Ratne štete - udar na budžet RS

Banjaluka, 6. Novembar 2001.

Republika Srpska (RS) dužna je da svojim građanima, na ime ratnih šteta, isplati oko 25 miliona KM. Naime, toliko je do danas pravosnažno dosuđeno šteta u sudskim postupcima I toliko pravosnažnih izvršnih sudskih isprava čeka na isplatu. Ovaj podatak nedavno je objelodanio premijer Mladen Ivanić, procjenjujući da bi potraživanje građana po osnovu šteta pretrpljenih u toku rata moglo iznositi oko 400 miliona KM. To bi, kaže Ivanić, prouzrokovalo raspad sistema.

Potraživanja građana odnose se uglavnom na neimovinske štete zbog duševnih bolova, prouzrokovanih smrću bliskih srodnika. Pravo na naknadu ove štete imaju djeca, supruga I roditelji poginulog. Visina naknade, prema dosadašnjoj sudskoj praksi, kreće se od 5 do 10 hiljada KM.

Advokat Goran Bubić objašnjava da se visina štete odmjerava prema Zakonu o obligacionim odnosima, uzimajući u obzir intenzitet bola I dužini trajanja. Bitna je i bliskost nastradalog sa oštećenim I međusobna emotivna vezanost. Ove činjenice utvrđuje sud uz pomoć vještaka medicinske struke. Ponekad I okolnosti pogibije imaju uticaj na jačinu bola I odmjeravanje naknade, posebno ako joj je prethodilo mučenje ili se radi o svirepom ubijanju.

Međutim, skoro trećina dosadašnjih potraživanja odnosi se na materijalnu štetu I to su uglavnom robna davanja vojnim jedinicama u toku rata. Među njima je dio oduzetih roba u raznim akcijama suzbijanja nelegalne trgovine, koje nisu rezultirale sudskim postupcima I zakonitim oduzimanjem protivpravno stečene imovinske koristi. Advokat Nenad Kovačević iz Teslića tvrdi da je takvih slučajeva nezakonito oduzete imovine bilo mnogo u akciji 'Granica 94', koju su provodili MUP RS I vojna policija na granici razgraničenja između teslićke I zeničke opštine. "Vojna policija je presretala kamione vlasnika privatnih trgovačkih firmi I oduzimala robu za koju se sumnjalo da se preprodaje 'neprijatelju' na liniji vojnog razgraničenja. Ljudi su dobijali potvrde o oduzetoj robi, a vojska je robu prisvojila I koristila za svoje potrebe. Sudski postupci su se završavali oslobađajućim presudama i ljudi zakonito traže obeštećenje", tvrdi Kovačević.

Iznos potraživanja po pravosnažnim presudama dostigao je cifru koja nije podnošljiva za budžet RS još početkom 2000.godine. Naime, Vlada RS nije u budžetu planirala posebna sredstva za ovu namjenu, tako da su se sudske presude izvršavale skidanjem dosuđenih iznosa sa računa Ministarstva odbrane I Vojnog računovodstvenog centra. Tako je žiro-račun Ministarstva odbrane bio blokiran već u prvoj polovini prošle godine, a novac za njegovo finasiranje dalje je povlačen sa računa Vlade RS - Ministarstva finansija. Nastalu situaciju Narodna skupština RS rješava na skupštinskom zasijedanju

1. Juna, donošenjem zaključka br.01-336/00, kojim konstatuje da prinudna izvršenja sudskih odluka po osnovu naknade ratne materijalne I nematerijalne štete 'u ozbiljnoj mjeri ugrožavaju obavljanje osnovnih zadataka u Ministarstvu odbrane I MUP-u RS', zbog čega se od sudova I pravobranilaštava traži da obustave izvršenja ovih odluka.

Osnovni sud u Banjaluci nije prihvatio poziv parlamenta, te je od tadašnje Službe platnog prometa zatražio da se nastavi sa prinudnim izvršenjem pravosnažnih sudskih odluka. Tako je žiro-račun Ministarstva odbrane ostao u blokadi do kraja prošle godine, a zaključno sa 28.februarom ove godine on je u blokadi u ukupnom iznosu od 5.343.669,04 KM.

Izlaz iz zamršene situacije Vlada RS je pokušala pronaći u posebnom zakonu o ratnoj šteti, koji bi odgodio naplatu dosuđenih šteta do 2003. godine. Nacrt teksta ovog zakona pojavio se u skupštinskoj proceduri početkom septembra mjeseca, ali je skinut sa dnevnog reda na ustavnopravnoj komisiji uz ocjenu da uvodi neravnopravnost građana pred zakonom. Predsjednik Ustavnopravne komisije Miroslav Mikeš, inače advokat, cijeli slučaj oko ratnih šteta vidi kao primjer nemorala vlasti i odsustva političke mudrosti. "Vlada je pokušala odgoditi isplatu ratnih šteta po pravosnažnim odlukama ne da bi spasila budžet, nego da bi problem prebacili na vladu koja će doći poslije nje. Ja to vidim kao nemoralan I neodgovoran gest", kaže Mikeš. On tvrdi da u bankama na prinudnu naplatu čeka oko stotinu njegovih presuda I da od maja mjeseca prošle godine nije bilo moguće naplatiti ni jednu štetu po pravosnažnim sudskim presudama zbog uticaja ministra finansija na banke.

Premijer Ivanić je dalje ujeren da je problem moguće riješiti jedino donošenjem posebnog zakona o ratnim štetama. "Treba krenuti planski u taj posao. Mi procjenjujemo da bi bilo moguće početi sa isplatama ratnih šteta tek 2003. godine", kaže Ivanić, uzimajući kao argument činjenicu da Njemačka ratne štete plaća I danas. I ministar odbrane Slobodan Bilić, takođe advokat, misli da je zakon jedini način da se izađe iz postojeće blokade budžetskog sistema. Kaže da je njegovo ministarstvo ponudilo Ministarstvu pravde dvije verzije zakona o ratnim štetama, ali mu nije poznato dokle se stiglo.

Mikeš ne osporava da su ratne štete izvršile finansijski udar na budžet RS I da bi donošenje posebnog zakona moglo biti dobar izlaz iz nastale situacije. Međutim, on je mišljenja da je sve pravosnažno dosuđene štete potrebno isplatiti, a ostala potraživanja iz ovog osnova prebaciti u upravni postupak I isplaćivati po planiranoj dinamici narednih petnaestak godina.

Iako se radi o ozbiljnom društvenom I državnom problemu, Vlada RS se ne žuri sa rješenjem. U Ministarstvu pravde nije bilo moguće dobiti podatak kada bi se nacrt ponovo mogao naći u skupštinskoj proceduri. I dok traju činovnička mudrovanja izvršne vlasti, gomilaju se nove sudske presude, ali I zakonske kamate.

Branko Perić (AIM)