Petrič i SDS: Trenutak istine

Ili će Kalinić narednih nedjelja morati da otvori front sa Ivanićem i Petričem, što Amerikanci jedva čekaju da stave katanac na sve što miriše na SDS, ili će morati da otvori front u samoj partiji, ne samo zato što to želi Petrič već zato će mu se otvoriti sam kad popusti Ivaniću

Banjaluka, 7. Novembar 2001. (AIM)

Pošto je Volfgang Petrič u ponedjeljak protutnjao njihovim banjalučkim kabinetima, šefovi SDS bi, kada bi imali samo malo slabiji stomak, konstatovali da im je vlast ipak prisjela. Možda bi se sa nostalgijom sjetili herojskih opozicionih dana, kada su svi pokušavali da ih razbiju, a oni se držali zajedno kao družina Pere Kvržice, uvjeravajući Petriča da su se promijenili, birače da su ostali isti, a da pravi odgovor ni sami nisu znali, ostavljajući ga za trenutak kada pobijedi pravda i oni se vrate na vlast. Trenutak istine, kada će SDS sebi i drugima odgovoriti šta je zapravo, nije, međutim, došao tako naglo kao Petrič u Banjaluku.

Prije svega, većina lokalnih lidera te partije - ustrojene nalik na Srpsku pravoslavnu crkvu: grupa lokalnih vođa sa punom ingerencijom na svojoj teritoriji sa prvim među jednakima na čelu - duboko je nezadovoljna svojim učešćem u vlasti. To znači da Dragan Kalinić nije od juče i da zaista nije takav Gargantu da je baš morao da proždre modričku Rafineriju i po cijenu da pokvari odnose sa Mladenom Ivanićem, ali je na osnovu prispjelih dugova morao da odgovori na pitanje jakih modrčkih esdeesovaca: jesmo li se onako grčevito borili i pobijedili da danas ne možemo da uđemo čak ni u Rafineriju. Naravno, Kalinić nije uspio da ih ubijedi da su vlasti ipak dobili manje nego što su uložili truda i mnogo manje od onoga što im je obećao kada je trebalo da izdrže.

ZAŠTO JE SDS DESTRUKTIVAN: Kalinićeva obećanja nisu zanimala samo Modričane već i Petriča. Nema Boga da u ponedjeljak nije podsjetio Kalinića kako ga je u novembru i decembru prošle godine, dok je trajala kampanja Ričarda Holbruka i Međunarodne krizne grupe za zabranu SDS, prvi među jednakima u toj partiji uvjeravao da su se reformisali, da su za zajedničku državu, saradnju sa Hagom i sve kako dolikuje. Obećao je Kalinić Petriču tom prilikom i nešto što do sada nije bilo mnogo eksploatisano: da će SDS raskrstiti sa prošlosti, da će se riješiti starih kompromitovanih kadrova i da će se javno odreći Radovana Karadžića. Godinu dana kasnije, Petriča nije samo uzbudilo to što pragmatični Kalinić nije održao nijedno od obećanja ili što je SDS opstruisao usvajanje zakona koji su učvršćivali zajedničku državu. Možda Petriča nije toliko uzbudilo ni to što je SDS na posljednjem zasjedanju parlamenta RS založio protiv učvršćivanja zajedničkih bosanskohercegovačkih institucija. Jer, SDS je postao istinski destruktivan onog trenutka kada je iz te partije, umjesto glave, progovorio stomak, i kada je, vođena svojim apetitom, ugrozila Mladena Ivanića odbacujući izvještaj vlade.

Riječ je, dakle, o dvije različite stvari: sa jedne strane, Petrič je u krugovima nezadovoljnika u SDS prepoznao pukotinu procjenjujući da je trenutak da od Kalinića ponovo zahtijeva otvaranje fronta prema tvrdolinijašima. Istovremeno, tu pukotinu koja se pojavila na SDS, Kalinić, koji izbjegava sukob sa tvrdolinijašima jer ni sam nije načisto kako bi se u njemu proveo, nastojao je da začepi pritiskom na Ivanića. Zato je uskraćivanjem parlamentarne podrške Vladinom izvještaju pokušao premijera da podsjeti sa koliko poslanika SDS učestvuje u podršci Vladi i da bi bilo pametno da to shvati i pomogne da SDS podmiri unutrašnja partijska potraživanja.

Tek na drugom mjestu jeste priča koju je Petrič istakao u prvi plan - odsustvo želje Kalinićevih poslanika da podrže centralnu vlast i set zakona koji je učvršćuju. Šta to znači? Da SDS, čak i pod uslovom da postane maksimalno kooperativan na nivou zajedničke države neće bitno promijeniti stanje. To je ipak mnogo šira priča od SDS i tu su federalni mediji savršeno u pravu kad kažu da na tom pitanju nema velike razlike između Kalinića, Ivanića, čak i Dodika, kao što su mediji iz RS u pravu kada tvrde da im Izetbegovićev nacionalizam i Lagumdžijin integrizam na isto dođu.

Drugim riječima, šta god da SDS uradi u svom odnosu prema zajedničkoj državi, Petrič neće mnogo postići. Kalinić u toj stvari, kako je to sada moderno reći, jeste dio problema, ali nije dio rješenja. Znači li to da je Petrič u ponedeljak džaba dolazio u Banjaluku? Nikako!

KALINIĆEV IZBOR: Centralna figura njegove posete bio je Kalinić. Zadatak Kalinića narednih mjeseci, bar tako mu je objasnio Petrič, biće smirivanje prilika sa Ivanićem. To podrazumijeva rekonstukciju Vlade, u kojoj će SDS imati mnogo manje uticaja nego do sada, ali će, svejedno, morati da podigne sve četiri u vazduh za taj poduhvat. To će još više unervoziti lokalne glavare u SDS, koji će, s razlogom, Kaliniću postaviti pitanje da li je to ono za šta su se oni borili i trpili udarce. Dakle, narednih mjeseci neće nimalo lako biti zvati se Dragan Kalinić, budući da će najsposobniji političar u SDS morati da pokaže umije li da drži glavu u kanti vode i da istovremeno diše.

Jer, ili će morati da otvori front sa Ivanićem i Petričem, što Amerikanci jedva čekaju da stave katanac na sve što miriše na SDS, ili će morati da otvori front u samoj partiji, ne samo zato što to želi Petrič već zato se taj front otvara samim popuštanjem Ivaniću. Ako odluči da se bije sa Petričem, Kalinić, sa svim svojim kombinatoričkim vrlinama, nema šansi osim da učvrsti svoje pozicije u SDS, koja, doduše, tada neće biti parlamentarna partija, već šah-klub. Ako otvori front u partiji, šanse su mu nešto veće iako tamo nema mnogo onih koji mu, ni deset godina kasnije, nisu zaboravili da je među Srbe došao kao Jugosloven, a među esdeesovce kao reformista Ante Markovića. Tada valja izdržati pritisak, s jedne strane, ambicioznih folklornih tehnokrata iz SDS, koji su tu partiju, dok je bila u opoziciji, hranili parama očekujući da im se iste vrate kroz funkcije poslije izbora (a nisu im se vratile). Sa druge strane, valja mu izdržati pritisak esdeesovskih >patriota< koji ga, poput Mirka Banjca, smatraju političkim cinikom koji kombinuje i kadruje dok oni brane nacionalne interese. Na kraju, čak i ako pobijedi, Kaliniću sljedećeg novembra predstoji najteži posao: da ubijedi birače da se nije promijenio on već prilike.

I u tome se sastoji značaj Petričeve posete. Najkasnije za nekoliko mjeseci - a i ulazak u izbornu godinu poguraće stvar - počeće krupni potresi u SDS, koji bi mogle od te partije napraviti namanje dvije. Kada se to dogodi, možda će se neko i sjetiti da je sve počelo jednog ponedjeljka u Banjaluci, poslije koga su lideri SDS pokušali da izgledaju ležerno kao da se ništa posebno nije desilo, dok su im lica izgledala kao kod ljudi kojima bi dobro došla doza >probavite<.

Željko Cvijanović (AIM)