Zašto Karadžić mirno spava

Ko stvarno a ko formalno ima mandat za hapšenje

AIM, SARAJEVO, 5.11.2001. Radovan Karadžić i general Ratko Mladić, koje je haški tužilac optužio za genocid i druge ratne zločine, mogu biti spokojni. Njihovo hapšenje i privođenje pravdi nije prioritet međunarodne zajednice. Šef misije UN-a u Bosni i Hercegovini, general i diplomata Žak Pol Klajn (Jacques Paul Klein) je na tribinu Nezavisnih intelektualaca "Krug 99" u Sarajevu (nedjelja 28. oktobar), izjavio kako njegova misija nema mandat za njihovo hapšenje. Dan ranije, bijeljinski "Ekstra magazin", objavio je spekulaciju, pozivajući se na neimenovanog diplomatu, kako zapravo Amerikanci (Klajn) čuvaju Karadžića, a Rusi generala Mladića. Tim povodom mediji u BiH aktuelizirali su staro pitanje "da li su Zapad i Nato u dilu sa Karadžićem?" (Banjalučke "Nezavisne novine"), a odavno je prisutna teza kako je fokusiranje islamskog terorizma potpuno u zasjenak bacilo dvojicu najtraženijih bjegunaca od pravde ("Oslobođenje").

Dva posljednja istupa generala Klajna - "Hardtalk" na BBC-u i na "Krugu 99" - pokazuju da je njihovo hapšenje isključivo u sferi retorike, dajući povoda o teško provjerljivim spekulacijama o mogućim nagodbama optuženih sa velikim silama, prije svega Amerikom. Šta kažu novinska nagađanja? Bijeljinski magazin, pozivajući se na neimenovani diplomatski izvor, tvrdi da je Holbruk (Holbroke) u maju 1996. godine Karadžiću dao garancije da neće biti uhapšen ukoliko mirno preda vlast i povuče se iz javnosti. "On je održao riječ i mi smo održali riječ", rekao je navodno Holbruk. U priču je uveden i Klajn, koji je navodno zadužen za Karadžićevu bezbjednost. Nezainteresiranost međunarodne zajednice za hapšenje generala Ratka Mladića, "Ekstra magazin" ovako objašnjava: " Svo vrijeme otkako je podignuta optužnica u Hagu protiv generala Mladića, veliko interesovanje da on ne dospije u Hag pokazuju ruski diplomati i agenti na terenu. Ne bi me čudilo da Rusi čuvaju Mladića isto onako kako Amerikanci brinu za Karadžića".

Koliko je ova priča autentična, a koliko predstavlja rimejk prvobitne verzije, nemoguće je utvrditi. Negdje s proljeća, hrvatski opozicionar i bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Ivan Zvonimir Čičak, je poslije susreta sa Karadžićevom suprugom Ljiljanom Zelen - Karadžić na Palama, lansirao identičnu verziju. Poslije toga agencije su prenijele Holbrukov demant kako su to gluposti i da nije bilo razloga da Amerika pravi ovu političku nagodbu.

Od podizanja optužnice prošlo je šest godina, a dvojica najtraženijih bjegunaca od međunarodne pravde još su na slobodi. U međuvremenu čuli su se brojni izgovori diplomata i generala NATO-a. Prvo su bile priče o velikom riziku takve operacije, izbacivane su brojke kako Karadžića obezbjeđuje jedinica specijalne policije jačine oko 700 ljudi itd. Poslije se tvrdilo kako Karadžić sam plaća policijsko osiguranje i kako mu odavno nedostaju sredstava, ali se onda pojavio izgovor o njegovoj nepoznatoj lokaciji. Za Mladića se tvrdilo, kako je viđan na nogometnim utakmicama u Beogradu ili na plažama u Crnoj Gori dok je Milošević bio na vlasti. Ovog ljeta i jeseni iz ureda glavne tužiteljice Karle del Ponte (Carle del Ponte), upućivane su optužbe kako Mladića osigurava vojna policija Republike Srpske. Mediji su tokom ove godine o njihovim tajnim skrovištima ispleli više legendi. Kad se uporede razni listovi, ispadalo je da su istovremeno boravili na četiri-pet lokacija u Republici Rspskoj (Višegrad, Tjentište, jedan manasir u blizini Čajniča, Trebinje, u šumama Zlelengore. ).

Da li je moguće da stabilizacione snage koje pokrivaju sve vojne objekte na tlu BiH, kotrolišu sve drumove i elektonske komunikacije; da u zemlji koja je metafora filmske Kazablanke u kojoj bez ometanja djeluju sve ozbiljnije obavještajne službe (Amerikanci, Rusi, Englezi, Nijemci, Francuzi, plus one manje), nije u stanju locirati njihova skrovišta. U vrijeme dok je u BiH bilo locirano preko 60.000 vojnika zapadne Alijanse i dok su svi putevi bili ispresjecani NATO-vim ček - pointima, Karadžić je putovao od Pala do Banjaluke, prevaljujući luk od nekih 350 kilometara. Odgovor generala je glasio: "Vojnici ga nisu prepoznali"! Ni raspisana nagrada od pet miliona američkih dolara za informaciju koja bi mogla dovesti do hapšenja Miloševića, Karadžića i Mladića, nije dala rezultata. Teško je povjerovati da se na brdovitom Balkanu, gdje se ubija za mnogo manje pare, nije našao niko zainteresiran da pokupi pravo bogatsvo, i to samo dizanjem telefonske slušalice!? Biće da je u pitanju nepovjerenje prema raspisanoj nagradi koja se smješila sa brojnih postera kojima su oblijepljene policijske stanice u BiH i susjednoj Srbiji, a potjernica sa nagradom objavljena je u gotovo svim medijima. Ko će prijaviti na taj "konkurs" kad je cijeli svijet znao, na primjer Miloševiću adresu - i službenu u Užičkoj i privatnoj u Tolstojevoj ulici u Beogradu. Odlazeći sa funkcije komandanta SFOR-a, general Majkl Dodson je spektakularnom izjavom najavio mogućnost skorog hapšenja Karadžića i Mladića, odnosno tačnog lociranja najtraženijih haških optuženika. Potom je njegov nasljednik, general Džon Silvester, prije petnesetak dana demantovao svog prethodnika izjavom "kako SFOR još tačno ne zna lokaciju, ali kada je bude saznao krenuće u akciju". Da lokacija nije tajna, donekle je potvrdila Karla del Ponte tokom dvije ovogodišnje posjete Bosni i Hercegovini - u martu i septembru kada je stavila do znanja predsjednku srpskog entiteta Mirku Šaroviću kako Karadžić kontaktira sa prvacima SDS-a u vlasti RS.

Analiza dosadašnjih postupaka pokazuje da hapšenje Karadžića i Mladića nikada nije bio prioritet međunarodne zajednice. Prema onome što kaže Klajn, misija UN-a (koja je stvarni šef domaće policije) nije nadležna, za te poslove nadležna je domaća, srpska policija koja to neće, a jedini koji to stvarno mogu uraditi, trupe SFOR-a, hapšenje će obaviti samo u slučaju ako naiđu na optužene. Recimo, ako Karadžić i Mladić stopiraju transporter patrole SFOR-a, i ličnom kartom dokažu da su to baš oni i daju vojnicima garanciju da im ne prijeti nikakva opasnost. U međuvremenu je Republika Srpska usvojila Zakon o saradnji s Hagom, ali ministru policije na pada na pamet da uzme zakon u ruke i krene u šumu po Karadžića. Na pitanje gdje su optuženi, Šarović "mrtav hladan" kaže: "Pojma nemam". Premijer Mladen Ivanić govori kako će podnijeti ostavku ukoliko policija ne počne postupati po zakonu, ali to nije nikakva garancija da će čuveni ratni dvojac biti priveden pravdi. Trenutno je cijela RS kolektivni jatak Karadžića i Mladića.

Dakle, jedini koji može izvesti hapšenje je SFOR. Priča o mandatu "kad naiđu na optužene" je smiješna. U dosadašnjim akcijama u Prijedoru, Bijeljini, Banjaluci, Brčkom, Foči i Palama, SFOR nije slučajno nailazio, već je planirao i izvodio akcije hapšenja. Kad su htjeli, tada su i hapsili. Priča se vraća na početak teksta. Odluka o hapšenju treba pasti u Vašingtonu, Parizu i Briselu (Rusi se samo obavijeste) i jasna naredba se spusti na teren. Ali toga nema. Voditelj BBC-a show-a Tim Sebastian, Klajna pita: "Tu je nešto zbilja mutno, zar ne"? Klajnov odgovor, "Da slažem se", pokazuje da priča o medijskim spekulacijama o političkim nagodmaba nije bez osnova. Karadžić i Mladić, u svojim skrovištima mogu na miru pratiti vijesti CCN-a o ratu protiv terorizma i pisati memoare u kojima će još ispasti da su oni predvodnici antiterorističke koalicije bili još 1992. godine!

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)