Tajna prodaja drzavnog blaga?

Privatizacija Telekoma Crne Gore

Crnogorski Telekom, jedno od najvrjednijih preduzeca, jos niko nije kupio. Ipak, sporovi oko njegove, eventualne, prodaje su sve cesci. Pojavljuje se sumnja da ce Crne Gora prodati ono sto se ne prodaje - radio difuzni sistem

AIM Podgorica,06.11.2001. godine

Protekle nedjelje "Radna grupa za izradu nacrta Zakona o elektronskim medijima i Zakona o javnom informisanju" upozorila je crnogorsku javnost da je postoji mogucnost prodaje i necega sto do sada niko javno nije ni pominjao: Radio-difuznog centra koji posluje u sklopu "Telekoma" Crne Gore.

Radiodifuzni sistem ne moze urediti u skladu sa evropskim standadima i preporukama Savjeta Evrope ukoliko bude privatizovan sistem za prenos i emitovanje radio i TV signala koji je sada dio Telekoma Crne Gore", pise u saopstenju proslijedenom svim crnogorskim medijima.

Da li je neko iz vrha drzave naumio da privatizuje i radio- difuzni sistem Crne Gore? Pitanje je jos znacajnije, kada se zna da upravo kontrola nad sistemom radio difuzije znaci ujedno i monopol na drzavne frekvencije.

Mihailo Dado Uskokovic, crnogorski ministar pivrede tvrdi da o tome niko u Vladi "nema ni primisli" i da je rijec o najobicnijim spekulacijama. "Rijec je samo o izdvajanju tog dijela u posebno preduzece Telekoma, bas da bi se sprijecila prviatizacija tog sistema. Nije mi jasno na osnovui cega su ljudi iz Grupe za izradu Zakona o medijima umislili da neko zeli, iza zatvorenih vreata, da to privatizuje", kaze Uskokovic.

Inace, cijelo preduzece "Telekom" Crne Gore ponudeno je na prodaju medunarodnim tenederom jos prije pola godine. Rezultati do sada nijesu zvanicno objavljeni. Niko nije ocekivao da ce ta prodaja ici lako, ali u nesto se ipak nije sumnjalo: da su i svi dijelovi Telekoma ponudeni na pomenutom tenderu. Dakle, smatralo se da je, barem sto se ponude tice, ona promisljena i regularna.

Interesenata za tendersku dokumentaciju "Telekoma" je bilo. Ali kupaca, makar za sada, ne. Jedna strana kompanija je demantovala informaciju koja se pojavila u crnogorskim medijima da je zainteresoavana za kupovnu "Telekoma". Nakon toga - zatisje. U citavu pricu sada se uplela i "Radna grupa" koja je digla glas protiv prodaje radio-difuznog sistema Telekoma.

Upozorenje je stiglo na vrijeme i, cini se, s razlogom. Naime, jos 27. jula ove godine Vlada Crne Gore donijela zakljucak o "izdvajanju imovine Radio-difuznog centra iz imovine 'Telekoma' opredjeljene za privatizaciju". Pored ostalog, u ovom Vladinom zakljucku stoji i da treba osnovati posebno preduzece za prenos i emitovanje radio - difuznih signala u drzavnoj svojini. Logika ove mjere je da drzava nastavi da kontrolise vlastiti etar i da se ne dozvoli - u slucaju da privatnik postane vlasnik crnogorskih frekvencija - da se indirektno uvede mogucnost monopola pojedinca nad svim elektronskim medijima u Crnoj Gori.

Ovakvom stavu Vlade prethodio je zakljucak Savjeta za privatizaciju koji vodi citav proces privatizacije a koji je dao saglasnost "na izdvajanje i obrazovanje Radio-difuznog centra kao posebnog pravnog lica sa 100 odsto u vlasni{tvu Telekoma". Dakle, najavljena je bila segmentacija preduzeca cime bi se pojedini dijelovi , cija prodaja nije u interesu drzave, bili zasticeni.

No, zasto do segmentacije nije doslo, kako to da je i Vladi i Savjetu promakla "sitnica" da bi privatizacijom Telekoma bio privatizovan i radio-difuzni sistem Crne Gore? Pitanje je otvoreno narocito nakon informacije objavljene u podgorickom "Danu" i nedjeljniku "Monitor" da je za kupovinu cjelokupnog Telekoma zaintersovan neidentifikovani kupac iz Grcke (navodno je rijec o medijskom koncernu). Prema tim informacijama grcki partner nudi 50 miliona maraka, ali uz uslov da ponuda obuhvata i radio-difuzni sistem.

Sada se postavlja pitanje - da li je novac prevagnuo nad interesima i potrebama dr`ave? Prodaja Radio difuznog centra znaci prodaju dijela suverenosti. Jer, onaj ko bi kupio ovaj dio "Telekoma" imao bi potpuno odrijesene ruke u odlucivanju kome dati, a kome ne, frekvencije za emitovanje radio i TV signala.

"Ne moze jedan subjekat imati monopol u davanju frekvencija, pa da drugi od njega traze dozvolu za emitovanje programa. Tu ulogu moze imati samo drzavno preduzece", kaze Abaz Beli Dzafic, pomocnik republickog sekretara za Informacije.

Isti je stav i Radne grupe, ciji je, inace, Dzafic koordinator. Oni ukazuju da bi privatizacija imovine Radio difuznog centra otvorila niz problema od kojih je osnovni monopolisticki polozaj buduceg vlasnika nad radio difuznom infrastrukturom, cije koriscenje, pod trzisnim ravnopravnim uslovima, treba da bude garantovano svim medijima.

Istovremeno, ministar privrede Darko Uskokovic tvrdi da do prodaje ovog dijela preduzeca nece doci. Ista uvjeravanja smo dobili i od poslovodstvo Telekoma. Zasto se onda posljednjih dana sve vise govori o prodaji Radio dfifuznog centra - ostaje nejasno.

Pored toga, u javnosti se pojavilo i nezaobilazno pitanje cijene ovog dijela preduzeca koje je, prema nezvanicnim podacima, procijenjeno na 30 miliona maraka. Medutim, da li je u pitanju potcjenjivanje drzavne imovine, kako neki tvrde, tesko je zakljuciti jer ni jedna zemlja u Evropi nije privatizovala radio

• difuzni sistem i prepustila nekome da odlucuje o njenom medijskom prostoru.

Hoce li Crna Gora napraviti presedan i prepustiti nekome da zagospodari elektronskim medijskim prostorom, i time pokazati da je privatizacija i materijalna korist ispred nacionalne?

Marijana KADIC (AIM)