite e-mail, ionako je vrijeme romantike i namirisanih pisama "prohujalo sa vihorom". A ove druge pošiljke, ili su razne reklamne ponude ili plave, službene koverte od čijeg će vas sadržaja samo zaboljeti glava: opominju vas za neplaćeni gas, struju, vodu, zaostale rate kredita.

Željka GUTALJ (AIM, Sarajevo)